POREMEĆAJ TEČNOSTI GOVORA 'Mucanje ima neurološku i genetičku podlogu, a veći broj djece javlja se u ovo pandemijsko vrijeme'

Svakog 22. listopada osobe koje mucaju i njihove obitelji, stručnjaci, logopedi, nastavnici, istraživači i kliničari koji se bave mucanjem zajednički obilježavaju "Međunarodni dan svjesnosti o mucanju" da poboljšaju razumijevanje izazova s kojima se suočavaju osobe koje mucaju.

Mucanje je poremećaj govora u kojem je normalan tijek govora prekinut čestim ponavljanjem ili produljivanjem govornih zvukova, slogova ili riječi, ili osoba ne može početi izgovarati riječ.

Tim povodom razgovarali smo s prof. logopedije Ivanom Dodig.

"Mucanje tj. poremećaj tečnosti govora, nakon što je dijete već počelo tečno pričati, a najčešće se javlja između treće i pete godine života. Može početi postupno ili naglo (neki roditelji izvještavaju da je počelo u jednom danu). Djeca tada ponavljaju riječi ili dijelove riječi, produžavaju glasove ili imaju blokade na riječima, često popraćene i tenzijom mišića lica", kaže nam Dodig.

Ona ističe što je razlog istome.

"Iz dosadašnjih istraživanja zna se da mucanje ima neurološku i genetičku podlogu i nikako nije rezultat psihičkog stresa. Stres može pojačati već prisutno mucanje ili kod djece koja već imaju predispoziciju za mucanje može biti faktor pojavljivanja. U tom kontekstu moje kolege i ja možemo vidjeti porast djece koja se u ovo pandemijsko vrijeme javljaju zbog ovoga problema", kaže prof. Dodig te dodaje:

"Djeca i mladi koji mucaju, a prisiljeni su komunicirati s nastavnicima putem raznih platformi, imaju teškoća te se njihovo mucanje se pojačalo".

U posljednje vrijeme broj djece koja mucaju je u porastu.

"Mogu reći kako u posljednje dvije godine osobno imam nešto veći broj djece koja se javljaju. Ono što mi radimo u tretmanu je osnaživanje djece za komunikaciju, osvještavanje njih i okoline o ovoj teškoći i naravno učenje tehnika kako mogu lakše komunicirati", kaže Dodig.

Jako je bitno javiti se na vrijeme.

"Uspješnost tretmana ovisi o vremenu kad se roditelji jave. Preporuka je ta, da čim se pojavi ova poteškoća da se napravi procjena kod logopeda i odredi je li potreban neki oblik tretmana. Uvijek je bolje spriječiti nego liječiti. Moram reći i to kako se od 75 do 80 posto djece koja počnu mucati u ranoj dobi oporavi spontano bez tretmana. No, nas stručnjake uvijek brinu oni ostali", zaključila je prof. logopedije Ivana Dodig za Hercegovina.info.