POLJOPRIVREDNICI U NEIZVJESNOSTI 'Trenutno nema te matematike po kojoj se isplati bilo što posijati...'

Oni koji žive od obrade zemljišta ulaze u nikada neizvjesniju proljetnu proizvodnu sjetvu koja je na pragu. Zbog izrazito visokih cijena proizvodnih inputa bh. proizvođači smanjuju prozvodne kapacitete. Neizvjesno je i tržište, jer prerađivači ne mogu nabaviti potrebne ambalažu. Stoga je i plan otkupa sirovine za preradu doveden u pitanje.

Zbog visokih cijena repromaterijala pred bh. proizvođačima nikad neizvjesnija sezona. Cijene proizvodnih inputa diktirat će obujam ovogodišnje proizvodnje hrane.

"Proljetna sjetva iz dana u dan je sve skuplja. Dosta ljudi se opredjeljuje da smanji, pa čak i ne sije nikako, jer ako nema stočnog fonda - kome i za što sijati? Ne može se trenutno naći matematika da se na cijenu od 220 KM gnojiva bilo što posije. Kako god da to rodi, cijena repromaterijala je preskupa”, ističe Savo Bakajlić, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača Semberije i Majevice.

"155 maraka za 100 kilograma gnojiva, a na cijenu nekih proizvoda kao što je bio krastavac 20, 30, 50 feninga, to je jako neisplativo", kaže proizvođač Mladen Lazić.

U pitanje je dovedena i organizirana proizvodnja. Plan otkupa voća i povrća za ovu godinu nemaju ni domaći prerađivači zbog nemogućnosti da nabave neophodnu ambalažu. Kažu, ukoliko ne bude dovoljno tegli i limenki", nikakve koristi neće biti od kvalitetne sirovine.

"Sada u veljači je pravo vrijeme da se pitanje ambalaže riješi. To se pitanje ne može rješavati u kolovozu i rujnu, kada je sezona u punom jeku”, ističe Stevo Filipović, direktor tvronice Sava Semberija.

S obzirom na to da plaće i kupovna moć građana ne prate povećanje cijena očekujemo još veće probleme, kažu proizvođači, koji se plaše da će uvozna roba tek sada prevladati na domaćem tržištu.

"Mi proizvođači se ne možemo ni nadati većim cijenama jer to nema tko platiti. Pritisnuti smo zemljama okruženja, stiže roba iz Italije, Španjolske, Turske, Albanije i ne možemo probijati neke tržišne cijene, bez obzira koliko to koštalo", naglašava Lazić.

Stočni fond je desetkovan. Otkupne cijene mlijeka kreću se u ovisnosti od klase od 40 do 60 feninga po litru. S druge strane, u trgovinama je litar mlijeka dostigao cijenu od skoro tri marke. Slična situacija i s mesom - cijene žive stoke u padu, dok je u trgovinama drugačija slika. U lancu proizvodnje od proizvođača, preko prerađivača, pa do krajnjeg potrošača nitko nije zadvoljan.

"Dosta je mala cijena u odnosu na sve što je poskupjelo na tržištu, od koncentrata, do repromaterijala, đubriva, koje je četiri puta skuplje”, navodi farmer Nebojša Đokić.

"I mesoprerađivači su u nezahvalnoj situaciji - razapeti između ljudi s kojima dugi niz godina surađuju, pa im ne mogu platiti koliko to njihov proizvod zaslužuje, a s druge strane, ne može ni s povećanjem cijena da ide prema krajnjem potrošaču. Na tržištu je debalans od početka do kraja i uzročno-posljedični odnos u kome, nažalost, na kraju opet ispašta krajnji kupac", ističe vlasnik mesne industrije Milenko Zupur.

A građani, odavno, zbog visokih cijena namirnice kupuju na komad. I samo ono najnužnije, kažu. Sindikalna potrošačka košarica za siječanj dostigla je 3.000 KM. Ekonomisti tvrde da je Bosna i Hercegovina jedna od rijetkih zemalja u regiji koja ne poduzima ništa da ublaži posljedice inflacije i drastičnog poskupljenja energenata i roba.