Politika koju u BiH zulumari Turska i svijetu je mrska
Sabina Freiser ekspert iz ICG-a, navodeći razloge nedopustivo bahatog i jednostranog turskog angažmana u BiH, spomenuvši pri tome i sve učestalije posjete turskih političara Bosni i Hercegovini - kao npr. zadnje posjete ministra inostranih poslova Turske Ahmet Davutoglua kao i predsjednika Turske Abdullaha Gula ( za koje smo svjedoci da su bile iritirajuće za druga dva naroda u BiH) - izjavila je da takava „politika zvanične Turske nema odgovarajuću međunarodnu valorizaciju.“ Pri tome je istakala kako unutar EU i BiH postoji dojam da „Turska podržava samo Bošnjake i samo jednog političara“. Sabina Freiser nedvosmisleno je poručila turskim vlastima da se moraju što više distancirati od Harisa Siljadžića aktualnog predsjedavajućeg Predsjedništva BiH kao i prestanak s praksom grubog i jednostranog priklanjanja samo jednom narodu u tronacionalnoj državi BiH.
Između redova uočljivo je i nezadovljstvo ICG-a prema Sarajevu, odnosno službenoj bošnjačkoj politici, koja se deklarativno zaklnje u Europu i njene demokratske vrijednosti dok se pratktično, s figom u džepu, sve više identificira sa velikomuslimanskim ciljevima usko povezanim sa nedopustivo islamističkim ekstremizmom. Neograničena moć reisa Cerića i njegove IZ (Islamske Zajednice) koji neposredno utiču na politički život u BiH, kao i identičnost blagonaklonih stavova IZ-a i službene bošnjačke politke - prema ekskluzivnom pravu Bošnjaka na cijelu BiH, i sve agresivnijim islamističkim ekstremistima vehabijama – više nego opravdano daju za pravo ovako oštro inoniranoj izjavi od strane ICG-a i njenog eksperta Sabine Freiser.
“Iako to turski političari poriču, postoji dojam i unutar same BiH i u nekim državama Unije da Ankara prioritet daje kontaktima sa Silajdžićem. Turska mora učiniti više da se razbije takvo gledište, ne samo da to demantira i negira nego i osigura da se u kontakte uključe i druga dva člana Predsjedništva, pa i premijer RS Milorad Dodik, gdje je to moguće”, izjavila je Freiser.
Očito, politički predstavnici hrvatskog naroda previše su zauzeti oko borbe za svoje fotelje i osobne profitabilne interese, i zato - neželići ih ometati- međunarodna politika ih i ne smatra bitnim faktorom u BiH za razliku od srpskog političara Dodika. To što međunarodna politika ne primjećuje hrvatske političare najviše su krivi sami hrvatski političari. Pola njih puše Sarajevu u leđa sa naivnoromantičnom parolom o jedinstvenoj, i za sva tri naroda ravnopravnoj BiH, a druga polovina hrvatskih političara zabavljena je sama sobom. Ne malu krivicu snose i bosanskohercegovački Hrvati zbog svoje zastrašujuće indolentnosti prema vlastitoj sudbini, da nije nikakvo čudo što političari rade za svoju, a ne za njihov korist. Kao i uvijek račun dolazi na kraju i ceh koji će hrvatski narod platiti, izvjesno je izuzetno visok i bolan.
Na kraju, Sabina Freiser istakla je da se Ankara u buduće, prije političkog angažmana u BiH, mora konsultirati sa međunarodnim političkim centrima kao što su Vashington, Bruxelles i prijestonicama država članica EU-a, kako bi napori međunarodne zajednice u BiH imali rezultata.
Koliko su Turska i bošnjačko Sarajevo otišli daleko u proislamističkoj hegemoniji, indikativno dokazuju i analitičari u tekstu objavljenom u tjedniku znastvne organizacije „Turkish Weekly“, gdje ukazuju na problematične efekte opasne turske politike na Balkanu zbog čega je nemoguće očekivati podršku međunarodne zajednice kao i druga dva naroda u BiH.
Crovata / posavski-obzor.info
Vezani članci