POLITIČKI STOCKHOLMSKI SINDROM Kako i zašto su građani BiH prestali vjerovati da će izbori donijeti ikakve promjene?
Još jedni lokalni izbori su iza nas, a toliko priželjkivane promjene nisu došle.
Tri najveće nacionalne stranke opet slave, jer su najviše profitirale od kombinacije niske izlaznosti i činjenice da uvijek mogu računati na jezgru najvjernijih glasača koji izlazak na izbore ne propuštaju. Za razliku od većine običnih građana.
Prema podacima Središnjeg izbornog povjerenstva, izlaznost građana je iznosila 47,73 posto.
Zanimalo nas je što građani uopće očekuju da će promijeniti njihov izlazak na izbore, pa smo uradili manju anketu na ulicama Mostara. Odgovori su bili poprilično obeshrabrujući. Od 15 ispitanika, samo je jedna osoba odgovorila kako je optimistična i od lokalnih izbora očekuje pozitivne promjene. Ostali nisu bili toliko uvjereni u to.
U Bosni i Hercegovini (BiH) politička scena već dugo vremena funkcionira na način koji potiče ciklus ponovnog biranja istih političkih aktera, a razlozi za to su duboko ukorijenjeni u kombinaciji društveno-političkih, povijesnih i kulturnih faktora.
Nekoliko je ključnih razloga zašto narod često bira jedne te iste političare i zašto postoji opća apatija prema izborima:
-
Etnonacionalni podjele i identitet
BiH je podijeljena na tri glavne etničke skupine – Bošnjake, Hrvate i Srbe – što stvara političku dinamiku u kojoj većina birača glasa prema etničkoj pripadnosti, a ne na osnovu političkih programa ili ideja.- Političke stranke često potiču strah od "drugih" naroda, a ne nude konkretna rješenja za svakodnevne probleme. Ovakav pristup osigurava njihovu trajnu podršku jer se etnički identitet koristi kao glavna platforma, dok ekonomski ili društveni problemi ostaju u drugom planu.
Klijentelizam i patronat
- U BiH je izuzetno raširen klijentelistički sustav gdje političke stranke osiguravaju zaposlenja i privilegije onima koji ih podržavaju.
- Zbog toga, mnogi ljudi osjećaju da im je bolje održati status quo jer im političke veze donose koristi.
- Zapošljavanje u javnom sektoru često zavisi o političkim vezama, što ljude stavlja u poziciju da glasaju za "svoje" kako bi zadržali te povlastice.
Nisko povjerenje u institucije
Mnogima je teško vjerovati da bi promjena vlasti zaista mogla dovesti do promjena u zemlji. Nepovjerenje u institucije i percepcija korupcije stvara osjećaj nemoći među građanima, što rezultira apatijom.
Ljudi ne vjeruju da bi bilo koji novi političar mogao promijeniti duboko ukorijenjene probleme kao što su korupcija, nezaposlenost ili odlazak mladih.
Slabost oporbe
Često opozicijske stranke ne nude uvjerljive alternative. Birači vide opoziciju kao nedovoljno organiziranu, bez jasnog plana ili strategije za promjenu, zbog čega se radije okreću poznatim licima, koliko god bili nezadovoljni njihovim dosadašnjim radom.
Strah od nestabilnosti
U zemlji s tako kompliciranom prošlošću, strah od političke nestabilnosti i povratka sukoba igra veliku ulogu u odlukama glasača.
Mnogi biraju iste političke lidere jer ih vide kao zaštitnike njihove etničke grupe u potencijalno turbulentnim vremenima. U ovakvom okruženju, promjena se često doživljava kao rizik, a ne kao prilika.
Zastoj u provođenju reformi
Nedostatak stvarnih reformi i političke promjene često proizlazi iz složenog ustavnog okvira koji je uveden Daytonskim sporazumom. Ovaj okvir otežava brze ili suštinske promjene u političkom sustavu, što dodatno potiče stagnaciju.
Medijska kontrola i manipulacija
Mediji u BiH su često pod utjecajem političkih elita, što znači da se birači bombardiraju informacijama koje su u korist vladajućih struktura.
Informacije o oporbi ili neovisnim kandidatima su često marginalizirane ili iskrivljene, što otežava biračima stvaranje objektivne slike o alternativama.
Ovaj kombinirani učinak rezultira time da mnogi građani ili ne izlaze na izbore jer ne vjeruju da će promjena vlasti donijeti promjene, ili pak glasaju za iste političare iz straha, koristi ili inertnosti.
Ove 'udžbeničke definicije' otprilike podržava i politička analitičarka Ivana Marić iz Sarajeva.
'Kod galamdžija nam ne smeta što ništa nisu uradili'
"Izreka 'Birali ste, eto vam ga' najbolje opisuje izbornu realnost Bosne i Hercegovine. Bodrimo, lajkamo i biramo političare koji galame, psuju, vrijeđaju druge, glume patriote i hrabre borce za svoje narode, a koji iza sebe nemaju nijedan konkretan rezultat za silne godine mandata", objašnjava Marić.
Dodaje kako se u pozadini svega krije novac, budući da mnogi u političku arenu ulaze kako bi zaradili ili zaštitili zarađeno. Često galamom i zapaljivom retorikom skrivaju činjenicu da ništa za opće dobro nisu uradili u svojim mandatima.
"Ne smeta nam ni što je njihov bankovni račun nabubrio, a naš ispuhao, sve dok su ti strašni nacionalni vojnici glasniji od neprijateljskih.
Istovremeno ismijavamo i napadamo političare koji promoviraju pomirenje, koji su pristojni, koji druge ne vrijeđaju, koji pričaju o programu rada, koji imaju rezultate iza sebe. Njih kritiziramo da nisu dovoljno uradili, a kod galamdžija nam ne smeta što nikad ništa nisu uradili.
I onda se čudimo što je sve više galamdžija koji samo na sebe misle, a sve manje onih koji rade i žele dobro društvu. Glasamo za one kojima je, i trideset godina nakon rata, patriotizam jedini argument jer za trideset postratnih godina nisu uradili ništa čime bi se mogli pohvaliti, a čudimo se što nakon izbora imamo samo još više sijanja nacionalne mržnje i straha, a zatečeni smo što nema rezultata, ekonomskog i društvenog napretka. Kako ste glasali, tako ćete i žnjeti", zaključuje ona svoje viđenje situacije za Hercegovina.info
Izbori kao popis stanovništva
Ovo sve sarkastično komentira jedno od omiljenih bh. televizijskih lica, urednik i voditelj BHRT-a, Elvir Bucalo koji ne propušta političarima kazati u lice sve što ih sljeduje.
Pitali smo ga kako smo se kao društvo doveli da glasamo uvijek za iste ljude i stranke, a u isto vrijeme od njih ništa dobroga ne očekujemo? Kakav je to politički Stockholmski sindrom.
"Kažu da mi za ovih 30 godina nismo ništa naučili. Jesmo, sve smo naučili i sve znamo i došli smo do suštinske istine, da vlast kakva god da jest, ona je naša. Mi smo za nju glasali, iz kojih god pobuda. Da li je to bio popis stanovništva, da li smo glasali kao što se često događa kao kod jednog člana predsjedništva koji je izabran ne zato što se glasalo za njega, nego se glasalo protiv nekog drugog.
Koji god bio motiv bio kada smo ubacivali papiriće u glasačku kutiju, izabrali smo ono što nas sljeduje i ono što smo zaslužili. Zaslužili smo jednostavno da sva ova poluimprovizacijska, polukultivizirana stvarnost koju smo sebi kreirali nam se vraća na taj najgori mogući način. Da imamo političare koji nisu dobri, koji nisu zainteresirani da mijenjaju stvari i nisu se ni u jednom trenutku okrenuli da pogledaju tko je to glasačko tijelo, što ti ljudi koji glasaju za njih zaista žele i zaista trebaju", kaže nam Bucalo.
'Od naših života su napravili vic'
Koji bi bili razlozi što se za svih ovih 30 godina nije pojavila neka opcija koja bi zamijenila 'troglavu aždaju' zašto opozicija nikada nije došla do izražaja, pitali smo Bucala.
"Mi smo svi kada međusobno razgovaramo, svi mi blago naginjemo ka nekoj socijaldemokraciji, ka nekom širokom razmišljanju, nisu nam bitne boje, imena, religijski pravci, politička stremljenja, mi želimo demokraciju želimo razumijevanje i mir u svijetu, međutim nitko od nas ne radi na tome."
Mi trenutno u predsjedništvu države imamo troje socijaldemokrata, a nikad gore Predsjedništvo nismo imali. Ako je to socijaldemokracija, dajte mi nešto potpuno suprotno", govori on i nastavlja:
"Pogledajte što rade ti tzv. socijaldemokrati, prvi čovjek stranke SDP, premijer Federacije daje državno zemljište koje nije njegovo međunarodnim hohštaplerima, postavi svog čovjeka na čelo elektroprivrede, a ovaj odmah podiže cijenu struje stanovništvu za 10 posto.
Ruku na srce, taj čovjek je uradio i dobre stvari. Kupio je novog Touarega za naše pare i otvorio dva igrališta u Konjicu. Zvuči kao vic, i premda se mi kao narod šalimo i pravimo viceve, naši životi su došli jako blizu da postanu vic", ipak zaključuje u pesimističnom tonu Bucalo.
U Bosni i Hercegovini dominacija etnonacionalnih stranaka ostaje nepromijenjena jer lojalni birači i dalje izlaze na izbore, dok većina građana ostaje apatična. Nepovjerenje u institucije i opoziciju dovodi do osjećaja nemoći, pa se ljudi često odlučuju za poznata lica, čak i ako su nezadovoljni njihovim radom.
Politička scena se održava kroz kombinaciju straha, inertnosti i koristi, što sprečava stvarne promjene. Građani su postali cinični, šaleći se na račun političara, ali rijetko djelujući kako bi promijenili stanje. Šale na račun političara uvijek se na kraju građanima obiju o glavu, a političari nastavljaju sa svojim starim praksama i načinima.
Vezani članci