Pojedinci Hrvati iz Mostara, čine sve da sruše kanal na hrvatskome jeziku
RAZGOVARALA: Ivana Brkić-Ćubela, Dnevnik.ba
Gospodine Vidoviću, nedavno ste se, uz ostale sudionike okrugloga stola o javnim medijima na hrvatskome jeziku u BiH, u Mostaru, složili kako treba nastaviti borbu za kanal na hrvatskome jeziku. Što je, po tom pitanju, dosad konkretno realizirano?
- Kad je riječ o konkretnim koracima koje poduzimam ja, odnosno Ministarstvo komunikacija i prometa BiH u skladu sa svojim nadležnostima i obvezujućim zaključcima Doma naroda i Vijeća ministara BiH, kojima se nalaže hitno pokretanje postupka za osnivanje kanala na hrvatskome jeziku, treba istaknuti da smo zaista ozbiljno, a ne samo deklarativno shvatili ove zaključke. Ministarstvo je odmah nakon što je zaprimilo zaključke pokrenulo postupak i iznašlo financijska sredstva za izradu Elaborata/Analize kanala na hrvatskome jeziku, odnosno njenog Organizacijsko-programskog sadržaja i Tehničko-tehnološkog sadržaja.
U organizacijsko-programskom sadržaju je definiran produkcijski centar u Mostar te je također detaljno razrađeno pitanje organizacije samog servisa (kanala na hrv. jeziku), planiranja i proizvodnje programa, broja zaposlenih, načina financiranja... U vrijeme kad je rađen Tehničko-tehnološki dio Elaborata, on je predviđao nekoliko opcija koje su isključivo bile bazirane na analognoj tehnologiji, što u nadolazećem vremenu digitalizacije nije tehnički izvodljivo, niti realno. S obzirom na to da digitalizacija zaista nudi širok spektar mogućnosti, osobito kad govorimo o uvođenju novih kanala, Ministarstvo je Vijeću ministara BiH još sredinom prošle godine predložilo, a Vijeće ministara usvojilo, Projekt pod nazivom Digitalizacijamikrovalnih linkova Javnih RTV servisa u BiH, gdje jasno definiran Produkcijski centar u Mostaru, pored Banje Luke i Sarajeva.
Ovo je, zasigurno, jedan od najvećih konkretnih koraka u procesu uspostave kanala na hrvatskome jeziku s izvjesnim pozitivnim završetkom. U skladu s ovim projektom i odlukama financijske prirode za realizaciju ovog Projekta, Ministarstvo je objavilo međunarodni otvoreni postupak za izbor najjeftinijeg tehnički zadovoljavajućeg ponuđača za implementaciju prve A i prve B faze usvojenog Projekta, koje se upravo tiču triju produkcijskih centara i veza između njih - Sarajevo, Banja Luka i Mostar.
Trenutačno je situacija takva da ni nakon skoro šest mjeseci nakon javnog otvaranja nemamo izvođača radova po natječaju zbog silnih administrativnih zapreka, da ne kažem opstrukcija, te je sad sve u rukama Ureda za razmatranje žalbi BiH. Nadalje, veoma važna konkretna stvar, a govorimo o konkretnim stvarima, koja se tiče financiranja procesa digitalizacije, a time i kanala na hrv. jeziku je i donošenje odluke na prijedlog ministarstva na posljednjoj sjednici Vijeća ministara o uvrštavanju Projekta digitalizacije u projekt kapitalnih ulaganja u razdoblju 2011. do 2014. čime je osigurano cca. 40 milijuna KM vlastitih sredstava.
Naravno, ja kao ministar, odnosno Ministarstvo komunikacija i prometa BiH i dalje ćemo se snažno zalagati i nastojati konkretizirati korake u ostvarenju procesa tranzicije s analognog na digitalno emitiranje u BiH, jer samo u tako uspješno realiziranom procesu je moguće ostvariti kompletnu tehničku pretpostavku za uvođenje kanala na hrv. jeziku, koristeći silne prednosti koje digitalizacija javnog emitiranja ima u odnosu na analogno emitiranje.
Spomenuli ste i brojne opstrukcije i kada je riječ o procesu digitalizacije u kojoj Vi, upravo, vidite šansu za pokretanje trećeg kanala?
- Možda je i najtragičnija činjenica u svemu ovome da, opstrukciju kako kažete, rade određeni krugovi i pojedinci i iz reda hrvatskog naroda što zbog nekakvih uskih interesa, što zbog nekompetentnosti tih krugova da uopće raspravljaju o ovoj jako značajnoj temi. A takvo opstrukcijsko ponašanje iskazuju kroz nastojanje rušenja raspisanog tendera za digitalizaciju. Kako to okarkterizirati drukčije, nego tragičnu činjenicu da pojedinci iz reda hrvatskoga naroda i to iz Mostara, sve poduzimaju da sruše stvaranje tehničkih preduvjeta, kako za kanal na hrvatskome jeziku, tako i digitalizaciju uopće dovode u pitanje.
S čije strane dolaze opstrukcije i kako, uopće, objasniti činjenicu da neki teže Sarajevu i Banjoj Luci kao produkcijskim centrima, a ne žele Mostar koji je, praktično, sjedište Hrvata?
- Poznata je činjenica da zahtjev za uspostavu RTV kanala na hrvatskome jeziku već godinama nailazi na otpore nekih političkih krugova, ali i nekih interesnih skupina. Pretpostavljam da je otpor postojao možda zbog toga jer nije bilo jasno kako je to moguće tehnički uraditi, a da se postojeći emiteri ne „diraju". Evo tehničkog rješenja koje smo uradili koje predviđa nesmetano emitiranje BHRT1, FRTV i RTVRS na čitavom prostoru BiH, a ne kako je to sada, Federalna TV na prostoru FBiH, RTRS na prostoru RS-a.
Naravno u sklopu tog novog digitalnog sustava pored postojeća tri rtv servisa omogućen je ulaz kako za novi rtv kanal na hrvatskome jeziku, tako i za druge kanale, pa recimo i komercijalne televizije koje bi taj digitalni sustav mogle koristiti pod koncesijom i emitirati na čitavom prostoru BiH, kako je primjer u zemljama u regiji. Isto tako očito je da nekim interesnim skupinama nije uopće bitno hoće li produkcijski centar pored Sarajeva i Banja Luke biti i u Mostaru što je od presudnog značaja.
Oni nisu vođeni tim motivima, nego isključivo nekim drugim motivima koji se ne tiču niti kanala na hrv. jeziku, digitalizacije, niti produkcijskog centra u Mostaru. Možda se ovdje radi o kratkovidnosti, ja bih rekao, možda da ljudi iz pojedinih krugova ovo doživljavaju samo kao još jedno od praznih obećanja oko uvođenja kanala na hrv. jeziku? Međutim, svatko tko pogleda realnosti u oči može zaključiti značaj ovakvog projekta, osobito kad govorimo o kanalu na hrv. jeziku jer bi time bila riješena cjelokupna tehnička pretpostavka za uvođenje kanala na hrv. jeziku s vlastitim produkcijskim centrom, što do sada zasigurno nije bio slučaj.
U zaključcima donesenim na okruglome stolu stoji kako bi se kanal na hrvatskome jeziku financirao iz plaćanja RTV pristojbe. Bi li to bilo dovoljno za njegov opstanak?
- Prije svega, težnja Hrvata u BiH je da kanal na hrvatskome jeziku bude dio javnog RTV sustava u BiH, odnosno kao četvrti javni servis u BiH pored postojeća tri. Financiranje kanala na hrvatskome jeziku kao budućeg javnog servisa u BiH će biti, u prvome redu, iz raspodjele RTV pristojbe i marketinga, ali i od eventualne naplate koncesije za komercijalne televizije, kako to bude definirano izmjenama Zakona o Javnom RTV sustavu u BiH. Naravno, očekujemo da će se uvođenjem upravo kanala na hrv. jeziku stopa naplativosti RTV pristojbe u pojedinim dijelovima BiH itekako popraviti te omogućiti, naravno, financijsku opstojnost, kako budućeg kanala na hrvatskom jeziku, tako i ostalih Javnih RTV servisa u BiH.
Postoje li, još, bilo kakve zakonske zapreke za početak emitiranja programa na TV kanalu na hrvatskome jeziku u okviru javnog RTV servisa BiH?
- Postoje! Jasno je da mi ovdje govorimo samo o tehničkoj pretpostavci bez koje nije moguće realizirati kanal na hrv. jeziku. Treba jasno razgraničiti tehničku pretpostavku od zakonodavne pretpostavke za uvođenje kanala na hrv. jeziku. Od zastupnika hrvatskih političkih opcija na svim razinama, a osobito zastupnika u Parlamentu BiH, očekujem da se zaista snažno angažiraju prilikom izmjena i donošenja zakonskih pretpostavki koje se tiču kanala na hrvatskom jeziku, osobito Zakona o novom Javnom RTV servisu u sklopu javnog RTV sustava u BiH (kanala na hrv. jeziku), kao i izmjena postojećih zakona koji tretiraju ovu oblast.
Zna li se, možda, okvirno, koliko bi treći kanal zapošljavao djelatnika?
Okvirno, prema Elaboratu predviđeno je negdje cca 120 djelatnika. Međutim, nakon registriranja tog Javnog RTV servisa bi trebala biti izrađana sistematizacija koja će to detaljnije razraditi. Naravno da u svom začetku ta će brojka biti daleko manja, međutim usvajanjem sistematizacije radnih mjesta budućeg kanala na hrv. jeziku ta mjesta će se popunjavati u skladu sa stvarnim potrebama i opsegom radnih zadataka tog servisa.
Svi se slažemo da je Hrvatima neophodan kanal na materinskom jeziku. No, činjenica je kako i ovo malo medija na hrvatskom jeziku životari, jedva opstaje. Primjer je Radio Herceg-Bosne čiji djelatnici zarađuju evo, već 17. neisplaćenu plaću (16 punih neisplaćenih su zaradili), a Hercegovačka televizija praktično je - ugašena. Tu je i Radio-postaja Mostar...?
To treba promatrati sa strane osnivača medija. Osnivač je najodgovorniji za funkciniranje, pa i financiranje svoga medija. Poznato nam je tko su osnivači
navednih medija. Upravo je i to jedan od razloga što se mi zalažemo da RTV kanal na hrvatskom jeziku bude tretiran kao javni RTV servis, odnosno kao
četvrti član Javnog RTV sustava u BiH pored postojeća tri.
Mislim da je ovo potpuno realan i opravdan zahtjev Hrvata u BiH, pogotovo uzimajući u obzir činjenicu da i građani hrvatske nacionalnosti jednako kao i druga dva konstitutivna naroda u BiH plaćaju RTV pristojbu, kao i to da su Hrvati konstitutivan narod u BiH i imaju pravo na medij na meterinskom jeziku, što je u skladu i s Europskom konvencijom o ljudskim pravima. Osnivač novog servisa bila bi Parlamentarna skupština BiH i Vijeće ministara BiH, a samim time te institucije bile bi, na neki način, i najodgovornije za njezino funkcioniranje i financijsku održivost.
Jedan od sudionika okrugloga stola, ravnatelj Radija Herceg Bosne, gosp. Željko Raguž, kazao je da hrvatski političari prema hrvatskim medijima više imaju deklarativni odnos, nego stvarni. Zašto je, prema Vašem mišljenju, to tako?
- Pa, upravo sam sada rekao tko je najodgovorniji, dakle, osnivači, i tu izjavu gosp. Željka Raguža da hrvatski političari prema hrvatskim medijima imaju deklarativni, a ne stvarni odnos, ne možemo generalizirati, jer se sigurno ne odnosi na sve hrvatske političare. Dakle, adresa su osnivači, a to znači, ako je jednog radija osnivač Općinsko vijeće, onda izvršna vlast te općine mora osigurati sredstva u proračunu za finaciranje svog medija...
Vezani članci