POGLEDAJTE ANKETU Pitali smo Mostarke i Mostarce 'Je li 'kesa' mito?'

Koja je granica između nuđenja mita i pokazivanja zahvalnosti, je li to tradicija koja se podrazumijeva na našim prostorima i u kojem obliku poznate „kese“, točnije pokloni, dolaze najčešće do ljudi na određenim funkcijama? Ekipa portala Hercegovina.info danas je pokušala pronaći odgovore na mostarskim ulicama na jednostavno pitanje "Je li 'kesa' mito?.

Većina ispitanika suglasna je s jednim – nikada se tijekom života nisu susreli s jasnim i otvorenim traženjem mita, a poneko nam je kazao i da su sami, iz zahvalnosti, nakon uspješno obavljenog posla znali darovati zaslužne nekim darom ili sitnicom. Ono čemu su se jasno usprotivili jesu popularne „koverte“, točnije darovi u obliku novca.

„Imao sam jedan slučaj, ali liječnik ništa nije tražio, nego kada je sve završio, ja sam mu donio jedan viski. Nije to mito, onda bi mito bio i bakšiš konobaru kad mi se nasmiješi, donese čistu čašu, piće. Bakšiš nije mito. Ako čovjek ničim ne pokazuje da to traži, ne može biti u pitanju mito jer je obavio dobro posao“, kazao je jedan od ispitanika.

Na naše pitanje šta građani misle gdje je mito najviše zastupljen kod nas, građani su pretežno navodili javne institucije, zdravstvo i policiju, ali ipak, nisu se osobno susreli s takvim nečim u Mostaru.

„Mito u ovom društvu je najmanji problem, u obliku bombonjere, čokolade, kave, keksa. Nisam bio u situaciji to raditi, pa ne znam mnogo o tome, ali ljudi koji rade na radnim mjestima u sklopu kojih dolaze u kontakt s ljudima te vrše usluge za njih, ne bi trebalo da primaju nikakav mito. Oni za to primaju plaće i plaćeni su za svoj posao“, rekao je ispitanik novinarima portala Hercegovina.info.

Na pitanje 'je li kesa mito', jedna od ispitanica izričito je odgovorila da jest, potencijalno aludirajući na zdravstvenu sferu, pa makar to utjecalo na njezin život. Druga gospođa se složila da je poklon mito, ali s naglaskom da ovisi i tko je u pitanju.

„Jedan je gest poklona ako ti je netko nešto pomogao, primio te ljudski, pa u svrhu nagrade poneseš mu jedno hvala“, istaknula je ona.

Sljedeći ispitanik pojasnio je da se to vodi ipak samo kao znak zahvalnosti.

„Bombonjera, eventualno malo kavice. Najgora je koverta, to je pravi mito i da ne govorimo o nekim drugim. Ja sam bio u turizmu pa se nisam susretao s tim, zna se gdje se to radi, pretežno u zdravstvu, ali ja se nisam susretao s tim pa ne bih mogao ni komentirati. Također, kada je u pitanju policija, mislim da ni to više nije moguće zbog strogih radara“, objasnio je ovaj ispitanik.

Jedan od građana je ukazao da je davanje poklona mito, posebno ako se daje prije nekog posla, jer kada se dar donese kasnije, to može značiti samo kao zahvala.

Jedan od ispitanika je bio i zaposlenik mostarskog Sveučilišta, koji je istaknuo kako je priča oko poklona uvijek zanimljiva te da se može promatrati i sa kulturološkog aspekta. Ipak, Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru donio je promjene – nema više poklona nakon završnih i diplomskih radova.

„Znanstveno - nastavno vijeće je donijelo odluku da se prekine praksa donošenja poklona povjerenstvima tijekom završnih i diplomskih radova, što je do tada bio nekakav obrazac ponašanja da studenti koji završe svoj studij donesu izvjesne poklone svom povjerenstvu. Mislim da je tada donošenje te odluke bilo jako pozitivno prihvaćeno i od strane nastavnika i od strane studenata, jer ono što je uobičajena praksa stalno se ponavlja, a često se ne propituje, ali ipak zbog svih zloupotreba koje se mogu događati i od onih koji daju tu vrstu poklona, kao i onih koji primaju ili traže, mislim da je dobro da se ta praksa jednostavno zaustavi“, zaključio je sveučilišni profesor.