PODRUMI KRCATI, A POČELA BERBA Evo zašto je cabernet u Hercegovini bolji nego drugdje i kako se vinari bore s pandemijom

Milijuni litara heregovačkog vina stoje u podrumima, a počela je i berba 2020. Ako se uistinu i implementira inicijativa na kojoj je nedavno govoreno u Mostaru, i stopira uvoz stranog grožđa dok ne prođe sezona, hercegovački vinari mogli bi nekako preživjeti.

Povodom početka berbe, muke vinara po pandemiji, zabrane uvoza, posjetili smo Hercegovinavino.

Ta tvrtka ima preko milijun loza, koje će ovih dana sabrati u svoje podrume, i kada dođu bolja vremena, opet izvoziti u Kinu, EU i drugdje.

Direktor Hercegovinavina Veselko Čule kaže da je inicijativa devedesetodnevne zabrane uvoza grožđa prema Vijeću ministara krenula od samih vinara.

„Imamo udruženje pri Vanjskotrgovinskoj komori i s obzirom da ono pokriva vinare i vinogradare u cijeloj BiH bilo je logično da se preko tog udruženja, odnosno asocijacije i pokrene ta inicijativa. Mi smo slali zahtjev na više adresa, vezano za problematiku vinarstva", ističe Čule.

Dodaje da su vinari, koji su posebno vezani za ugostiteljstvo i turizam, posebno i pogođeni pandemijom.

Uveze se 3.5 milijuna kilograma

„Kad smo izvukli nekakve podatke, prije svega vezano za uvoz grožđa, došli smo do podatka da se uveze 3.5 milijuna kilograma vinskog grožđa. Jasno je da na ovu godinu, gdje su podrumi većine vinara praktički nedirnuti, a dolazi nova berba, koja je već i počela dolazi do problema prostora. Gdje uopće smjestiti to novo vino, novo grožđe, i kako to preraditi. Procjena je da negdje da ovog trenutka zalihe vina u Bosni i Hercegovini, prije svega Hercegovini iznose negdje od 15 – 20 milijuna litara“, kaže Čule.

Dodaje da je grožđe rodilo, i pred nama je više nego prosječna berba, i da ćemo s novim vinom imati jednu hiperprodukciju, a koja će za većinu vinara značiti i propast, ako se nešto ne poduzme.

Dodaje da pomoć vinarima i vinogradarima nije izdašna, ili je čak uopće nema.

„U većini slučajeva, a kao i za sve druge poljoprivredne artikle, ta podrška i ti poticaji nisu tako izdašni da bi mogle vinarije prevazići probleme. Ako gledamo susjednu RH, u njih imamo 54 milijuna kuna direktno određena za pomoć vinarima i vinogradarima, a gdje su, uz to i otkupili između 6 i 7 milijuna litara vina, gdje je država intervenirala, i to vino pretvorila u destilat, u alkohol, koji će se koristiti u neke druge svrhe“, istaknuo je Čule.

Upitan jesu li hercegovački vinari dobili ikakvu konkretnu pomoć i od koga, Čule kaže da nisu.

„Ako izuzmemo subvenciju koju mi dobivamo od federalnog ministarstva poljoprivrede za održavanje nasada, na što imaju pravo svi koji imaju uredne papire i izmirene poreze, što se tiče korona-podrške nije dobio nitko ništa. Najava je da bi moglo biti nešto, ali u ovom trenutku nema ništa“, dodaje direktor Hercegovinavina.

Dodaje da se tvrtka kojom upravlja lakše bori s pandemijom, jer ima kompleksnu djelatnost, i ne bavi se isključivo proizvodnjom vina, što je zapravo i jedna od temeljnih lekcija poduzetništva, da se sva jaja ne stavljaju u jednu košaru.

„Bavimo se i proizvodnjom sokova. Punimo robnu marku 'Pipi' koja se jako dobro prodaje u Hrvatskoj, a dijelom i ovdje, punimo Oranginu za cijelu regiju, Pepsi koji izvozimo za Srbiju i Cipar, ledene čajeve, sokove, a uz to se bavimo još i trgovinom i distribucijom određenih brendova tako da smo lakše preživjeli preživljavamo sve ovo“, priča Čule za hercegovina.info.

Stajalište je da ovu godinu treba gledati preživjeti, a da nitko, niti u jednoj branši, ne može govoriti o nekom profitu, a da država mora iznaći sredstva da pomogne tvrtkama koje su direktno vezano uz ugostiteljstvo da opstanu.

Milijun i sto tisuća loza

Hercegovinavino ima milijun loza, brojka koju nije lako ni izbrojiti, a treba loze obrati. Berba se obavlja strojno, ondje gdje je vinograd prilagođen strojnoj berbi prilikom sadnje, kao što je to slučaj u Mostaru, dok se u starijim vinogradima to i dalje obavlja ručno.

„Hercegovinavino je usko povezana s Vinarijom Čitluk, gdje smo i većinski vlasnik, a djelujemo kao jedno tijelo. Jedni smo od najvećih proizvođača grožđa i vina u BiH, i jedan od najvećih izvoznika. Zajedno imamo milijun i sto tisuća loza“, pojašnjava Čule.

Sorte su autohtone – dominiraju žilavka i blatina, a tu su i svjetske sorte - Cabernet, Chardonnay, trnjak, koji je više vezan za Dalmaciju, ali se sadi i u Hercegovini.

„Cabernet sauvignon je u Hercegovini, radi toliko sunčanih dana, i tla koje mu odgovara izuzetne kvalitete“, pridomeće Čule.

Priča da je u poljoprivredi odrastao, a da je loza posebna kultura, koja, za razliku od nekih drugih, koje se uzgoje s manje muke, traži dobra slugu. Također, loza ima svoj vijek trajanja, te se nakon dvadeset godina vinograd mora zamijeniti novim. Nažalost, ističe, ljudi se teško odlučuju za sadnju novih vinograda, upravo zbog uvoza jeftinog grožda iz inozemstva, a velikog posla i ulaganja koje svaki vinograd iziskuje.

Ističe da našem narodu nikada nije problem bio rad, pa ni ulaganje i ljubav prema određenim kulturama, a da je nagore kad gotov proizvod ne možeš plasirati, i da je država ta koja mora stati iza svojih proizvođača, o kojoj god kulturi se radilo.

Pitali smo ga što Hercegovci, koji su poznato dobri proizvođači vina, najviše piju. Kaže da je to žilavka, koju i on osobno smatra jednom od najplemenitijih sorti.

„Smatram da je to potencijal gdje mi možemo napraviti i još bolje rezultate na stranim tržištima. Ne govorim to iz razloga što mi to radimo, nego što naša žilavka na svim sajmovima dobiva prvo mjesto“, istaknuo je da to sortno vino treba i marketinški i cjenovno i na svaki drugi način uzdignuti na jednu veću razinu, da priča o žilavki bude i priča o Hercegovini.