FOTO  Počeo je plesati kad drugi u tim godinama prestaju, a danas je okružen s 'obitelji' od 200 članova

"Zašto bi hodao, kada možeš plesati", životni je moto Slaviše Sredanovića, trebinjskog plesača i trenera.

Ne bi priča oko plesa bila toliko zanimljiva koliko i sam način kako se ovaj talentirani plesač, počeo baviti ovim poslom. A sve je počelo kada je kao sedmogodišnjak, odlazio na nastupe folklora i s ushićenošću promatrao svaki novi pokret koji igrači naprave. Od onog najjednostavnijeg do nekog najtežeg.

Godine su prolazile, a Slavišin veseo duh je plesao samo za svoju dušu. Sve do jedne diskoteke u Palama i Dragana Veselinovića koji ga je pozvao da pleše za njegov klub. Dragan je danas generalni tajnik modernih plesova BiH. Slaviši je to bio vjetar u leđa da postigne ovo što je danas. A postigao je mnogo. Od dotadašnjih povremenih plesnih sekcija u Trebinju do današnjeg "Marisa" starog 16 godina. Okupio je malu ekipu oko sebe i krenuo s ostvarivanjem snova. Uz prve sate, krenula su i prva natjecanja i sve je u stvari bilo ravno filmu.

"Prve sezone, kada bismo se pojavljivali na natjecanjima, bili smo ljubomorni na ono što drugi rade. Mi smo bili početnici u odnosu na njih. Smijali su nam se", sjeća se Slaviša "Marisovih" početaka i nastavlja:" Tada sam kupio i neku kamericu da mogu pogledati koreografije i da pokušam ih iskopirati. Dok sam sve to radio, gubio sam volju i entuzijazam, jer sve mi je djelovalo tako teško i nedostižno. "

Tada je prelomio i postavio pred sebe cilj.

"Ako su drugi prepoznali moj talent i ako majstori plesa smatraju da ja za ovo imam dara, ajde da budem originalan i da pokušam."

Za naredno natjecanje u Crnoj Gori, osmislio je cijelu koreografiju i tu bajka počinje.

Kada su počeli ocjenjivači iznositi svoja mišljenja, "Maris" nije bio posljednji na natjecanju. Nisu ni pretposljednji i to je već bio napredak. Kako se dalje prozivaju natjecatelji, tako Slaviša sumnja u ispravnost ocjenjivanja i upućuje se prema zapisničkom stolu da vidi u čemu je problem. Na par metara od stola, voditelj programa je izgovorio nešto nalik znanstvenoj fantastici - "Plesni klub 'Maris' je osvojio prvo mjesto".

"Kada sam čuo ime našeg kluba na razglasu, presjekao sam se. Ostao sam bez teksta. Pogledam u djevojke, one plaču od sreće. Taj trenutak nikada neću zaboraviti i on je bio prekretnica za sve. Mislim da je i odlučio moj sadašnji životni put", kaže Slaviša za Hercegovina.info.

Nakon toga, bivaju prepoznati i u Trebinju i šire. Nastupaju u popularnom TV šou "Ja imam talent", nakon čega Slaviša odlazi na akademiju "Ašhen Ataljanc" u Beogradu, što postaje sasvim nova dimenzija za njegovo dosadašnje iskustvo. Učio je balet, a u slobodno vrijeme podučavao plesovima u kojima je on maher. Za to razdoblje kaže da ništa nije nemoguće. Jer s 27 godina koliko je on imao kada je otišao, profesionalni baletani kače baletanke o klin. Za njega je bio početak i zato kaže da ga nisu mogle sputati godine i da je želja za znanjem bila veća.

Ono što je naučio, pretakao je u svoj "Maris" koji je, nesumnjivo, na plesačkom nebu postao najsjajnija zvijezda. Ali je bio izazov ne otići među zvijezde, nego ostati na zemlji, svoj, originalan i autentičan. Tek je za to bio potreban trud. Dobivao je prilike da pleše u inozemstvu i odlazio je kada je smatrao da "Marisu" ništa novo ne može ponuditi i da su mu potrebna nova znanja i vještine. I uvijek se vraćao.

"Morao sam ići jer mi je nedostajalo kreativnosti i samopotvrđivanja. Danas mi to nije potrebno. Na takvim turnejama, uvijek se lijepo zaradi, ali nije sve u novcu. "Marisu" sam potrebniji", iskren je Slaviša.

"Maris" je danas velika obitelj s oko dvije stotine članova. S djecom, odraslima i najstarijima. Od hip-hopa, modernih plesova, zumbe, joge do gimnastike. Za svačiji istančan ukus.