FOTO  PLODNO TLO - HERCEGOVINA Čovjek koji od smokava pravi čuda

Smokva je zaštitini znak Hercegovine, ali i veoma zahvalna biljka od koje se rade različiti proizvodi. Velike vrućine proteklog ljeta nisu odgovarale ni smokvi, ali kako kaže Božo Vlačić koji se bavi plantažnim uzgojem ovog voća u Trebinju, kvalitet je bio na visokom nivou. Ono što Božu čini posebnim je da sem samog ploda koristi i smokvin list i od toga pravi brašno. Zahvaljujući tome što se radi o voćki koja se ničim ne tretira, listovi su zdravi i ljekoviti, naročito za šećeraše i ljude koji pate od povišene masnoće.

"Trebinje je mediteranski grad, ali je smokva ovde neko vrijeme bila zaboravljena voćka. Ja se proizvodnjom i preradom smokve ozbiljno bavim nekih petnaestak godina. Prve rane plodove berem već u lipnju, a one kasne čak u studenom. Imam veliku paletu proizvoda. Radim slatko od tvrde smokve, pekmez, džemove, punjenu smokvu, rakiju, likere, sirup za kašalj, čaj, brašno. Paleta je baš velika", priča Božo za Hercegovina.info.

Vlačić je redovan posjetitelj sajmova širom zemlje i regije, a njegovi proizvodi privlače pažnju gdje god da se pojavi. Božine prerađevine od smokava do sada su osvojile brojne nagrade i priznanja. Među njima i rakija od suhih smokava.

"Rakiju pečem kao i svaku drugu, samo što, za razliku npr. od loze, gdje je ponekad potrebno pojačati slador, kod smokava ga moram smanjivati, jer su smokve izuzetno slatke", kaže Vlačić i naglašava da je njegova rakija od suhih smokava prošlih godina nagrađivana na brojnim sajmovima.

Na jednoj od parcela gdje uzgaja smokve nalazi se devet različitih sorti pa berba traje i do šest mjeseci.

"Ima tu svega, poput petrovače, koja prva sazrijeva, oko 15. srpnja, pa do zimice, koju smo lani brali 15. studenog. Znači imamo još klapavice, sušarice, tenice i duge. Tamo negdje sve do studenog dolazim svako jutro u voćnjak i uberem barem dvije korpice".

Božo i njegov brat bili su među prvima na području Hercegovine koji su se ozbiljnije počeli baviti uzgojem smokvi, nadajući se da bi to mogao biti brend. Tržišta za proizvode od smokve ima, ali ne i podrške od strane nadležnih institucija.

"Ja i pokojni brat smo radili prvu plantažu smokava ovdje u Trebinju. Mislili smo da će država pomoći i dati neke subvencije da to ide baš ozbiljno. Međutim od toga nema ništa. Apsurdno je da u prodavaonicama i rafovima vidimo uvozne smokve iz Alžira, Turske i Grčke, a kod nas smokva rađa skoro na svakom koraku, na obodima njiva, vinograda ili kraj puta. Zato se uzdam samo u sebe i svoj rad".

Vlačić se nije zaustavio samo na smokvi. Kaže kako u voćnjaku ispred kuće ima svakakvog voća i to jagode, trešnje, višnje, šljive, breskve, kruške, dunje, šipak, grožđe, masline, čak i japansku jabuku. Ističe kako je svo to voće posadio za svoju unučad!