Pismo mrtvom ocu: Dragi tata Hrvatska je po prvi puta nakon rata stala u obranu Hrvata iz BiH

Dragi tata znaš da je narod gladan, da ljudi nemaju posla i da nas je sve skupa opljačkala privatizacijska mafija. Narod u Hrvatskoj je mislio da će biti bolje kada se uđe u Europsku uniju, ali ništa se toga nije promijenilo. Hrvati iz BiH su postali formalno državljani unije, ali su ipak ostali izvan njenih granica.

Što je najgore te ljude i domoljube koji su iskrvarili za Hrvatsku, ista ta Hrvatska je ostavila i prodala za malu cijenu. Prvo su Hrvati gurnuti u Federaciju, a onda su svi oni koji su branili svoje domove svečano sa zagrebačkog aerodroma poslani na suđenje u Haag. Dolaskom na vlast Stipe Mesića Hrvati u BiH su za Hrvatsku postali građani ne trećeg, nego stotog reda. Za svojih osam godina mandata taj licemjer nikada nije našao za shodno da posjeti Hrvate, a istovremeno je slikajući se sa fesom na glavi podupirao bošnjački centralizam.

Dragi tata narod je ovdje s pravom razočaran u maticu koja ih je iskoristila, a onda prevarila. te prodala za par sitnih ustupaka. Bez obzira na te činjenice narod ovdje nikada nije prestao voljeti Hrvatsku, te sam sigurna da bi i danas, isto tako kao što su početkom devedesetih Hrvati iz BiH krenuli u obranu Hrvatske da joj netko zaprijeti.

I onda nekako iznenada dogodiše se prosvjedi u BiH. Gladni i nezadovoljni narod izašao je na ulice Tuzle, a onda i na ulice svih većih gradova u Federaciji BiH. Nekako sam sa simpatijama gledala na te prosvjede, jer narodu se prelila čaša strpljenja. U ovoj državi svi su gladni, i moralo se dogoditi to što se dogodilo. A onda se dragi moj tata u sve uplela politika. Odjednom su gladni umjesto plata i kruha počeli tražiti ukidanje županija, preustroj države, a vrhunac tog polikanstva je traženje da na čelo države dođe Željko Komšić.

Isti onaj Željko Komšić koji je zahvaljujući licemjerstvu, lukavošću i izbornom inženjeringu uzripirao prava Hrvatima da imaju svoga člana predsjedništva. Onda su počeli i neredi u Mostaru. Nisam mogla vjerovati da gore zgrade institucija, pa to su zajedničke zgrade svih građana. Dragi tata užasno je bilo. Mami su te scene izmamile suze na oči, i ništa nije trebala komentirati, njene suze su dovoljan komentar.

Prvog dana prosvjeda mediji u Hrvatskoj su podržavali narodni bunt. I u Lijepoj našoj je narod gladan, kao i u BiH. Osjetio se neki vakum između slika sa terena i komentara u hrvatskim medijima.

Zatim se iznenada ukazao Milanović u Mostaru. Mediji su okrenuli ploču i onda se mogla pokušati razaznati pozadina svega. Milanović je došao dati potporu miru, a samim time i Hrvatima u BiH, a briga za ovdašnje Hrvate je ustavna obveza Hrvatske i njenog premijera. Dragi tata Milanović nije baš popularan ovdje, ali je nakon ovog posjeta Mostaru sebi ako ništa priskrbio simpatije običnih malih ljudi. Njega je podržao i šef oporbe Karamarko, Pusićki su puna usta Hrvata u BiH...

Dragi tata ta nagla promjena je nešto što je konačno, bar za kratko ujedilo Hrvate u matici i skrenulo im pozornost na braću u BiH. To je dragi moj tata pozitivno i ulijeva nadu ovim ljudima da nisu zaboravljeni. Tatice moj svi su gladni i obespravljeni, ali se nipošto nije smjelo dopustiti da se socijalni but pretvori u otvorenu političku borbu. Gladan čovjek ne misli ni na što, sem na to kako će prehraniti sebe i svoju obitelj. Svi ovi političari koji huškaju isti taj narod nisu gladni niti imaju takve brige.

Eto toliko dragi moj tata, iskreno se nadam da će i ovo brzo proći, i da će narod shvatiti da je izmanipuliran od strane pojedinih političira. Pusa voli te jedino tvoje zlato.

HERCEGOVINA.info