„Dragane lopove, Dragane lopove“, vikali su Draganu Čoviću prosvjednici pred mostarskim HDZ-om u srpnju 2019., nakon što je izdahnuo Aluminij.
Nekadašnji gigant, kojim se ponosila Hercegovina ugasio se 10. srpnja 2019., svega par minuta iza ponoći. Uslijedilo je veliko ogorčenje javnosti i prosvjed radnika i članova im obitelji pred HDZ-om. Bili su to teški dani za predsjednika stranke, koji je po prvi puta postao meta nezadovoljnika, nazivan lopovom i gađan bocama napustio središnjicu.
Ubrzo je pobunjenički duh ugušen, dio ljudi pospremljen u elektroprivredna poduzeća u kojima kadrovira HDZ. Čović se prosvjednom skupu nije obratio, a u trenutku kada se očekivalo njegovo obraćanje prosvjednicima završio je pred Aluminijem. Kasnije je oprao ruke od poduzeća i najavio da će gasitelji Aluminija odgovarati.
„Ne postoji baš nikakva, ali apsolutno nikakva osobna, moralna - odgovornost moja. Jer oni koji danas pokušavaju, koji su isisavali godišnje milijune ili desetke milijuna maraka zaštititi tu svoju poziciju neće je moći zaštititi. Sve će izaći na vidjelo, do zadnje marke“, pričao je pet dana nakon gašenja Aluminija Dragan Čović. Naravno, ni s pet godina vremenskog odmaka ništa nije izašlo na vidjelo, i nema odgovornosti za barem jednu konvertibilnu marke od milijuna nestalih u tom poduzeću.
Pokrenut je ubrzo, izvjesno je s ciljem anesteziranja javnosti i bajati predmet u Tužiteljstvu HNŽ-a protiv direktora o kojem do danas ne znamo ništa. U međuvremenu HDZ je dio direktora obuhvaćenih predmetom uhljebio na federalne nadzorne i druge funkcije, premda su u vrijeme uhljebljivanja bili pod istragom. I danas je tema mnogih razgovora pitanje što je ubilo mostarski Aluminij. Jedni se i dalje kunu da je to cijena struje, drugi da je to kriminal, treći da su direktori bili nesposobni, a istini bi bilo najbliže da su svi pomalo u pravu, a da je dominirao kriminal.
Financijska policija je češljala Aluminij i dostavila barem desetak prijava o Aluminiju Tužiteljstvu HNŽ, zadnju 2022. godine. Iz tih izvješća jasno je da oni koji su poslovali s Aluminijem i danas žive, dok je gigant iz naše priče propao, jer je svjesno poslovao u svoju štetu. Na tu temu u izvješćima se navodi niz primjera.
Ono što su inspektori posebno primijetili jesu ugovori nepovoljni po Aluminij, a tko god da je radio s Aluminijem zaradio je barem onoliko koliko je Aluminij gubio radi tog posredovanja.
O tome detaljnije ovdje:
Financijska policija upirala je prstom i u one koji su se registrirali i imali samo jednog kupca ili samo jednog dobavljača, a ugasili se kad je Aluminij ugašen, što bi značio da su bili registrirani samo da se uzme novac. Unatoč svemu tome, oko Aluminija nema niti jedne optužnice koja se odnosi na financijska izvješća nakon gašenja Aluminija. Po financijskim kontrolama do 2014. podignuta je ranije jedna optužnica, a bivši direktor Ivo Bradvica oslobođen.
Dosadašnjih godina stari radnici Aluminiju su donosili vijenac i palili svijeću, kao što se čini svakom dobrom pokojniku. No, kako vrijeme prolazi, nekadašnji gigant i hranitelj tisuću hercegovačkih obitelji pada u zaborav.
„Što se tiče nas koji smo obilježavali proteklih godina godišnjicu gašenja nema ništa u planu po unaprijed navedenom“, kažu nam bivši radnici i sindikalisti upitani o petoj godišnjici. Pet je godina i od izjave da će istina o Aluminiju izaći na vidjelo. Međutim, ubojice hercegovačkog diva šetaju slobodno. Ništa još nije izašlo na vidjelo, a hoće li i kad će ne zna se.
Vezani članci