OŽIVLJENI DUH KULTNOG AUTOGRILA Popularni 'Naletilićev giros' završio u pubu, majstor iz mirovine dirigira pripravom

Koncem 2022. godine ključ u bravu je stavio popularni mostarski autogril 'Naletilić' iz Dubrovačke ulice vlasnika Veselka Naletilića. Najavom odlaska u zasluženu mirovinu mnogima je ostala samo sjeta na ukusne girose, ali i jednu od rijetkih lokacija u gradu gdje se mogao kušati taj grčki specijalitet. Nakon skoro godinu dana pauze, 'Naletilićev giros' je dobio novi dom u pubu Shankly's, u objektu legendarnog Veležovog napadača Franje Vladića 'Kulje' koji je na toj lokaciji poslovao od 1982. godine sve do 2015. godine kada je ugostiteljski posao prepustio svom zetu Goranu Markiću.

Sasvim slučajno - giros

"Jednom sam se vozio gradom i pogledao na prazno mjesto gdje je bio Naletilićev kombi u kojem je prodavao girose. Znam što su bili njegovi girosi i kako je on to pravio, tu nije bilo normativa nekih, a ljudi su bili oduševljeni pripravom te njegove hrane. Bila je anegdota po gradu da nitko nikad nije vidio facu od Veselka Naletilića jer je uvijek leđima bio okrenut, stalno nešto peče. Njegovo zatvaranje mi je bilo upečatljivo i sjetno, a primijetio sam da dosta ljudi i dalje traži takvo nešto", priča na početku razgovora za hercegovina.info Goran Markić koji smatra da je rijetkost pronaći giros u mostaru.

Biranim riječima priča o Veselku Naletiliću

"U životu sam upoznao puno kuhara, konobara, ugostitelja i Veselko je sve troje od toga. On je TOP 5 ljudi u ugostiteljstvu, ako mene pitate. Njegov odnos prema hrani je prava znanost. Iskreno, mislio sam da će biti zatezanja 'možda ja nastavim nekad, možda će nekad netko moj...', ali sam se iznenadio kad mi je na prvu otvoreno rekao 'majstore, radi ako hoćeš, ali znaj da nije lagan posao i da nije lagana priprema'", nastavlja oduševljeno o svom, sad već možemo reći, prijatelju Veselku.

Prvih 150 komada 'planulo' u par sati

"Mi smo skupa imali par proba, i prvi dan kad ih je kod nas pripremao i pravio Veselko otišlo je 150 komada vrlo brzo, sve se rasprodalo. Njega ljudi jednostavno obožavaju. Kako kod nas kuhinja nije otvorenog tipa, ljudi su prolazili iza puba samo da ga pozdrave, čestitaju, da se zahvale za sve, da ga počaste pivom", naglašava nam Markić da je Naletilić i dalje pomoćnik koji sudjeluje u radu, no ne mora više dolaziti jer je obučio osoblje.

Prepoznatljivi kombi ipak još neće na otpad

"On stoji kod nas kod puba kao spomenik. Jednog dana ćemo ga osposobiti i nećemo bježati od izvornog izgleda. Mislim da ga je on dovezao 1996. godine iz Njemačke i dat ćemo sve od sebe da opet bude na ulicama Mostara. Kad sam došao prvi put kod njega kući da ga pitam za recept vidio sam prvo kultnog kombija u dvorištu. Ja mu govorim da bih volio kupiti i auto, a meni Naletilić kaže da je već uzeo kaparu za njega. Nakon par dana sam opet došao kod njega i cijelo ljeto smo se družili, ali ja i dalje vidim kombi. Njemu ja opet govorim, ako ga neće taj čovjek molim te ja sam zainteresiran jer mi se uklapa u priču. Kad je potencijalni kupac odustao od kombija, rekao mi je 'evo ga, tvoj je'. Bila je smiješna situacija jer mi nije dao da ga spustim niz žovnicu u Mostar, ne da nikako, on će i gotovo. Kasnije mi je priznao da mu kočnice nisu bile u redu, da mu hidraulika ne radi i dr.", prisjeća se 'novi vlasnik' girosa kroz smijeh i naglašava da ni u jednom trenutku nije osjetio da je Naletilić u cijeloj priči zaradio više nego što je trebalo.

Tajna čuvenog girosa

"Meni je Veselko rekao 'tajna je da nema tajne' i tko hoće raditi lako nauči raditi dobar giros. Ako moram reći, to je onda jednostavnost. Kad bi ljudi znali kako je jednostavno, svi bi ga radili. Najteža je priprema i taj rad nožem koji ne može svatko usvojiti. Treba ga 'obrijati' da ga fino složiš, meso treba lijepo navući i kad je nas obučavao dosta ljudi nije moglo svladati te njegove tehnike. Mi ne kupujemo gotov proizvod, od početka do kraja je sve ručni rad", nastavlja nam Gogo te naglašava još jednom da je Naletilićeva ipak 'zadnja'. 

Što je pub, a što nije pub?

Budući da se nalazimo u objektu koji nosi naziv pub, vlasnika smo pitali što čini razliku pravog puba od onog, sve češće, isforsiranog.

"Drago mi je da ima ljudi koji to prepoznaju, a i inače nisam pobornik lakih naziva da objekt proglasiš u nekom stilu, a da nema nikakve veze s tom tematikom, glazba odudara od naziva. Protivim se tome, ali su danas vremena kad u ugostiteljstvu možeš raditi što hoćeš, a razočaran sam i što ljudi sve neselektivno prihvaćaju. Pub mora imati neku vezu s izvornim pubovima koji dolaze iz Engleske. Dakle, neku vezu, nešto osnovno. Ne može se vrtiti narodna glazba u nekom pubu. Ja sam ljubitelj onih naših starih narodnjaka, naglašavam starih, nikad nisam pustio nijednu narodnu pjesmu u ovom pubu, niti ću. Također, stilski mora sličiti na pub, ne možeš ubaciti plastične stolice, prebaciti šank iz nekog propalog ugostiteljskog objekta. Jednostavno, moraš napraviti svoju priču, a mora biti tog 'mirisa' drveta i cigle", ističe.

Je li Liverpool samo marketing?

"Ne vrijeđaj me (smijeh). Kao malom mi je uvijek bio drag Liverpool, ne znam ni sam što jer mi je pokojni otac bio navijač Manchester Uniteda. Uvijek je gorilo kući kad bi gledali tjedne sportske preglede, a on bi čekao rezultate Manchestera, a ja Liverpoola. U stvaranju ovog puba nisam samo ja sudjelovao, moje je bilo samo što je prostor od mog punca i punice. Ovdje su puno sudjelovali svi navijači Liverpoola iz Mostara, a nas je okupila naša predsjednica Adrijana. Prostor je bio dosta drukčiji i mi smo htjeli samo donijeti televizor, ubaciti stolica za nas par i da gledamo utakmice. Ja to nisam mogao gledati baš zbog ovoga što sam gore pričao da pub nije televizor i 13 stolica. Renoviranje ovakvog objekta zahtijevalo je jaka financijska sredstva i pomogao je svatko kako je mogao uz pomoć vizionara, dobrih arhitekata, prijatelja Liverpoola, mojih prijatelja i nastao je Shanly's pub. To je u početku bila velika enigma", koji ističe da je jasno kako je njegov klub Zrinjski, ali i da se radi o osvježenju u gradu kojim su nastojali poistovjetiti urbanu priču s obožavateljima kluba koji leži na rijeci Mersey.

Bez svaštarenja, fokus je samo na burgerima

"Sve je počelo prije 9 godina jer u Mostaru nikad nije bio objekt u kojem se može istovremeno konzumirati piće i, ajde recimo, malo jaču hranu. Htjeli smo biti pioniri kada su u pitanju raznovrsni burgeri, a da ne ostanemo u ponudi na jednom ili dva klasična hamburgera. Prve sam burgere malo ja 'guglao', gledao, promatrao na Youtubeu, tražio recepture i onda mi je u tu savršeno uletio Mladen Noršić Norac, moj veliki prijatelj bez čijeg imena ne smijem ni započeti priču o burgerima i moram ga pozdraviti 'Mladene gdje god bio, tj. gdje god Dinamo igrao...' (smijeh)", zaključio nam je na kraju razgovora Goran Markić.