OŽILJCI Za žrtve Grabovice, Vozuće i Korićanskih stijena, pravde nema ni nakon 30 godina

 Ni 29 godina od okončanja rata u Bosni i Hercegovini ne postoje potpuni i precizni podaci o broju žrtava.

Pojedina istraživanja idu od 97 do 105 tisuća imena onih koji su izgubili život kao izravna posljedica ratnih sukoba. 

Oni koji su preživjeli, ostali su da se sjećaju. I svjedoče o ratnim užasima. 

Na Korićanskim stijenama strijeljano 230 osoba

Bahrija Jakupović iz Kozarca imao je 23 godine u kolovozu 1992.godine, kada se našao među 1200 logoraša koji su krenuli iz prijedorskih logora na razmjenu u Travnik.

Iz kolone autobusa i kamiona koju je sprovodio Interventni vod policije RS, kasnije je izdvojeno oko 230 osoba i odvedeno na strijeljanje na lokalitet Korićanske stijene na Vlašiću.

„Ja sam tu bio na strijeljanju. Tu su nas izveli iz autobusa. Postrojili su nas u dva reda. Ja sam bio u drugom redu. Onda smo čučnuli. Odjedanput je započela pucnjava. Jauci i to. Ja sam zgrabio ovog ispred sebe i skočio. Da sam vidio koliko je duboko, možda i ne bih skočio dolje“, svjedoči Jakupović 32 godine poslije.

Dodaje da se nakon tog skoka sakrio u jedan mlin, te čekao neko vrijeme, nakon čega je izašao da provjeri da li ima živih.
„U međuvremenu su se vratili. Vraćali su se za Prijedor i opet su stali i pucali dolje i bacali bombe. Onda je netko pucao sa one njive tamo i viče: "Ima još neko živ. Pucao je na nas“ , kaže Jakupović koji je ponovno uhvaćen nakon nekoliko dana, ali je posredstvom Merhameta i Crvenog križa ubrzo razmijenjen.

Kasnije se ispostavilo da je trostruku egzekuciju, kako to navode u Udruženju logoraša BiH, preživjelo samo 12 osoba, a zbog ovog zločina osuđeno je 11 pripadnika Interventnog voda prijedorske policije.

Užasni zločini mudžahedina u Vozući

Zločina nad civilnim žrtvama i zarobljenicima sjećaju se i Srbi koji su protjerani sa područja južnog Ozrena i doline rijeke Krivaje.

U srpnju i rujnu 1995.godine, pripadnici Armije BiH su zarobili veći broj pripadnika Vojske Republike Srpske i civila, na području Vozuće kod Zavidovića. 
U samo jednom napadu zarobljeno je skoro 70 osoba koji su odvedeni u kamp odreda „El Mudžahedin“ u selu Gostovići. Iz te grupe pronađeno je i identificirano samo 10 tijela, dok se ostali vode kao nestali.

Na Vozući je pronađeno više masovnih grobnica, sa obezglavljenim tijelima. Civili su ubijani i na kućnom pragu.

"Tata mi otišao čuvati krave. Krave su kući same došle, a njega nema.Kasnije smo ga našli, leži mrtav na putu. Majka mi je 95. u kući nađena mrtva. Sahranili su je ovdje u masovnoj grobnici  u Stogu. Ubili su je u kući kad je pala Vozuća“, svjedoči Smiljka Marković iz Vozuće.

Kaže, majčino tijelo su pronašli tek poslije dvije godine, a prema njenim riječima, uočila je rane na obje potkoljenice.

Još uvijek se traga za 129 osoba srpske nacionalnosti koje se vode kao nestali na Vozući.

"U 21. stoljeću mi je nepojmljivo u ovoj državi kakva jeste da ne može da se pronađe jedan čovjek, koji je bio živ, živio, radio, stvarao i onda nakon tih zločina da mu se gubi svaki trag. Ni nakon 29 godina ja nisam uspio da pronađem svog oca Miloša Pejića“, govori za serijal Ožiljci Veselko Pejić.

 
Kaže, dobivao je razne informacije o očevoj sudbini, ali su se sve pokazale kao lažne.

„Prava istina je to da je zarobljen od strane odreda El Mudžahid. Čuli ste za tu zloglasnu jedinicu koja je na ovom području pravila strašne zločine, gdje je čitav svijet mogao da vidi snimke onih zločina i ritualno odsijecanje glava i svega ostalog. I završio je u tom nesretnom kampu Gostović, kao i mnogi drugi borci i civili i odatle mu se gubi svaki trag. Pouzdano znam od svjedoka koji su preživjeli da je likvidiran u tom kampu“, rekao je Pejić.

Zbog zločina u Vozući osuđene su samo dvije osobe. Komandant Glavnog stožera Armije BiH Rasim Delić u Hagu je osuđen na tri godine zatvora, a general Sakib Mahmuljin pred Sudom BiH na osam godina, nakon čega je napustio BiH i otišao u Tursku. 

Naredbodavac masakra u Grabovici nikad nije osuđen

Od pravde su pobjegli i naredbodavci zločina u selu Grabovica kod Mostara.

Tijekom akcije „Neretva 93“ pripadnici Armije BiH ušli su u selo i ubili 33 civila, a među njima i četvorogodišnju djevojčicu, Mladenku Zadro.

Nema kuće u Grabovici koja nije nekog izgubila u tom stravičnom zločinu.

„Izgubio sam majku i sestru iz kuće moje. Također, ubijeni su mi stric i strina, kao i njigova kćerka i zet“, govori za naš serijal Ožiljci Ante Marić iz Grabovice.

Način na koji su ubijeni svjedoči o okrutnosti, a nakon ovog zločina blokirani su svi ulazi i izlazi iz sela, da se ne bi odmah saznalo za događaj.

„Kako čujem, metak je majka, u odnosu na ono što su oni radili jer vidimo po tijelima koja su razmijenjena. To su dijelovi tijela. Mi smo samo par tijela čitavih dobili. U prvoj isporuci smo dobili 11 tijela. To je bilo 94.godine i nije se to moglo tako raspasti za samo godinu dana.  Teško mi je i pomisliti na koji način su ubijeni“, dodaje Marić.

Od 1994.nijedno novo tijelo ubijenih u Grabovici  nije pronađeno. Marić napominje da je nemoguće da se ne zna gdje su zakopani, kao ni to tko je naredio ovaj zločin nad civilima.

"Strina je pronađena, a stric nije, kao ni njihovi kćerka i zet. Moja majka i sestra također nisu pronađeni. Možda i hodamo po njima, po tijelima, a ne znamo da su tu. To nas najviše muči“, kaže Marić.

Za zločin u Grabovici osuđeno je pet pripadnika Armije BiH, međutim, general Armije BiH Sefer Halilović oslobođen je optužbi za zapovijednu odgovornost.
Prema do sada dostupim podacima, u ratu u BiH ubijeno je više od 36 tisuća civila, često u masovnim zločinima. Istrage i suđenja razočarale su članove njihovih obitelji. Kažu, za žrtve je pravda i dalje nedostižna.