Ovo su plaće zastupnika i delegata u BiH: Veće su nego u čak 30 europskih zemalja!

To jasno pokazuje koliko je politika koju vode vlasti u Bosni i Hercegovini neodgovorna.

Piše: Gordana Sandić-Hadžihasanović, Radio Slobodna Europa

Prema brojnim analizama do sada objavljenim, zastupnici i delegati u Parlamentarnoj skupštini BiH su najplaćeniji u Europi, kada se njihova plaća usporedi s prosječnom plaćom u zemlji. Oni prime više od šest prosječnih plaća. To znači da svakog mjeseca bh parlamentarci naplate više od 5.000 KM. Kada se plaći i paušalu dodaju i druge različite naknade, zastupnička mjesečna primanja često dostižu i 7.000 KM.

Prema analizi Centra za istraživanja i studije GEA iz Banjaluke, ovaj odnos najveći je u Bosni i Hercegovini, u usporedbi s 30 analiziranih europskih zemalja (među njima su Mađarska, Italija, Njemačka, Austrija, Belgija, Švedska, Velika Britanija).

U većini ovih zemalja, zastupnik u državnom parlamentu u prosjeku zaradi nešto više od dvije prosječne plaće u njegovoj zemlji. To jasno pokazuje koliko je politika koju vode vlasti u Bosni i Hercegovini neodgovorna.

O analizi i preporukama Centra za istraživanje i studije GEA iz Banjaluke, govori Marko Martić, izvršni direktor i jedan od osnivača GEA-e.

RSE: Šta su Vaše preporuke na osnovu urađene analize, gospodine Martiću,  kolika primanja bi parlamentarci trebali imati ili – kako spriječiti da zastupnici sami odlučuju o tome koliko će naplatiti svakog mjeseca?

Martić: Jedna od preporuka je da se osigura adekvatnost visine plaće, a po našem mišljenju i argumentaciji koju smo iznijeli i koja se temelji na prosječnim plaćama u svim drugim evropskim zemljama, smatramo da je adekvatan odnos 1:3. Međutim, ono što bismo mi istakli i po našem mišljenju je bitno za uspostavljanje dugoročnog modela utvrđivanja plaća, jeste nepristrasnost modela. Po sadašnjem rješenju parlamentarci sami odlučuju o svojoj plaći. Postojeći model utvrđivanja plaća počiva na diskrecijskom pravu parlamentaraca da kroz odluke zajedničke administrativne komisije samostalno odlučuju o visini koeficijenata koji se primjenjuju na osnovicu plaće. To znači da visina njihove plaće u potpunosti zavisi od dobre volje zastupnika i delegata, što je po istraživanju i po drugim rješenjima koja se koriste u ostalim evropskim zemljama presedan. Smatramo da se utvrđivanje plaća treba riješiti zakonski i da parlamentarci nemaju tu slobodu i to diskrecijsko pravo da sami odlučuju o svojim primanjima. Upravo zbog toga mi imamo već četiri godine stalno odgađanje te odluke da se visina njihovih primanja svede na neke realnije i adekvatnije okvire.

Znači da visina njihove plaće u potpunosti zavisi od dobre volje poslanika i delegata, što je po istraživanju i po drugim rješenjima koja se koriste u ostalim europskim zemljama presedan

RSE: Što bi trebalo učiniti kako bi zastupnici, uvjetno rečeno, bili kažnjeni za nerad? Što je vaš prijedlog?

Martić: Da se uvedu financijski penali ili financijske sankcije za parlamentarce koji ne dolaze na skupštinska zasjedanja. Vi sada nemate nikakav model sankcija ili financijskog penala za one koji ne dolaze. S druge strane, imaju osigurana ta primanja. Ako ćemo se držati principa nagrađivanja prema rezultatima rada, onda moramo razmišljati i o tome da uvedemo neke financijske penale za one koji nisu redovni ili koji su odsutni sa sjednica. To je nešto što sad nedostaje. I treća stvar koju treba uzeti u obzir je ova transparentnost samog modela. Vi imate situaciju da plaća nije jedini izvor primanja parlamentaraca i delegata, jer tu postoji paušal, naknade za rad u komisiji i druge neke materijalne naknade koje im se isplaćuju. Ako ćemo se držati principa transparentnosti i kredibilnosti modela utvrđivanja plaća, onda bi sve surogate plaće, kao što su ti paušali, trebali izostaviti, ili ih uključiti u plaću, tako da znamo kolika je plaća parlamentaraca, odnosno zastupnika i delegata, da je ta plaća obuhvaćena samo tim iznosom, a da ne postoje neki drugi iznosi koje sam naveo. Možemo se dovesti u situaciju da se usvoji inicijativa za smanjenje visine plaće, i da ona bude tri prosječne plaće u BiH, a da se s druge strane opet povećaju te naknade i da opet na kraju mjeseca zastupnici dobijaju tih famoznih pet ili šest hiljada maraka, koliko dobijaju sada, i da suštinski ne uradimo ništa.

RSE: Zastupnici i delegati u Parlamentu BiH, pored plaće i paušala, imaju pravo i na druge različite naknade – rad u komisijama, odvojeni život, prijevoz itd. Da li je to praksa u parlamentima zemalja Europe?

Martić: Iskustva koja smo mi vidjeli u drugim evropskim parlamentima govore o tome da naknada tog tipa – za odvojen život, za prijevoz, paušali – rijetko postoje, gotovo da ih i nema u drugim parlamentima, nisu predviđene. Međutim, postoje određena sredstva koja parlamentarcima u tim zemljama omogućuju pristup literaturi, bazama podataka i slično, kako bi se što bolje pripremili za sjednice ili za sesije komisija, ali tu se govori o resursima koji su njima na raspolaganju da što efikasnije i bolje rade, a ne o tome da što lagodnije žive. To je suštinska razlika.

Iskustva koja smo mi vidjeli u drugim evropskim parlamentima govore o tome da naknada tog tipa – za odvojen život, za prijevoz, paušali – rijetko postoje, gotovo da ih i nema

RSE: Bilo je inicijativa u Parlamentu BiH da se zastupnička primanja smanje, ali nije bilo rezultata.

Martić: Mi imamo iz veljače ove godine inicijativu, odnosno prijedlog zakona o utvrđivanju visine plaće zaposlenim u institucijama BiH, gdje je predviđeno da se plaće parlamentaraca ograniče ili svedu na nivo tri prosječne plaće u Bosni i Hercegovini, što je svakako jedan korak naprijed. Druga stvar koja je dobra i zbog čega ta inicijativa zaslužuje pozitivnu ocjenu, jeste što se njome prava administrativne komisije da uređuje plaće parlamentaraca na neki način prenosi ili unosi u zakon, što je dobro, doprinosi na neki način nepristrasnosti samog modela. No, brine to što se taj prijedlog zakona već dugo nalazi u proceduri, i zastupnici i delegati uvijek nađu načina da prijedlog zakona ne izglasaju, odnosno da ga vrate ponovo na čitanje. To može da brine, ali više govori o tome da oni suštinski nisu spremni da usvoje jedan takav zakon. Ali, imajući u vidu da u samom zakonu stoji da će se odredbe tog zakona početi primjenjivati nakon općih izbora u Bosni i Hercegovini, vjerujem da će se do općih izbora zakon usvojiti.

RSE: Kolika bi se ušteda ostvarila, kada bi se ovakav zakon usvojio?

Martić: Grube procjene govore o nekih pet miliona maraka na godišnjem nivou, samo po osnovu ovih plaća, mada po nekim kalkulacijama koje smo mi radili, ako bi se prihvatile sve preporuke koje smo mi naveli, te uštede bi bile i veće. U samom tom prijedlogu ima čak neka procjena koja je rađena, da bi bila ostvarena ušteda od nekih 42 posto u odnosu na dosadašnje stavke neto plaće i naknade. Vjerovatno i nešto više, ako se usvoji u tom obliku da se ukinu paušali i da se plaća svede na iznos od samo tri prosječne plaće u BiH. To bi bile te uštede od nekih pet milijuna maraka na godišnjem nivou.

U Bosni i Hercegovini prosječan radnik mora da radi šest mjeseci da bi zaradio mjesečnu plaću jednog parlamentarca

RSE: I na kraju, da podsjetimo na enormna primanja bh parlamentaraca, posebno u odnosu na plaće u parlamentima nekih europskih zemalja.

Martić: Od europskih zemalja, od trideset zemalja koje smo mi uzeli u analizu, najviše zarađuju parlamentarci u Italiji i Mađarskoj, ali kad se uzme u odnos iznos njihove plaće i prosječna plaća u toj zemlji, ti odnosi su manji od pet, manji od četiri. Kad se uzme prosjek svih trideset zemalja, to je ispod tri puta. To znači da prosječan radnik u europskim zemljama radi tri mjeseca da bi zaradio plaću jednog svog parlamentarca. U Bosni i Hercegovini prosječan radnik mora da radi šest mjeseci da bi zaradio mjesečnu plaću jednog parlamentarca. Plaća zastupnika i delegata u parlamentarnoj skupštini  BiH iznosi, ako se uzme u obzir plaća i paušal na koji imaju pravo svi parlamentarci, iznosi negdje oko pet tisuća maraka, u zavisnosti od godina staža. Iznosi ona i više za parlamentarce koji imaju duži radni staž, još ako se u obzir uzmu i dodatne naknade koje im se isplaćuju, ali u prosjeku možemo govoriti o 5.000 maraka (2.500 eura).