Otvoreno pismo NVO Croatia Libertas predsjedniku Josipoviću
Prateći sa zanimanjem Vaše izjave, stekli smo dojam kako niste osobno upoznati s pravim stanjem u BiH i odlučili smo ipak detaljno Vam predstaviti punu i pravu istinu o pravima i položaju Hrvata u BiH. Istina nije uvijek lijepa ali je nama vrlo važna zbog nas samih. Tragom tvrdnji koje plasiraju pojedini bivši visoki dužnosnici Republike Hrvatske kako su “ …Hrvati brojčano prepolovljeni u BiH zbog pogrešne politike i težnji za „trećim entitetom“ ili poradi „težnji za Hrvatskom Republikom Herceg-Bosnom“, najodgovornije tvrdimo pod punom moralnom odgovornošću: da nije bilo Hrvatske i Hrvatske Republike Herceg-Bosne – Hrvata u Bosni i Hercegovini danas uopće ne bi bilo nikako. Prilog tomu je činjenično stanje kako Hrvata u BiH nema u područjima koja HR Herceg-Bosna nije imala pod kontrolom. I danas bez slične zaštite konstitutivnih prava, u miru se ponavlja veliki egzodus Hrvata iz BiH što samo ide u prilog činjenici nužnosti uspostavljanja i većinski hrvatske multietničke federalne jedinice u BiH.
Stanje i položaj hrvatske nacije u BiH je danas izuzetno loše i teško jer su Hrvati u čitavoj BiH izloženi etnocidu, kulturocidu i etničkom čišćenju u miru. Sigurni smo kako se upravo manjinski Hrvati u BiH ne bi trebali ispričavati zato jer su se koliko-toliko uspjeli obraniti na veoma malom dijelu teritorija BiH koji uopće nisu vojno osvojili - već branili i gdje su se nalazili povijesno od mnogo ranije.
Koristeći danas međunarodne institucije poput OHR-a kao instrument vlastite politike, Bošnjaci čine sve kako bi vlastitu politiku nametnuli volji druga dva naroda. Prema Aneksu IV, odnosno Ustavu BiH, bh Hrvati su konstitutivni. No, praktički, na terenu i u stvarnosti nisu već se to manifestira samo deklarativno. Svaki konstitutivni narod u svijetu (kao i nacionalne manjine) imaju pravo na samoodređenje i samoopredjeljenje, javne medije, vlastito obrazovanje i ravnopravnu zastupljenost u vlasti (paritet, konsenzus i rotaciju) no u BiH to nije slučaj s „konstitutivnim“ Hrvatima. Na ove nepravilnosti nikada nije reagirao OHR zbog jakog otpora Bošnjaka koji su izrazito zastupljeni u svim međunarodnim organizacijama prikrivajući stvarno stanje na terenu, onemogućavajući rješavanje ovoga problema i utječući na Odluke Visokog predstavnika koji je postao marioneta bošnjačke politike. Došli smo do zaključka kako bošnjačka većina čeka upravo novi demografski pad Hrvata u BiH kako bi ih mogla legitimno ustavno proglasiti „novom nacionalnom manjinom“ i jednostavno riješiti „veliki problem“ po njihovu BiH.
Prema Aneksu IV Daytonskog mirovnog sporazuma, Hrvati u Bosni i Hercegovini su – izborna jedinica, a ne izborne regije kao danas. To nije uvaženo prilikom posljednjih Općih izbora te su Bošnjaci prostom većinom izabrali za hrvatskoga člana predsjedništva personu koju ne priznaje ni narod niti politički krug bh Hrvata, a što je izazvalo i ogorčenje demokratske javnosti u zemlju i svijetu. Hrvatski predstavnici u BiH se preglasavaju na svim razinama prostom većinom tako da daljnje sudjelovanje u vlasti na županijskoj, entitetskoj i državnoj razini ocjenjujemo nekohabitornim, nedemokratskim i neučinkovitim. Sve navedeno predstavlja prepreku ulasku BiH u Euroatlantske integracije jer ukoliko uz sve ove spoznaje ove integracije budu provedene, EU i NATO će sami sebi napraviti unutarnji problem nacionalne sigurnosti po budućnost i EU-a i NATO-a kao ekonomske i sigurnosne organizacije. Mi smatramo kako je ovo i razlog odugovlačenja primanja BiH u Euroatlantske integracije kao i ukidanju viza za BiH.
U posljednjih pet godina hrvatski ministri u Vladi Federacije se preglasavaju prostom većinom što je antidaytonski i protuustavno, no sustav i poluge vlasti se nalaze u rukama većinski dominantnih Bošnjaka koji samostalno mogu odlučivati ali koji bi morali i pravno odgovarati za kršenje prava manjinskih naroda u Bosni i Hercegovini. Isti slučaj preglasavanja prostom većinom je na djelu u svim parlamentima uključujući i državni. Hrvata nema na nekim pozicijama na kojima bi trebali biti voditelji funkcija u rotaciji s Bošnjacima koji se nerijetko lažno predstavljaju kao Hrvati i uzurpiraju funkcije.
Po Daytonskom mirovnom sporazumu, hrvatski je narod u Federaciji BiH imao paritet u odlučivanju s bošnjačkim narodom, a kroz instrumente u Domu naroda imao je i pravo veta. Međutim danas hrvatski narod nema niti pariteta, niti ima pravo veta u Domu naroda. Iako postoji Odluka Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda da se provodi pravedno i u potpunosti jednaka zastupljenost svih naroda, ova Odluka se nije politički poštovala od strane Bošnjaka. Visoki predstavnik je nametnuo Zakon o entitetskim vladama i o konstitutivnosti naroda kako bi izjednačio sva tri konstitutivna naroda ali politička volja Bošnjaka da ospore jednaku zastupljenost – opet ja nadvladala.
Vlada F BiH je neprihvatljiva za poziciju hrvatskih ministara odnosno hrvatskog naroda, budući da u Vladi odlučuje osam ministara bošnjačke nacionalnosti, pet ministara hrvatske i tri ministra srpske nacionalnosti. U Vladi Republike Srpske osam ministara je srpske nacionalnosti, pet ministara bošnjačke i tri ministra hrvatske nacionalnosti što opet predstavlja neravnopravnu zastupljenost bh Hrvata. Odnos broja ministara u Vladama oba entiteta dovoljno govori o apsolutnoj dominaciji u jednom entitetu bošnjačkog, a u drugom entitetu srpskog naroda. Sve odluke koje su od značaja i za državu BiH i za entitete mogu se donijeti bez utjecaja hrvatskih ministara, točnije glasa hrvatskog naroda. Situacija u Državnoj službi je znatno drugačija u odnosu na onu kakva bi trebala biti, budući da u npr. Federalnom zavodu za zapošljavanje ima 47 uposlenika, a od toga su tri Hrvata ili govoreći u postotcima 83 % uposlenih su Bošnjaci, 6 % Hrvati i 8,5 % uposlenih su Srbi. Ovakva situacija je slična i ista u svim ostalim državnim institucijama.
Sarajevo se predstavlja kao multikulturalni grad ali njegov nacionalni sastav je daleko od ovog opisa. Prijeratni i trenutni nacionalni sastav je neusporediv. Može se reći kako je nacionalna struktura Sarajeva mononacionalna. Tamo gdje bošnjački politički krug ne može napredovati, on medijski nameće multikulturalizam kako bi bio formalno zastupljen, no s vremenom se mijenja u jednonacionalni zanemarujući prava druga dva naroda i prava nacionalnih manjina. Pod uvjetima nacionalne osviještenosti sva tri naroda, pod okolnostima kada najbrojniji narod pokušava minorizirati i asimilirati druge manje narode, potrebno je prihvatiti realnost i omogućiti svima iste uvjete života i suživota unutar BiH ako se ona stvarno želi očuvati. Ukoliko se opet primjene propale povijesne metode kolonijalnog ''uguravanja'' sva tri naroda u isti lonac pod prijetnjama prisile, Bosna će opet doživjeti nesretna ključanja koja je već imala i koja se ponavljaju kao ''deja vu''. Dosadašnji rad međunarodne zajednice je bio temeljen na gradnji teške EU budućnosti na krhkom BH staklu. Trenutna država je sačinjena od očitih iluzija koje su ne samo daleko od realnosti, već su daleko i od bosansko-hercegovačkih mogućnosti.
Država uređena na štetu jednog od tri konstitutivna naroda se ne nalazi „na putu u svijetlu europsku budućnost“. Resursi i kapaciteti koji su ranijim ratom uništeni, ne mogu ili se ne žele nadomjestiti, a novih ulaganja nema ni na vidiku.
Tzv. Mostarski statut je nametnut isključivo gradu Mostaru (pod krinkom multikulturalizma) jer bi u njemu prosta većina bh Hrvata uvijek pobjeđivala na gradskoj razini na Općinskim Izborima. Kako bi bošnjački politički krug uspostavio vlast u Mostaru, bošnjaci su preko ''OHR''-a nametnuli kvotizaciju mjesta tako da demokratski izbori uopće nisu potrebni i nemaju nikakav smisao. Zašto se Mostarski statut nije nametnuo u Sarajevu kako bi se i u njemu vratio ''multikulturalizam''?
Hrvati u Bosni trenutno pune entitetski proračun sa preko 45% sredstava, a imaju povratak manje od 8% sredstava. Županije i neke niže državne institucije se nalaze pred bankrotom i likvidacijom zbog nepostojanja tekućih sredstava. Ovi pokazatelji govore kako su državne institucije pred neposrednim kolapsom. Ulazak BiH u članstvo Europske Unije planira se realno tek - za više od 30 godina. Isto tako, imamo spoznaje kako se novim ustavnim promjenama namjeravaju ukinuti županije i ''zacementirati'' stanje u BiH na osnovama samo dva entiteta što smatramo politički nekorektnim i neprihvatljivim za hrvatski narod u BiH koji bi bio legitimno proglašen za „novu ustavnu nacionalnu manjinu“ u BiH.
Hrvatima u BiH se zabranjuju brojne stavke po pitanju ljudskih, građanskih i narodnih prava od strane bošnjačkog političkog kruga koji je većinski dominantan u BiH.
Dugačak je popis kršenja ljudskih i građanskih prava Hrvata u BiH.
BH Hrvatima se onemogućavaju sljedeća ljudska prava na koja imaju puno pravo i po Ustavu BiH i po međunarodnom pravu:
1. Javni elektronski mediji na materinjem jeziku.
2. Tiskovni mediji (sve tiskovine predstavljaju izdanja iz RH).
3. Središnja politička (parlamentarna) institucija (Sabor ili Skupština).
4. Predstavnik Hrvata nikada nije bio predsjednik entitetske Vlade (FBiH) ili državne vlade (Vijeća ministara), a unutar tih institucija date su im minorizirajuće uloge bez većeg značaja, utjecaja ili mogućnosti značajnijeg djelovanja.
5. Međunarodna zajednica ne vrši pritisak na druga dva naroda da osiguraju povratak izbjeglih, raseljenih i sasvim (ne)očekivano – potiče iseljavanje bh Hrvata u matičnu domovinu i EU kako bi se ciljano brojčano reducirali.
6. Zločini nad Hrvatima u BiH uopće i nikako se ne procesuiraju (ni pred ICTY-em u Den Haagu i pred domaćim pravosuđem), a oni rijetki koji se procesuiraju su presuđeni na minimalnu kaznu. Ovo je poznato i Državnom odvjetništvu RH.
7. Predstavnike Hrvata u tijelima vlasti biraju pripadnici drugog naroda tako da su i preostale pozicije uzurpirane od strane interesnih sfera i mnogoljudnosti (mnogobrojnosti) drugoga naroda (primjer: izbor Ž. Komšića (bošnjačka stranka SDP) na mjesto hrvatskog člana predsjedništva) tako da praktički, Opći izbori u BiH za bh Hrvate nemaju nikakvog smisla zbog prostog preglasavanja.
8. Raznim eksperimentima OHR-a, OESS-a i međunarodnih predstavnika pokušava se raznim projektima uspostaviti tzv. ''bosanski obrazovni sustav'' (Dvije škole pod jednim krovom, itd.) koji bi ustavno postao obvezan.
9. Mnogobrojnim procesima se pokušava simultano i snažno posredstvom metoda medijske infantilizacije ''primorati'' pučanstvo da se osjeća kao ''tzv. bosanska nacija, bosansko društvo, itd.'' (Npr. kampanja OHR-a, OESS-a, EUFOR-a u svim pristupačnim medijima pod nazivom ''Misli BiH-Denk BiH-Think BiH…'') itd.
10. Na svim društveno-političkim razinama se sprovodi kreiranje ''Bosanske nacije'' metodom asimilacije: monetarni sustav (hrvatski katolički velikani su na zelenim novčanicama, a bošnjački su na crvenim, itd.), identifikacijske isprave (na engleskom i francuskom jeziku na osobnoj iskaznici piše: nacionalnost - Bosna i Hercegovina,…), državna nogometna liga se zove Premier liga BiH, registarske pločice su brojčane i slovne bez oznake regije (123-A-456), itd., entitetska televizija i radio (FTV) vrši medijsku elektronsku infantilizaciju, a svega par Hrvata je uposleno u ovom mediju i nisu u uređivačkom položaju, državna televizija i radio (BHT) slijedi isti pristup, način rada i smjer djelovanja.
11. BiH čine dva entiteta. U Vladu RS ulaze tri Hrvata, pet Bošnjaka i osam Srba, a u Vladu FBiH tri Srbina, pet Hrvata i osam Bošnjaka što znači da hrvatski predstavnici nemaju čak niti jednakost u jednom entitetu, već je ona odlukom OESS-a bitno umanjena i rascjepkana, a i te ''dodijeljene'' pozicije mogu biti predmetom političkih manipulacija na način da i na njih dođu interesno podređeni ministri pod utjecajem oponenata.
12. Tri naroda su konstitutivna ali nisu ''suverena''!? Hrvatski narod ne odlučuje o svom protoku novca, o samoodređenju, jeziku, kulturi, tradiciji, školstvu...već o svemu tome odlučuju Bošnjaci i probošnjački orijentirani Hrvati.
13. Bošnjaci u FBiH financijski podrivaju područja s hrvatskom većinom dok s druge strane koriste novac hrvatskih poreznih obveznika kako bi ''uvezali radni staž propalim bošnjačkim tvrtkama'', a to isto nikada nisu učinili niti jednoj hrvatskoj tvrtki! Dapače, uspješne tvrtke (Aluminij) nemaju nikakvih povlastica (konkretno npr. Aluminij nema status specijalnog potrošača) i time procjenjuju premještanje svojih proizvodnih pogona u druge regije i/ili države.
14. Hrvati u pravosuđu nisu ravnomjerno zastupljeni jer su te pozicije ''raspodijelio'' OHR kadrovima koji su se deklarirali kao ''Bosanci'' u svojim aplikacijama.
15. U ovom trenutku, iako je prema Daytonskom sporazumu na snazi, u BiH i FBiH ne postoji konsenzus, paritet i rotacija na ključnim i onim manje ključnim mjestima (pozicijama) u državi. Primjera je beskonačno mnogo.
16. Konstantno se javlja problem preglasavanja Hrvata na sve više razina odlučivanja i upravljanja, kao i u zakonodavnim domovima.
17. Voljom međunarodne zajednice, bh Hrvati se nalaze u ulozi ''vatrogasca'' suočeni s rastućim porastom vehabizma, radikalnog islamizma i militantizma u BiH koji bi oni zapravo svojom nazočnošću trebali ''smirivati'' i ''gasiti'' te sprječavati širenje korijenja terorizma koji bi se prelio u EU zbog tzv. ''bijele Al Qaide''. Veliki broj Hrvata je izgubio živote u raznim terorističkim napadima u BiH.
18. U ključnim područjima gospodarsko-političkog djelovanja (poput: investiranja hrvatskih tvrtki u BiH, kupovanje nekih poduzeća u BiH, itd.) uloga Hrvata se pokušava umanjiti ili ukloniti, a privući neki drugi strani kapital, najčešće arapskog podrijetla.
19. Daytonski mirovni sporazum je Odlukom OHR-a promijenjen 175 puta različitim odlukama i mjerama, zakonima i propisima. A prema istom sporazumu OHR – nema pravo mijenjanja Daytonskog sporazuma, no ipak je to političkom odlukom učinio mnogo puta (točnije 175 puta je OHR mijenjao daytonski mirovni sporazum pod izlikom kako „ova zemlja ne bi mogla naprijed“). Znači li to da je Daytonski sporazum prekršen, poništen i nevažeći, odnosno da se primjenjuje otvoreno na štetu jednog od tri naroda bez obzira na posljedice u budućnosti s obzirom na političku nepravdu koju nanosi? Znači li to da se OHR stavio otvoreno na stranu Bošnjaka u BiH čineći ''medvjeđu uslugu'' bošnjačkim političarima da ''počešu leđa'' na mjestima na kojima bošnjačka politika ne može napraviti nikakav uspjeh. Ova tvrdnja ima smisla ako se u obzir uzme činjenica kako je preko 95% uposlenog pomoćnog osoblja u OHR-u, OESS-u i EUFOR-u – bošnjačkog sastava, što samo može značiti da oni s pozicije međunarodnih organizacija u sinergiji s bošnjačkom politikom kroje političku pozadinu, kreiraju poteze, odluke OHR-a i pišu scenarij za budućnost Hrvata u BiH, čime su se izvršne i operativne službe međunarodnih organizacija otvoreno stavile na stranu politike bošnjačkog utjecaja.
20. Mnogi ugledni bh Hrvati su ubijeni u BiH (pok. J.Leutar, mnogobrojni povratnici u Bugojno, Konjic i druga mjesta…) ili su procesuirani, suđeni i zatvoreni (A.Jelavić,M.Tokić,P.Milić,D.Čović,…) iz isključivo politički motiviranih razloga pod utjecajem različitih bošnjačkih političkih lobija u pravosuđu. Oko stotinjak hrvatskih povratnika je ubijeno od 1995., a njihove smrti nerazjašnjene, počinitelji nisu uhićeni.
21. Veliki broj Hrvata s bošnjačkih područja se svakodnevno otvoreno šikanira na nacionalnoj osnovi (D.Stojanov,G.Munitić,Z.Čegar,…), a potom tjera s tih područja. Broj ovakvih slučajeva je iznimno velik i dovodi u pitanje nacionalnu sigurnost Hrvata u BiH jer ih se protjeruje s vjekovnih ognjišta.
22. Preko 50 neriješenih i nerasvijetljenih terorističkih napada na Hrvate povratnike i njihovu imovinu od 1995., od kojih je neriješen atentat na ministra unutarnjih poslova Jozu Leutara, a posljednje je teroristički napad u FIS Vitezu u kojem je poginuo Zvonko Brabić.
23. Nazočnost oko 200.000 vehabija čiji pokret koketira s radikalnim islamizmom, a doktrinarno je sličan bliskoistočnim radikalnim pokretima. Ova masa vjerski indoktriniranih ljudi predstavlja opasnost po nacionalnu sigurnost ne samo države BiH već i same Europske Unije. No, međunarodna zajednica, u strahu da ne potiče nove netrpeljivosti, ovaj problem jednostavno je gurnula pod tepih u nadi kako će se njim pozabaviti netko drugi iako ovaj problem raste iz dana u dan… itd.
Poštovani Predsjedniče Republike,
Cijenjena Ekscelencijo,
Nakon svih iznesenih činjeničnih problema hrvatskoga naroda u BiH, molimo Vas da se osobno založite za ustavne promjene u BiH na način da se provede potpuna federalizacija Daytonske BiH na tri multietnička entiteta, što zapravo predstavlja model suvremene i moderne demokratske europske države kakva danas jamči puna građanska i nacionalna prava svim pojedincima i narodima. Procjenjujemo kako bi BiH ukoliko postane trofederalna država (troentitetska), za manje od godinu dana došla u poziciju da kao ''demokratski uređena'' država pristupi pregovorima u članstvo u Europsku Uniju.
Prihvatiti realnost znači i suočiti se sa svim strahovima koji su u BiH izrazito izraženi. Suživot, mir i tolerancija su mogući ali samo uz međusobno uvažavanje svih naroda što sada nije slučaj, a dok se to ne postigne neophodno je izvršiti punu federalizaciju države u tri multietničke jedinice postojećih konstitutivnih naroda. Najveće dostignuće simetrične federalizacije bi postao trajni mir i smanjenje državne administracije jer bi se ukinule županije ali uspostavila bi se tri entiteta i tri entitetske vlade, što bi smanjilo državnu administraciju za 100 puta. Manja i učinkovitija administracija bi otvorila vrata mogućnostima domaćih i stranih ulaganja, uštedio bi se novac u godišnjem iznosu od milijardu maraka koji bi se također mogao upotrijebiti u razvoj i trajno bi se otklonile bilo kakve opasnosti od izbijanja nesretnih previranja u budućnosti, a stvorila bi se mogućnost koegzistencije, tolerancije, mira i gospodarskog prosperiteta za sva tri naroda u BiH.
U iskrenoj nadi kako ćete se dosljedno do kraja zauzeti za prava i položaj Hrvata u BiH, u što i ne sumnjamo, molimo primite iskrene iskaze našeg poštovanja!
U Mostaru, dana 07. svibnja 2010.
Leo PLOČKINIĆ, predsjednik
Nevladine organizacije Croatia Libertas
Vezani članci