FOTO  Ono što Nikolinina glava zamisli, njezine ruke naprave

Često se, kroz šalu, može čuti fraza da se za odsustvo talenta, kaže da su ljudi spavali dok su se talenti dijelili. Ali nasuprot tome, može se čuti i da su talentirani ljudi stajali u redu dok ih je Bog dijelio. Kada je Nikolina Vučković iz Bileće u pitanju, ona je bila na čelu kolone jer se njeni talenti ne mogu tek tako nabrojati. Ono što glava zamisli, ruke naprave, bilo to od pletiva, materijala za kolače ili ukrasa. Sve je krenulo od hobija, nedostatka posla i želje jedne mlade osobe da njen rad bude predstavljen široj javnosti.

"Svojevremeno sam razmišljala da upišem žurnalistiku ili ekonomiju, kao pozivima koji bi me zanimali u životu, ali zbog nedostatka financija, ostala mi je uskraćena želja da možda danas imam obje diplome. S obzirom na to da do posla nisam mogla doći godinama, jer kako se kod nas kaže „tko nešto zna, dobije diplomu, tko nekoga zna, dobije posao“ i gledajući kako je broj mjesta svuda ograničen, osim na birou, ja sam se opredijelila da uz svoj trud i rad, sebi stvorim ugodniji život, da imam svoj džeparac i da unovčim svoj hobi. Tako sam se upustila u plovidbu morem kreativnosti“, iskreno za Hercegovina.info, Nikolina otkriva kako je počela cijela priča s njenim radovima.

A talenat je osnovni recept za uspjeh. U kombinaciji s trudom i predanim radom, pretvara se u umjetničko djelo, na koje baš nitko ne ostaje imun. Kao najljepša osobina, Nikolinu krasi skromnost, pa ne krije da su njeni prvi radovi bili nespretni, ne tako savršeni, ali ipak rađeni s mnogo ljubavi. Svaki sljedeći rad je bio bolji od prethodnog, a ljubitelji umjetnosti i svi koji imaju osjećaj za lijepo, to prepoznaju.

"Na mom putu učenja i rada, bilo je puno prepreka, ali sam ih voljom, radom i trudom uspješno savladala. Vodila sam se izrekom da dobro dolazi onima koji vjeruju, još bolje onima koji su strpljivi, a najbolje onima koji ne odustaju. Na tom putu nisam gradila zidove, nego mostove i sve to ne bih uspjela da nisam bila okružena ljudima koji su mi podrška i onima koji su vjerovali u mene i moj rad.“

Nikolina, kao prava Hercegovka u čijim se kućama oduvijek plelo ili heklalo, za svoju prvu ljubav navodi ručne radove koji se vezuju za ovaj način izrade. Ženski likovi u njenoj obitelji su imali presudan značaj u formiranju njenog današnjeg hobija.

"Bilo mi je nestvarno gledati kako uz pomoć igle i konca nastaju tako magični končani i pleteni proizvodi. Moram priznati da sam se vrlo brzo uspjela snaći u tom čarobnom svijetu pletenja. Kako je vrijeme odmicalo, samostalno sam počela stvarati svoje prve radove, poslije sam gledala tutorijale na internetu i dopunjavala svoj rad i širila zainteresiranost za stvaranje kreativnih i kompliciranijih stvarčica. Svakodnevno sam ubacivala nešto novo. Počela sam s pletenjem, onda su na red došle perlice i tako sam krenula u izradu nakita. Konstantno su se javljale nove ideje, a moja želja je bila da se oprobam u što više tehnika.“

Kaže da joj radoznalosti nije ponestajalo, pa je svoje radove i ideje dopunjavala drugim. Počela je izrađivati korpice od papira.

"Kada su u pitanju korpice od papira, za njihovu izradu je potrebno malo više vremena. Ja danas pravim uskršnje korpe, zeke, ćupove i kojekakve oblike i to sve od običnog novinskog papira. Uz to sam savladala i tehniku bojenja i lakiranja. S obzirom na to da se moja maštovitost nije mogla zaustaviti samo na tome, poželjela sam naučiti i izradu brojanica. Uz njih pravim još i križeve, privjeske, slova.“

Nikolina s deset prstiju stvara nešto što je većini teško, pa se i zbog toga njen rad mora cijeniti. Ne zaustavlja se na jednom, stalno radi na sebi, pa kako nauči jednu oblast, prebacuje se na drugu.

"Počela sam s učenjem origami tehnike, opet je papir u pitanju, ali je proces zahtijevan i potrebna je velika preciznost. Možda bih izradu brojanica i origami stavila na sam vrh liste mojih radova na koje sam najponosnija.“

I kada bi čovjek pomislio, to je to, Nikolina se ovdje ne zaustavlja, ona opet iznenadi.

„U posljednje vrijeme se najčešće bavim izradom čaša za mladence i kumove, kićenja za svatove, kao i izrade voćnih dekoracija, torti od čokoladica, kruhova za slave i pogača s unikatnim tradicionalnim ukrasima."

Kako kaže Nikolina, vrijeme potrebno za izradu nekog rada zavisi od samog rada i što kupac želi. Za izradu jedne brojanice, potrebno joj je oko 45 minuta, dok za izradu nekog rada od novinskog papira treba puno više vremena. Materijale danas mnogo lakše nabavlja, zahvaljujući internetu i prodajama koje su svima dostupne. Za kraj, mladima poručuje da ne odustaju od svojih snova, da imaju volje i da ako se jedna vrata zatvore, druga se otvaraju. Uvijek se nadajmo, vjerujmo u sebe i ne dozvolimo da nam neko uruši samopouzdanje i ne pokleknimo pred životnim izazovima.