Nakon gotovo dva desetljeća, Grad Mostar priprema novu odluku o visini cijene i načinu naplate usluge prikupljanja, tretiranja i zbrinjavanja komunalnog otpada.
Postojeća odluka, donesena još 2005. godine, više ne odgovara stvarnim troškovima ni tehničkim potrebama komunalnog sustava. Javnom poduzeću Komunalno d.o.o. Mostar, koje pruža uslugu, nova bi odluka trebala donijeti stabilnije financije, no za građane ona znači jedno – računi za otpad bit će veći, a model naplate složeniji.
Na sjednici Gradskog vijeća Mostara vođena je žustra rasprava o Nacrtu Odluke o izmjeni cijene prihvata, obrade i deponiranja miješanog komunalnog otpada, koja bi mogla značajno utjecati na…
Sukladno prijedlogu, više se neće naplaćivati prema broju članova domaćinstva ili kvadraturi stambenog ili poslovnog prostora. Novi model se oslanja na takozvani sustav naplate prema zapremini otpada, odnosno prema veličini kante i broju njezinih pražnjenja u mjesecu. Taj sustav se, kako navode u obrazloženju, koristi u većem dijelu Europske unije jer potiče korisnike da smanje količinu miješanog otpada i odvajaju ono što se može reciklirati.
No, prema trenutnoj verziji odluke, razdvajanje otpada za građane nije zakonska obveza dok god za to ne budu osigurani tehnički uvjeti. Tek kada se stvore uvjeti – primjerice, dostupnost više kanti ili kontejnera za različite vrste otpada – tada korisnici usluge postaju dužni razdvajati biootpad, papir, plastiku i ostale frakcije. Do tada, to ostaje više preporuka nego obveza, pa je teško očekivati značajnije promjene u navikama građana bez konkretne infrastrukture.
Nova odluka predviđa i plaćanje fiksnog i varijabilnog dijela usluge. Fiksni dio se odnosi na skupljanje i tretiranje otpada i za domaćinstva iznosi osam konvertibilnih maraka mjesečno, bez PDV-a. Varijabilni dio, koji ovisi o zapremini posude i broju pražnjenja, računa se dodatno, a cijene su razrađene prema standardnim zapreminama posuda – primjerice, kanta od 120 litara koja se prazni četiri puta mjesečno za četveročlano domaćinstvo dodatno će koštati gotovo osam maraka. Kad se sve zbroji, račun takve obitelji iznosi preko 17 maraka mjesečno, uključujući PDV.
I samci u stanovima s manjim kantama, primjerice od 80 litara, ne mogu očekivati drastično niže račune. Ako im se kanta prazni dva puta mjesečno, ukupna cijena se kreće oko 12 maraka. Za one s najnižim mirovinama predviđen je popust od 50 posto na fiksni dio, dok korisnici socijalne pomoći imaju pravo na punu subvenciju.
Iako prijedlog nove odluke Grada Mostara ne razlikuje izričito korisnike prema tome žive li u stanu ili kući, u praksi će vrsta objekta u kojem živite znatno utjecati na visinu računa. Formalno, cijena javne usluge prikupljanja i zbrinjavanja otpada određuje se prema zapremini posude i broju njezinih pražnjenja, no stanari i vlasnici kuća rijetko se nalaze u jednakim okolnostima korištenja usluge.
Prvo, stanari stambenih zgrada gotovo u pravilu koriste zajedničke kontejnere, što znači da se trošak varijabilnog dijela usluge – onoga koji se odnosi na zbrinjavanje otpada – dijeli među više korisnika. Time se njihov udio u mjesečnom računu može znatno smanjiti, posebice ako sustav dobro procijeni broj stanara koji koristi istu posudu.
Nasuprot tome, vlasnici kuća najčešće imaju vlastite individualne kante, koje se prazne prema zadanom rasporedu. To znači da svako pražnjenje izravno utječe na iznos na računu – bez mogućnosti dijeljenja troška. Na taj način, četveročlana obitelj u kući s kantom od 120 litara, koja se prazni četiri puta mjesečno, može plaćati i preko 17 maraka mjesečno, dok stanar u zgradi, koji koristi zajednički kontejner, može proći osjetno jeftinije.
No možda još važnija razlika leži u načinu kategorizacije korisnika. I stan i kuća mogu biti klasificirani kao “domaćinstvo”, ali ako se neka kuća koristi za iznajmljivanje, a vlasnik ne može dokazati stvarni broj osoba koje u njoj borave, tada ona prelazi u kategoriju “korisnika koji nije domaćinstvo”. Ta kategorija, predviđena za gospodarske subjekte, donosi znatno višu osnovnu cijenu – čak 60 KM mjesečno bez PDV-a, u usporedbi s 8 KM za standardna domaćinstva.
U slučajevima kada je u kući prijavljena samo jedna osoba, a Komunalno sumnja da u objektu boravi više ljudi (primjerice zbog oglašavanja smještaja), predviđena je i terenska provjera. Ako se utvrdi da se nekretnina koristi za turističku djelatnost, i to bez mogućnosti jasnog dokazivanja broja korisnika, obračun se vrši kao za domaćinstva s pet i više članova – bez obzira na stvarno stanje.
Tako se i u ovom aspektu vidi da prijedlog odluke, iako načelno jednak za sve, u stvarnosti ostavlja prostor za vrlo različite ishode, ovisno o imovinskoj situaciji, navikama i transparentnosti korisnika. Kuće s individualnim kantama, posebno ako su iznajmljivački objekti, podložne su znatno višim troškovima – i to često bez mogućnosti prigovora, osim ako se ne dokaže suprotno. S druge strane, stanari u većim zgradama mogu, barem zasad, računati na nešto blaži financijski udar.
Posebna pravila vrijede i za vlasnike nekretnina koje se ne koriste više od 11 mjeseci godišnje – njima se obračun umanjuje, ali samo ako dokažu nekorištenje preko podataka o potrošnji električne energije i vode, uz mogućnost fizičkog uviđaja. Vjerski objekti koji se koriste isključivo za obrede oslobođeni su plaćanja, dok oni koji se koriste u turističke svrhe ipak ulaze u sustav naplate.
Dodatno, uvodi se naknada od dvije marke mjesečno po kućnom ljubimcu, kao i naknada za zbrinjavanje otpada koji nastaje od reklamnih panoa, koja iznosi 25 feninga po kvadratnom metru.
Osim toga, svi korisnici koji se ogluše o obvezu plaćanja kroz tri uzastopna mjeseca mogu ostati bez usluge – pod uvjetom da to tehnički ne ugrožava ostale korisnike. Nakon podmirenja dugovanja, pružatelj usluge dužan je ponovno omogućiti odvoz otpada u roku od tri dana.
Upozoravajuće zvuči podatak da javno poduzeće Komunalno trenutno ostvaruje godišnji gubitak od preko dva milijuna konvertibilnih maraka samo na usluzi odvoza i zbrinjavanja otpada. Razlog tome je, između ostalog, i nesrazmjer između broja građana koji stvarno koriste uslugu i onih koji su formalno prijavljeni u bazi korisnika – prema službenim podacima, u Mostaru živi oko 120 tisuća ljudi, dok je u bazi registrirano njih oko 74 tisuće. Gubitke Komunalno pokriva prihodima od drugih djelatnosti i uz pomoć Grada, što se, kako kažu, više ne može održavati.
Dodatni pritisak na cijene dolazi i od deponije, koja je najavila poskupljenje svojih usluga, te od povećanja minimalne plaće u Federaciji BiH.
Sve to dovodi do zaključka da će građani Mostara, umjesto da vide konkretnu promjenu u kvaliteti usluge ili razvoju infrastrukture za reciklažu, prvo osjetiti promjenu u vlastitom kućnom budžetu. Sustav koji formalno uvodi europske standarde, ali bez konkretne infrastrukture i uz prebacivanje odgovornosti na krajnje korisnike, ostavlja dojam da će najviše platiti oni koji su do sada redovno plaćali – bez garancije da će otpad završiti tamo gdje treba.
Odluka o visini cijene i načinu naplate javne usluge prikupljanja, tretiranja i zbrinjavanja komunalnog otpada naći će se pred mostarskim Gradskim vijećem u četvrtak, 27. ožujka 2025. godine.
Vezani članci