Odlaze nam najbolji, frustrirani kriminalom i nepotizmom na račun tzv. nacionalnih interesa

Mostarski muftija Salem ef. Dedović u intervjuu za hercegovina.info govori o novoj gradskoj vlasti, susretu s novim biskupom u Mostaru, lažnim vijestima o kardinalu, ali i o iseljavanju. „Ima jedna izreka koja kaže: „Nije krivo što je malo već što je nepravo (nepravično)“. Čini mi se da ona u dobroj mjeri oslikava stanje duha ovdašnjih ljudi koji su isfrustrirani onim što vide svojim očima, i što čuju putem raznoranih medija, a to su primjeri nepotizma, stranačkog upošljavanja, korupcije, stjecanja bogatstva na račun „zaštite“ i „promicanja“ tzv. nacionalnih interesa i politika“, kaže mostarski muftija na goruću temu našeg društva. Što je još rekao pročitajte u nastavku intervjua.

Mostarska vijećnica konačno je dobila svojih '35' stanara, te odnedavna opravdava i svoj naziv. Jeste li optimistični po pitanju nove vlasti i što od njih očekujete?

-Važno je da su izbori konačno održani, jer taj višegodišnji vakuum se vrlo negativno odrazio na sve sfere života. Neodržavanje izbora i nefunkcionisanje organa vlasti u kapacitetu koji odgovara potrebama ljudi dovelo je Grad da jednostavno „tapka u mjestu“ i ne pomiče se naprijed, u budućnost. Nažalost to je usporilo i mnoge pozitivne procese koji su se ukazivali sa turističkim zamahom i rastom posljednjih godina u Mostaru i regiji, značajnim pomacima u realnom sektoru općenito, te vidljivim iskoracima na planu razvoja turističke ponude. Nova vlast bi morala da se uhvati u koštac sa brojnim gorućim problemima građana; da se grad u komunalnom pogledu uredi, zavede red u prometu i parkiranju, da se sa Lakišića harema, vakufskog zemljišta, ukloni nametnuti parking, da se zaštiti stara gradska jezgra, Fejićeva i druge ulice od sveprisutnog nereda, da se konačno riješi pitanje ruševina koje kao aveti strašne prošlosti vise nad Mostarom, šaljući sumornu sliku u svijet. Sumirao bih to jednom jedinom riječju da se stanje nereda zamijeni stanjem reda. Jer kako drukčije opisati stanje nemarnih i neodgovornih gradskih službi čiji službenici uredno primaju plaću za svoj (ne) rad, a mjesecima ili godinama drže predmete u ladicama, ili čak u podrumima (živo iskustvo jednog predmeta Islamske zajednice), direktno doprinoseći stanju nereda i frustracije građana.

Mislim da svi građani Mostara odreda očekuju od onih koji su preuzeli ulogu gradskih zastupnika da rade predano i odgovorno. Novim generacijama morala bi se poslati poruka da vide perspektivu u svojoj vlastitoj zemlji, a to na djelu moraju pokazati izabrani predstavnici radeći za Grad i njegov boljitak, a ne za sebe i neki svoj politički probitak. Dosta je narodu toga. Ovo je možda jedna od zadnjih prilika ove generacije, jer su mnogi ljudi frustrirani, te se u budućim izbornim ciklusima neće ni osvrtati na izbore, niti izlaziti na njih. Posebno to govorim zbog jako lošeg odjeka i iskustva prošlih izbora  gdje su na vidjelo izašle sve nepodobštine i manipulacije sa demokracijom kroz nesavjestan rad biračkih odbora i direktni politički utjecaj pojedinaca u političkim opcijama koji su se „natjecali“ za mandate.        

Za sada nacinalnih prepirki i spoticanja nema, bez problema je usvojen i gradski proračun. Čini se da je volja većine vijećnika da se radi za dobrobit grada. Očekujete li da Mostar napravi iskorak i postane funkcionalan Grad, svima komotan i perspektivan?

-Mostar ima sve pretpostavke da bude svima komotan i perspektivan Grad. Ima izuzetan geografski položaj, divnu klimu, fascinantno prirodno bogatstvo, bogato kulturno-povijesno nasljeđe, nacionalnu i vjersku raznolikost i šarolikost, prepoznatljivu tradiciju umijeća zajedničkog života u različitostima koje trebaju biti samo komparativna prednost, a nikako kamen spoticanja. U njemu je sjedište mostarskog muftije, mostarsko-duvanjskog biskupa, zahumsko-hercegovačkog i primorskog episkopa, jevrejske zajednice, sveučilišni i univerzitetski je centar, te grad u kojem već godinama generacije mladih srednjoškolaca iz cijeloga svijeta zajedno uče na Koledžu ujedinjenog svijeta. I doista izgleda da ljudi iz dalekog svijeta bolje od nas sȃmih prepoznaju naše komparativne prednosti i stavljaju ih u funkciju, dok se mi „bavimo sobom“, neuviđavni da se trebamo čvrsto i iskreno uhvatiti za ruke i prionuti na posao da uredimo zemlju, riješimo nesporazume i uhvatimo voz koji nas vodi u Evropsku uniju.     

Jeste li se već susretali sa novim biskupom u Mostaru Petrom Palićem. Kakvi su vam dojmovi. Općenito kakav je međureligijski dijalog i suradnja u Mostaru i Hercegovini; perspektive i mogućnosti?

-Imao sam priliku susresti se s biskupom Palićem u njegovoj rezidenciji i izraziti mu izravno čestitke i dobre želje za uspješnu misiju koju je preuzeo na čelu dviju hercegovačkih dijecezȃ ( Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske) koje su mu povjerene na vođenje i upravljanje. Za njega je Hercegovina sigurno jedan veliki izazov, jer on dolazi ovdje kao novi čovjek kojemu treba i vremena i snage da sagleda sve prilike kako unutar crkvene tako i ove na planu odnosa sa drugim vjerskim zajednicama, kako sa Islamskom zajednicom, tako i sa Eparhijom zahumsko-hercegovačkom i primorskom. No, biskup Palić ima vrlo vrijedno iskustvo Dubrovnika (kao generalni vikar), Hvara (kao biskup) i generalnog tajnika Hrvatske biskupske konferencije što su zasigurno reference koje mu otvaraju i olakšavaju djelovanje u Hercegovini. Na polju međureligijskog dijaloga i suradnje u Mostaru i Hercegovini postoje lijepe perspektive i realne mogućnosti. Nadam se da će ključni akteri biti činitelji izgradnje kulture dijaloga i povjerenja među našim religijama, a što će imati, sigurni smo, pozitivne refleksije na planu relaksacije međunacionalnih odnosa i općenito odnosa među ljudima. Treba nam susreta i razgovora, koje će krasiti međusobna otvorenost, iskrenost u pristupu i volja da jedni druge bolje upoznajemo i da jedni od drugih učimo. I da se više empatijski doživljamo i proživljavamo. Susretima i razgovorima će se uklanjati stereotipi i predrasude što je naslijeđe događaja iz prošlih vremena i konkretnih osobnosti koje su umnogome doprinosile tome.

Imali smo neki dan jeftine i lažne članke da su pojedini članovi obitelji kardinala Puljića prešli na islam. Zašto je to vijest, taman da i jeste tako i koji je kardinalov doprinos cjelovitoj zemlji Bosni i Hercegovini koji jeftinim potezima i člancima žele zamagliti?

-Nažalost, živimo u vremenu populizma, ispraznosti i površnosti. Instant vijesti i senzacije koje ne traju duže od dan-dva privlače pozornost ljudi, jer da nije takvog interesa ne bi ih mediji pravili takvima i nudili konzumentima. Dakle, imamo veliki problem odsutnosti vrijednosti iz društva, tu posebno treba da se zamislimo nad našom djecom i novim naraštajima u kako kontaminiranom miljeu odrastaju i žive. Osobno me strah toga i suosjećam sa brižnim roditeljima, kao što sam i sȃm, kako da djecu izvedemo na selamet, kako mi kažemo u našoj tradiciji, a to je put svijesti o vjeri, ispravnom moralnom postupanju i poštovanju svih vrijednosti života. Vrhbosanski nadbiskup Vinko Puljić, kardinal od Bosne prepoznatljiva je osoba u multireligijskom životu naše zemlje u zadnja tri desetljeća, a on osobno je svojim posvećenim angažmanom i moralnim integritetom davao i daje veliki doprinos našoj državi i društvu. To je posvjedočio u najtežim godinama opsade glavnog grada Sarajeva kada je sa svim njegovim patriotski opredjeljenim stanovnicima podnosio sve tegobe i strahote rata, čuvajući i razvijajući prepoznatljivi kozmopolitski duh bosanskog društva. To mu nikada ne smijemo  zaboraviti.  

I ja osobno izražavam duboko suosjećanje i empatijski odnos s njim u onome što on proživljava kao vjernik katolik i kao kardinal usljed nečije želje za senzacijom i dokazivanjem. Vjera nije stvar dokazivanja i razmahivanja, ona je stvar srca i nutrine a što se mora manifestirati i potvrditi u konkretnom činu i djelu. Mislim da se mi svi, u svim religijskim zajednicama, suočavamo s tim odveć prenaglašenim religijskim vanjskim manifestacijama koje nisu propraćene praktičnom vjerom (moralom i dobročinstvom). Zato moramo više posvješćivati tu suštinsku bit vjere, jer  bez toga su moguće različite populističke zloupotrebe religije, što je vrlo opasno.      

Kako vidite budućnost Bosne i Hercegovine. Što je ono što čini zemlju zemljom, a šta državu državom?

-Zemlju zemljom čine svi njeni stanovnici koji su joj odani, vjerni, koji je vole, posvećeni su joj svim svojim bićem, oni je čuvaju i izgrađuju. Zemlja je kao majka, a i odnos čovjeka prema zemlji je kao odnos djeteta prema majci. To je s toliko čvrstih duhovnih, emocionalnih, običajnih i zavičajnih niti  isprepleteno da je to jednostavno kao urođeno nasljeđe s kojim se hodi kroz život i koje nas prati sve do smrti. Neraskidivo je to.

Državu s druge strane vidimo kao jedan veliki aparat koji funkcionalno i operativno postavlja stvari na svoje mjesto; i sigurnost, i zdravstvo, i školstvo, i nacionalna i opća ljudska prava, i vjerske slobode, jednake i pravedne prilike za ostvarivanje osobne i obiteljske afirmacije, a sve to i na svakom mjestu i pedlju države postojano i čvrsto. Kad to sve prevedemo u našu zbilju onda vidimo koliko smo u deficitu i koliko ima nedostataka. No, ne bismo smjeli gubiti nadu i klonuti duhom, jer to nije vjernički, već naprotiv činimo ono što doprinosi moralnom zdravlju našeg društva i vrijednostima zajedničkog života. Budućnost ove zemlje nije u konfliktima i napetostima, nije ni u etnički zaokruženim prostorima u kojima se sva vlast bazira na principu jednonacionalne isključivosti (preciznije rečeno: uskostranačkih predispozicija), već u dobrom duhu ove zemlje koji se stoljećima iznutra izgrađivao i pokazivao na djelu šta je komšija i bližnji, nikada ne pitajući za njegovo nacionalno ime, porijeklo i vjeru. Tu pozitivnu supstancu ove zemlje ne bi smjeli prepustiti da o njoj odlučuju i upliću se u nju oni izvan naših državnih granica, istočno ili zapadno od nje, bez obzira koliko se izdavali njenim dušebrižnicima, niti neke bjelosvjetske interešdžije.   

S jedne strane imamo obitelji koje imaju previše, rade im svi članovi obitelji, s druge one u kojima radi nitko ili netko, i koje sve češće odlaze. Politika nije baš gledala biti pravedna, svaka prema svome narodu, pa i sve zajedno prema svim narodima u BiH. Koju tegobu najčešće iščitavate iz razgovora s vjernicima, je li ona egzistencijalne ili neke druge prirode?

-Ima jedna izreka koja kaže: „Nije krivo što je malo već što je nepravo (nepravično)“. Čini mi se da ona u dobroj mjeri oslikava stanje duha ovdašnjih ljudi koji su isfrustrirani onim što vide svojim očima, i što čuju putem raznoranih medija, a to su primjeri nepotizma, stranačkog upošljavanja, korupcije, stjecanja bogatstva na račun „zaštite“ i „promicanja“ tzv. nacionalnih interesa i politika. Ljudi su umorni od konflikata i jalovih političkih rasprava, njihova djeca stasavaju, visokoobrazovani su, govore svjetske jezike, koriste se modernim tehnologijama, oni nemaju vremena da čekaju godinama na nekim biroima ili se uzdaju u lažna obećanja vlastodržaca koji pred izbore izlaze sa primaljivim sloganima, poput onih; nova radna mjesta, investicije, zapošljavanje i tome slično. Nailazimo na primjere i solidno situiranih obitelji koje dižu sidro i odlaze na Zapad. Teško nam je naravno jer gubimo najbolje obrazovane kadrove, a sve više postajemo zemlja treće generacije ljudi. I to bi mislim morao da bude alarm svima onima koji se išta pitaju u ovoj zemlji i koji išta mogu doprinijeti da se takvo stanje mijenja i popravlja. U protivnom ne znam kome će trebati ogromni pusti predjeli (a takvih je sve više u Hercegovini) bez ljudi i života.

U tijeku je ramazanski post, ali i različite protupandemijske mjere, među kojima i ograničenje kretanja. Koliko to utječe na vjerske običaje i obrede?

-Naravno da je pandemija utjecala i ostavila itekako traga na sve tokove, pa tako i na naš organizirani vjerski život. Iskustvo življenja s ovom kušnjom već više od godinu nas je potaklo da u izvorima naše vjere (Kur'anu i Poslanikovoj praksi) nađemo podlogu za obrasce vjerske prakse i društvenih običaja u vanrednim okolnostima pandemije. Važno je istaknuti da smo kao Islamska zajednica od početka nametnuli jedan jasan i strogi obrazac ponašanja u postupanju naših službenika i vjernika prilikom vršenja vjerskih službi, tako da, hvala Bogu, naše džamije i odgojno-obrazovne ustanove i učilišta nisu bili mjesta klastera i širenja zaraze.  Vrlo je važno istaknuti u ovom posebnom mjesecu za muslimane, ramazanu, kada se izvršava treća praktična temeljna dužnost u islamu (post u trajanju od mjesec dana),  i kada se pojačava vjernička mobilnost, da su naše džamije dostupne vjernicima za vršenje bogoštovlja (molitvu, učenje, slušanje i tumačenje Kur'ana i Poslanikove Tradicije), naravno uz primjenu epidemioloških mjera koje su na snazi. Ljudima to puno znači, jer je pandemija unijela puno nemira, stresa i straha, te se duhovna okrepa, posebno ova ramazanska nadaje kao najdjelotvornija terapija i lijek. Elhamdulillah (Hvala Bogu).  

Koja je Vaša poruka vjernicima, ali i svim građanima Mostara pred nadolazeći Bajram?

-Da otvorimo srca izljevima svekolike Božije Milosti i Blagoslova koji se nudi ljudima u ovom divnom mjesecu, da oni koji su zdravi upotpunjavaju obligatne dužnosti, te da posvećeno vode računa o onima koji su bolesni i u stanju potrebe, jer nas upravo Ramazan kroz ibadet (obred) posta uči da spoznamo koliko su velike Božije blagodati hrane i vode, i kolika je blagodat zdravlja, napose zraka koji udišemo, a kojeg naši bolesni sugrađani toliko trebaju boreći se za svaki dah. Ramazan je vrijeme spoznaje vrijednosti. Molim Boga Dragoga da u miru i Božijem zadovoljstvu ispunimo obaveze u ramazanu i Bajram dočekamo u olakšanju i odlasku tegobe s kojom se suočavamo, završavajući dovom (molitvom) Bože olakšaj nam a ne otežaj, Bože završi s dobrim. Amin.