OBUĆAR IZ TREBINJA Najgore je kad donesu kineske cipele jer tu popravka nema

Hercegovina.info
Vidi originalni članak

U Trebinju se život polako vraća u normalu. Otvorene su sve radnje, pa i one zanatske, a među njima i obućarska vlasnika Milovana Antunovića. On za Avaz kaže kako nisu radili puna dva mjeseca.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Rad nam je zbog pandemije koronavirusa bio zabranjen. Vlast je obećala da će izmiriti tekuće obaveze za ožujak i travanj - minimalac i doprinose, pa vidjet ćemo što će biti. Nadam se da nas neće iznevjeriti", optimističan je Antunović.

U obućarskom poslu je već četiri decenije, a krajem ove godine ide u mirovinu.

"Zanat sam završio 1978. godine u Nikšiću. Potom sam u Gacku iste godine otvorio radnju, a već naredne sam otišao na odsluženje vojnog roka. Tri godine kasnije nastavio sam s poslom. U Trebinje, u ortopediju Rudo, otišao sam 1985., gdje sam radio do polovine 2009. godine. Kada je poduzeće ugašeno, ponovo sam se vratio svom zanatu, otvorio sam radnju da obitelja ima od čega živjeti i, evo, do danas sam tu", priča Antunović za Avaz.

Kaže da posla ima za onoga tko zna i hoće raditi. Od obućarskog zanata, dodaje, on i njegova obitelj mogu solidno živjeti.

Kvalitetnu obuću, navodi on, zamijenila je ona kineska, a većina ljudi, kada nešto kupuje, gleda cijenu, a ne kvalitet.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Dođu mi tako s kineskim cipelama i traže da ih popravim. A to je nemoguće jer su materijali takvi da se obuća bukvalno raspada i nema se tu što popraviti. Traje dok traje, a narod je u besparici i kupuje jeftino, bez obzira na to koliko će trajati. Mnogi mi se žale da im se cipele pocijepaju nakon samo dva nošenja, a ne znam što drugo očekuju za te pare", navodi Antunović za Avaz.

Dodaje da žene mnogo više pažnje pridaju obući i odgovornije su od muškaraca kada je donesu na popravak.

"Svima se žuri kada donesu da im nešto popravim, a onda po obuću ne dođu i po mjesec-dva. Svega ima", dodaje Antunović, koji materijal za rad nabavlja uglavnom u BiH i Srbiji.

"U radnji se nalaze dvije stare „Singerice“, koje su ispravne i mogu poslužiti za sve što mi treba. Napravljene su tako jednostavno da se praktično i ne mogu pokvariti, a onaj tko je navikao na njima raditi, one sitne kvarove zna sam otkloniti", objašnjava Antunović.

Vezani članci