FOTO/VIDEO  OBITELJSKI POSAO Bakovićima je 2009. izgorjela stara kuća, danas u njoj prave kruh ispod sača za cijeli duvanjski kraj

Dobro je poznato kako se na našim krajevima, u našim obiteljima svakodnevno radio domaći kruh koji je prehranjivao obitelji. Brojni su isti radili ispod peke, odnosno ispod sača koji je imala gotovo svaka kuća. Domaći kruh od davnina za obiteljske potrebe se pravio i u obitelji Bariše i Mare Baković iz Tomislavgrada. Kada im je zbog kvara na električnim instalacijama 2009. godine izgorjela njihova stara kuća, nisu ni slutili da će se iz te nezgode roditi prava mala obiteljska radnja, koja danas hrani brojne obitelji u duvanjskom kraju.

"Sve je krenulo 2009. godine. U selu Mokronoge imamo obiteljsku kuću, a kod nje nam je bila jedna stara obiteljska kuća. Znate kako to kod nas ide, u njoj su bili krumpiri, garaža, drva i sve što vam je potrebno. Pred Novu godinu te godine nam se ta stara kuća zapalila i sve je izgorjelo. Svaka ta stara kuća kod nas prema tradiciji unutar sebe ima ognjište i sač. To se puno više prije koristili, pravili su se domaći kruhovi. Nakon toga smo iz potrebe, budući da nam je velika obitelj, pravili domaći kruh ispod sača. Majka nam je to gotovo svaki dan pravila. No, onda je došla potreba za većim sačem, ognjištem. U to vrijeme je otac otišao u mirovinu i dobio je neku otpremninu od tvrtke. Nakon toga je moj pokojni brat Jozo dobio ideju da započnemo proizvodnju kruha. Uložili smo u objekt, traktore, prikolice. Tako je sve krenulo", priča za Hercegovina.info Ivan Baković inače turistički vodič u Tomislavgradu, Barišin i Marin sin.

"Odlučili smo se na taj posao s poljoprivrednom proizvodnom i autohtonom hranom, domaćim kruhom i malo po malo je krenulo. Ispočetka smo krenuli s 13 sačeva. Svaki početak je težak, čak smo u jednom trenutku mislili i odustati. Radili smo sve ručno, ostajali do kasno u noć. Hvala Bogu na kraju nismo odustali. S vremenom je krenulo sve na bolje. Proširili smo svoje kapacitete i dodatno smo uzeli još 21 sač. Ukupno ih sada imamo 34, u jednoj prostoriji tih prvih 13 i u drugoj novih 21 sač. Uz to smo nabavili i dvije električne peći u kojima također radimo kruh s identičnim sastavom kao i onim koji se peče ispod sača", dodaje Ivan.

Sve se pravi od njihovih domaćih proizvoda.

"U svoj kruh stavljamo domaće brašno koje proizvodi moj brat. Sije se raž i heljda koju miješamo unutar kruha. Brat je krenuo u posao sa žitaricama i kruhom usporedno. Ispočetka je zasijao oko 60-70 duluma zemlje, a danas je to puno više. Uz sve to radimo i pite ispod sača, meso ispod sača svih vrsta, ono što ljudi požele mi im to i ispečemo za svaku prigodu koja im je potrebna", govori.

U posao je uključena cijela obitelj.

"Uključeni smo svi obiteljski, od najmlađih do najstarijih.  Moji roditelji su Bariša i Mara. Po majci je i naša proizvodnja dobila ime 'Mara'. Ona i moj pokojni brat su Jozo ideju dobili u razgovoru. Sada na ta 34 sača rade otac i majka, moj brat Marijan i ja, nevjesta Kata, ali i sva djeca; Marko, Mara, Zora, Jozo i Bariša. Iako su mali svi pomažu i sudjeluju u obiteljskom poslu", ističe Ivan.

Pojašnjava nam i proces izrade kruha.

"Priprema kreće s miješanjem brašna, vode, soli i kvasca. Nakon toga pustimo kruh da se dva puta ukvasi te ga promiješamo. Nakon toga kreće raspodjela tijesta na određenu količinu. Kada ga raskužujemo  već lagano krećemo paliti sačeve. Sačeve pripremamo na drvu lješnjaka, odnosno liskovine budući da ga kod nas ima jako puno. Ono jako dobro drži žar i temperaturu. Nakon toga čekamo da se razgore i dođu na neku optimalnu temperaturu. Sve se to radi po osjećaju. Nijedan kruh nije isti i svaki je unikatan. Ni jedan dan nije ista temperatura, neko drvo je vlažnije od drugog. No, dosta smo iskusni u ovom poslu i već puno znamo po osjećaju. Kruh ispod sača stoji nekih sat vremena. Nakon što se izvadi ostaje se hladiti preko noći. Sutra ga režemo, pakujemo u vrećice i plasiramo po trgovinama", objašnjava Ivan.

Njihov kruh jedu brojne obitelji u njihovom kraju.

"Većinu kruha plasiramo po trgovina. Opskrbljujemo praktički cijeli duvanjski kraj po trgovačkim lancima. Naravno, proizvode ljudi dođu kupiti i na naš kućni prag, naročito naši suseljani. Ako su neke veće prigode radi se i veća količina. Pite se rade uglavnom na narudžbu. Ili ljudi dođu po njih ili im mi dostavimo", dodaje. 

Ivan želi napraviti i korak više.

"Dosta posla sada preuzimam osobno i pokušavam sve dići na jednu veću razinu. Pokušavam napraviti jednu turističko-gastronomsku priču, da pokažem naše proizvode, kruh i pite i turistima koji dođu u naš duvanjski kraj. Uz sve ljepote koje nudi naš duvanjski kraj želim ponuditi i svoju domaću hranu. U tom pravcu započeo sam s izgradnjom jedne konobe. Nije još to završeno budući da nas je korona poremetila, no jednog dana će i to doći", kaže nam.

Kada je riječ o turistima, kaže da ih u duvanjskom kraju nema puno, ali...

"Iskreno slabo. Još uvijek se nije razvila turistička priča našeg kraja. Nešto sam osobno pokrenuo, a nešto je krenula i Općina. Mislim da će se ipak sve pokrenuti. Nama su sada najveći turisti naši ljudi iz inozemstva koji dođu ovdje na odmor. Tih dana je potražnja veća za svim. Naravno, sviđaju im se naši proizvodni. Vole tradiciju i imaju nostalgiju za svojim krajem. Svi smo mi odrasli na tom domaćem kruhu ispod sača. Ljudi ga volje, uživaju i kupuju. Stoga nam je i prodaja puno veća preko ljeta", rekao je Ivan Baković za naš portal.

Duvanjski kraj posjetio je prije nekoliko dana i svjetski putnik iz Splita Jurica Galić Juka. Ivan mu je kao vodič bio domaćin.

"Svi smo mi Duvnjaci svjesni koje prirodne i povijesne ljepote i tajne krije naš grad. No pitamo se je li i svijet upoznat s našim ljepotama? Prije nekoliko dana u naš kraljevski grad svratio je i Jurica Galić Juka. Putopisac, pustolov, zaljubljenik u arheologiju i povijest, suradnik časopisa Meridijani a nadasve priznati hrvatski i splitski fotograf. Osim svega ovog navedenog Juka se bavi i snimanjem i uz to ima svoj YouTube kanal na kojem objavljuje snimke sa svojih kako svjetskih tako i domaćih putovanja. A sada je na red došao i Tomislavgrad. Jurica je oduševljen našim skromnim ali tako bogatim gradom, posjetio je Vikinšku kuću našeg Duvanjskog Viking Stipe Pleića Flicka, spavao na Blidinju, vidio naš samostan i muzej i snimao kadrove s izložbe praslona", kazao je Ivan te dodao kako je i Galićev uradak kojeg možete pogledati u nastavku, jedna od turističkih promocija duvanjskog kraja.

I popularni 'Juka' je probao obiteljske proizvode ove vrijedne obitelji iz Tomislavgrada te je kao brojni ostao oduševljen.