NJEZINA LJUBAV SU ZMIJE Razgovarali smo s mladom veterinarkom

Svi koji su čitali knjigu “Mali princ”, na spomen zmije, sjete se zmijskog kralja, slona i šešira. Neki od malih nogu vuku traume i strah od zmija, plaše ih se pa ih ni na slici ne vole vidjeti, a neki taj strah pobjede i postanu eksperti za njih. Ovih drugih je puno manje, zato se i izdvajaju u gomili.

Emra Hamidović je mlada Sarajka, liječnica veterine i najveći prijatelj svih životinja. Bavi se izučavanjem gmizavaca i insekata, stavivši naglasak na one otrovne i opasne, od kojih bi većina zazirala. Ne i Emra.

“Insekte istražujem već nekih desetak godina i oni su mi glavna preokupacija. Najviše sam proučavala njihov način razmnožavanja. Uzgajam insekte s tri različita tipa razmnožavanja: potpuna i nepotpuna metamorfoza i partenogeneza. Trenutno sam se bazirala na istraživanje zmijskog otrova i sve segmente vezane za njegovo djelovanje”, uvodi nas Emra u svoj rad.

A u njenom radu, zmije su dominantne i one su je i odvele na drugi kraj svijeta, da uči o njima i da ih istražuje.

“Ljubav prema gmizavcima je prisutna još od malih nogu. Nikada nisam imala strah od njih, niti od bilo koje druge životinjske vrste. Naravno, kada je riječ o otrovnim, a pogotovo otrovnim smrtonosnim vrstama, treba prethodno znanje i praksa, te veća doza samouvjerenosti i opreznosti”, kaže Emra za Hercegovina.info.

A zmije, kako i sama kaže, voli od kada je bila dijete. Za rad s njima nije imala podršku, ali to je nije pokolebalo i nije odustala od svojih snova.

“Nisam imala podršku kada sam rekla da želim da se više posvetim zmijama. Ni od obitelji ni od prijatelja. Ali ih i ne krivim. Razumijem da je to potpuno novi svijet, pogotovo kada sam rekla da želim raditi s otrovnim zmijama. One su moja ljubav i ja sam oduvijek sanjala da posjetim državu u kojoj su zmije poštovane, gdje su one prijatelji ljudima i gdje su ustvari njihova prirodna staništa. Ali, s druge strane, i to kako se ponašaju u zatočeništvu jer tek tada možete upoznati neku životinjsku vrstu, kako se ponašaju i na slobodi i kada to nisu."

A da bi u potpunosti razumjela cijeli životinjski svijet, Emra je odlučila da ode na usavršavanje u Južnu Afriku.

"U Južnu Afriku sam otputovala prvenstveno da savladam tehnike u radu s otrovnim zmijama. Drago mi je da sam dobila tu priliku, jer sada kada sam stekla titulu Liječnice veterinarske medicine vidim da mogu u potpunosti razumjeti način i ciklus života divljih životinja. Da biste upoznali neku životinjsku vrstu, morate je promatrati i proučavati i na slobodi i kada su zatvorene, a Afrika je idealna prilika za to."

Emra o zmijama priča s takvom lakoćom i jednostavnošću s kakvom se, kod nas, priča o domaćim životinjama, psima ili mačkama. Nije je strah, svjesna je da je njeno znanje njeno najjače oružje i zna da ga upotrijebi.

"U Južnoj Africi, ljudi su okruženi zmijama. U dvorištima imaju kobre, crne mambe i sasvim normalno žive s njima. Zmije su jako inteligentne životinje. Osjete svaku emociju upućenu ka njoj i u skladu s tim se i ponašaju. Događalo se da nas zmije otrovnice posjete, osjete miris hrane. Mi ih nahranimo, one se bukvalno zahvale i odu."

Kod našeg naroda postoji legenda o zmijama, a to je da su jedine životinje koje se ne mogu pripitomiti. Emra se ne slaže s tim.

"Ne bih se složila s tim jer su zmije izrazito pametne životinje i vrlo lako se mogu pripitomiti ukoliko imate adekvatan pristup. Svaka vrsta zmije ima drugačiju narav i samim tim postoje različite tehnike za rad s različitim vrstama zmija. One ne gledaju čovjeka kao plijen i u prirodnom okruženju će skoro uvijek izbjegavati interakciju s ljudima. Otrovne zmije će često dati "suhi ugriz" kao upozorenje ukoliko ugrozite njihovu zonu komfora, a otrov će sačuvati za svoj plijen. Napadi zmija na vlasnika su mogući i to najčešće zbog grešaka ili nepromišljenosti samog vlasnika. Ukoliko vlasnik ima kontakt sa npr. miševima, pacovima ili bilo kojim drugim životinjama koji su prirodna hrana za zmije i nakon toga priđe gladnoj zmiji, to će rezultirati napadom i ujedom."

Rad s otrovnicama, za Emru ima posebnu draž. S neotrovnim joj je postao neki vid odmora ili zabave i to i dalje prosječnom čovjeku strano i strašno, zato Emra i privlači pažnju svojim radom.

"Kontak s otrovnim zmijama se najčešće radi zbog relokacije, uzimanja uzoraka otrova ili krvi uz prethodno usavršavanje tehnike za rukovanje i informiranje o zmiji i njenim otrovima. Imala sam priliku raditi s obje grupe zmija i zaista mi je draže raditi s otrovnicama jer je prisutan poseban osjećaj adrenalina, dok je rukovanje s neotrovnicama relaksirajući."

Emra planira nabaviti zmiju kao svog kućnog ljubimca. Svojim radom i trudom, sasvim sigurno će rušiti tabue vezane za ove neobične životinje i možda još nekoga zainteresirati da im se posveti i da ih tako i istražuje. Sada je rijetka, hrabra i odvažna i mi joj želimo da tako i ostane.