Nino Raspudić: Bošnjačka politika često istrumentalizira pripadnost stećaka

Marinka Šimić iz zagrebačkoga Staroslavenskog instituta, gospodarski tajnik Matice hrvatske Damir Zorić i Nino Raspudić sa zagrebačkoga Filozofskog fakulteta i autorica.

Po riječima Marinke Šimić, autorica je sa svojom monografijom uronila u složenu problematiku stećaka služeći se znanstveno-popularnim stilom da se može približiti što širem krugu čitatelja. Stećci koje se naziva i kamenim čipkama često su, kako je rekla, jedini spomenici na svojem području i dragocjeni su i za arheologiju, antropologiju, etnologiju i povijest jezika.
I sama otkrivala stećke

Ističući kako je sama autorica otkrila mnoge stećke na području Ledinca u Hercegovini, Marinka Šimić je rekla kako oni nisu ni bogumilski ni vlaški, nego na njima prevladavaju kršćanski i narodni motivi te nemaju heretičkih oznaka. Važno je, kako je napomenula, što autorica zapisuje stare legende i priče u kojima se pojavljuju stećci, ali ne zaustavlja se na legendama, nego istražuje svakodnevne podatke. Jezik tih stećaka, kako je rekla, hrvatski je, a pismo je hrvatska ćirilica.
Damir Zorić ocijenio je knjigu malom povijesti srca, pripadanja i identiteta i brigom za vlastito naslijeđe.

U tome je njezina vrijednost, a imat će i odjeka, rekao je, dodajući kako su stećci još intrigantna tema - što su, čiji su i tko je ukopan na tim mjestima. Smatra da sam naziv stećak nije najsretniji iako, navodno, potječe iz okolice Imotskog te da bi bio bolji naziv bilig, premda se na duvanjskom području rabio malo poznati naziv poklopnik. Zorić smatra neodrživom tezu da su stećci bogumilski. Smatra da ih se ne može svesti na jednu dimenziju, da su pripadali ovima ili onima. S obzirom na njihovu rasprostranjenost, takvo nešto bilo bi teško dokazati.

Intrigantni fenomen

Nino Raspudić smatra da bošnjačka politika često instrumentalizira pripadnost stećaka. Napomenuo je kako se autorica pozabavila jednim intrigantnim fenomenom, koji nije pao kao meteor iz zraka nego postoji u stvarnoj okolini, na vrlo zanimljiv način. Po njegovoj ocjeni, knjiga odiše plemenitim entuzijazmom. Podsjetio je kako je autorica u knjizi pokazala lokacije stećaka, kontekst povijesnog nastanka, ljude koji su izrađivali stećke i stećke u narodnoj predaji, a najopsežniji i najzanimljiviji dio knjige odnosi se na ukrase i simboliku stećaka.
Monografiju "Stećci od Zagošće do Ledinca" objavila je Naklada Jurčić.
Milka Tica (1954.) hrvatska je književnica. Objavila je, među ostalim, roman "Sunčeva djeca: legende o Hrvatima", priče "Sij baba brašno", "Čisto lice kamenjara" i slikovnicu "Isusu za rođendan". (hina)

Stećci kod Kaknja

Umjetnost uklesavanja simbola i slika iz svakodnevnice svoju je puninu, ističe autorica u uvodu monografije, dosegnula na stećku iz Zagošće kraj Kaknja u Bosni. Neki znanstvenici kažu da je to "vikovična počivaljka" bana Stjepana II. Kotromanića (1314. - 1353.). U selu Ledincu, središnjem selu Donjih Mamića u Hercegovini, do 1463. upisana u posjed bosanskoga kralja Kotromanića u srednjovjekovnoj nekropoli stećaka na dužini od 1400 metara ima 54 neoštećena stećka, 27 ukrašenih i nebrojeno "ranjenih" u obliku ploče, sanduka i sljemenjaka.

(dnevni.ba)