Nije važno jesu li rezultati istiniti- važno je da su objavljeni!
Sad imamo popis koji kaže koliko nas ima i kako stojimo po osnovnim demografskim parametrima.
Znamo da nas je ukupno skoro milijun manje nego 91; mladih upola manje; Hrvata upola manje, prosječna starost stanovništva skoro 40 godine? 55% radno sposobnog stanovništva nezaposleno, skoro 3 % nepismenih; i pored činjenice da su i današnji osamdesetogodišnjaci bili obuhvaćeni obveznim osnovnim obrazovanjem.
Od kud sad nepismeni? Tko su? Što nam je činiti? Trebamo li analfabetske tečaje? Jesmo li mi mala siromašna dezorijentirana zemlja koja propada? Zašto? I pored svih milijardi koje su donacijama i kreditima ušle u zemlju. Je li samo novac problem? Ili možda nismo siromašni. Ako nismo zašto nismo? Gdje je nada? Gdje je pamet? Gdje je moral? Možemo li i dalje ovako? Dokle? S kim? Možemo li i dalje samo „prati lovu" i ostvarivati ekstraprofite kroz građevinske poduhvate i čekati „strane investitore" da im prodamo, nakon elektroprivreda i telekoma i zemlju i vodu i zrak? Šta ćemo nakon toga? Dokle će se lova trošiti u formalnu „obnovu" infrastrukture i kuća zanemarujući stvarne ljude i njihove stvarne potrebe?
Je li mantra kojom sa sebe skidaju odgovornost kako će tržište sve regulirati istrošena? Treba li nešto uraditi kako bi profunkcioniralo stvarno a ne fiktivno tržište? Treba li nam još novih stanova i kuća ako popis kaže kako imamo 1.163.387 domaćinstava (prosječno domaćinstvo 3.2 stanovnika), a 1.617.308 stanova. To je skoro 500.000 stanova više nego domaćinstava. Čemu i komu služe ti stanovi? Čiji su? Mogu li biti razvojni potencijal? Tko će ih možda kupiti i u njima živjeti? Za koji i koliki novac? A od čega ćemo živjeti? Šta ćemo jesti kad i intelektualci s plaćama u javnom sektoru tek preživljavaju? Kad umirovljeni profesor matematike, koji je 40 godina učio našu djecu, ima mirovinu 600 KM. A za upisninu na fakultet svog sina na jesen treba keširati 1. 000 KM; a mladić je završio s lakoćom Staru mostarsku gimnaziju vrlodobrim uspjehom; i sigurno neće upasti u onih 10 kandidata koji mogu studirati „bez plaćanja".
Ova pitanja mi nisu ništa novo; navikla sam živjeti s njima; intuitivno i zdravorazumski postavljala sam ih i prije rezultata popisa. Ali sad mi je nekako lakše izgovoriti ih javno. Popis me ohrabrio.
Međutim, od jučer popodne me muči jedno novo pitanje; točnije logički problem:
1. U ratu su najviše stradali Bošnjaci.
2. Bošnjaci su najveće žrtve etničkog čišćenja, raseljeni širom svijeta.
3.Po popisu 2013. Bošnjaci po prvi put u povijesti čine više od 50% stanovništva BiH .
Gdje je tu logika?
Imamo li pravo izraziti sumnju kako nešto od izrečenog nije vjerodostojno? Nije logično. A ako, možda, izrečeno ipak jeste točno, gdje tražiti objašnjenje?
Možda u činjenici da se dio Muslimana 91. izjašnjavao kao Jugoslaveni ? Ne drži vodu. Po popisu 91. bilo je 5.54% Jugoslavena. Da su svi ti Jugoslaveni bili današnji Bošnjaci (a nisu ) opet ih nije bilo 50% jer je Muslimana bilo 43.5%. Matematika je čudo; kraljica i sluškinja znanosti.
Ili možda objašnjenje tražiti u tezi kako Bošnjaci imaju veći natalitet? Mislim da ni to ne ne drži vodu ( ali možda ipak treba provjeriti) jer su Bošnjaci bili većinsko urbano stanovništvo koje u pravilu rađa manje djece od Srba i Hrvata koji su bili više ruralno stanovništvo u BiH.
A i mladih je, popis kaže 50% manje nego 91. Zato postavljam hipotezu: Iako nelogične, ukoliko se insistira kako su sve tri iznesene tvrdnje točne (što bi konačno znanost morala provjeriti i dokazati), po meni bi jedino logično objašnjenje bilo da je BiH, uz sav svoj egzodus, već postala useljenička zemlja u kojoj su useljenici Bošnjaci; a da mi to još ne znamo.
Nemam ja problem Bošnjaka, Srba i Hrvata; imam problem laži i mitomanija, a prije svega nekompetencija i bahatosti koje sve nas dave u vlastitoj zemlji. Već jako dugo.
I vjerujem kako još uvijek imam zdrav razum, ili možda neki intelektualni ego, koji mi ne dozvoljava postati zombijem. Unatoč svemu.
Marica Raspudić/HMS/
Vezani članci