FOTO Nije tako davno bilo da su naši stari živjeli u kolibama, jedna takva je muzejski eksponat
Z. Lojpur/Hercegovina.info
Ulazeći u Etno muzej u selu Danići kod Gacka, čovjek kao da ulazi u vremenski stroj. Zahvaljujući Turističkoj organizaciji Općine Gacko, ovaj Etno muzej je uvršten u redovno turističko odredište ovog mjesta. Uz svu modernizaciju, dolazak u Etno muzej, vraća tradiciji i povijesti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
"Prije 20 godina, na ovom mjestu je bila obična ledina, bez naznaka da bi tu nešto moglo biti. Kasnije su mještani sela, uz pomoć gatačke općine i gospodarstvenika uspjeli napraviti ovo što se danas tu nalazi. Prvo je napravljena crkva, čiji je ktitor bio Rade Zelenović, sveštenik, porijeklom iz ovog kraja. Osim crkve, ovde imamo i veliki objekat, kako mi volimo reći, višenamjenskog sadržaja", opisuje nam muzej Žarko Boljanović, žitelj Danića.
Objekti unutar cijelog kompleksa Etno muzeja su imali i drugu svrhu. Danićani su se tu okupljali i dogovarali o važnim pitanjima po napredak i razvoj sela, kao i važne praznike da proslave, ne samo u krugu obitelji, nego i sa susjedima i prijateljima.
"Prvih godina, ovde su redovno bila okupljanja. Dolazili su i naši ljudi koji su sada već raseljeni po svijetu, pa je ovo bila rijetka prilika da se svi okupimo. Također smo se okupljali da igramo šah, karte, domine, ali kao i u svakom selu gdje je izražena migracija iz sela u grad, tako je i ovdje. Kako vrijeme prolazi, ima sve manje stanovnika. Sa dva zaseoka ovdje ima oko 20 domaćinstava," kaže Žarko za Hercegovina.info.
Ali raseljavanje sela, nije utjecalo da oni koji ostaju njeguju tradiciju i svoju povijesnu ostavštinu. Baš zato je ovaj Etno muzej važan.
Danići nisu selo bogato materijalnim bogatstvima, ali je bogatstvo duha na zavidnoj razini. Zato su odlučili potkrovlje objekta iskoristiti i napraviti nešto lijepo, korisno, ali i nešto što će samo po sebi pričati priču o selu.
"Mi, mještani smo odlučili iskoristiti prostor koji je bio prazan i da sakupimo predmete koji su izgubili financijsku vrijednost i da ih okrunimo kao nematerijalno bogatstvo. Zbog toga smo počeli da skupljamo predmete koji su bili zabačeni po podrumima, šupama, zaboravljeni od svih i da ih izložimo i pretvorimo u eksponate."
Zahvaljujući tome, u ovom muzeju ima preko 500 predmeta koji su obrađeni i sačuvani. Zato je, možda, koliba i najzanimljivija turistima. Nije tako puno vremena prošlo kako su naši stari živjeli u kolibama i odgajali velike obitelji u malim prostorijama. A sačuvano je sve: od ognjišta, kotlova i veriga do alata kao što su krplje. Kazan i vrcaljka su se godinama modernizirale, ali su sačuvale svoj izvorni oblik pravljenja i meda i rakije. Zatim pegle koje su već desetljećima izvan upotrebe do odjevnih kombinacija za hladne gatačke zime.
Naš sugovornik je ponosno pokazao i svoju kolijevku, tj. bešiku na kojoj je on odrastao. Ne smijemo zaboraviti ni biblioteku koja u ovom trenutku broji preko četiri tisuće naslova.
Boljanović kaže da neko dođe namjenski, neko slučajno, ali kojim god povodom, putnik namjernik je dobrodošao na čašicu rakije i čašicu razgovora. Muzej je napravljen u znak sjećanja na pretke koji su u surovim uvjetima odgajali hrabre i čestite ljude, ali i kao zadatak za potomke da tako i nastave. Zar ima ljepšeg načina da se oda čast jednom selu, njenim stanovnicima, njihovoj snazi i volji od ovoga?