Netko bi te ipak trebao zagrliti, Zemljo moja!

Za otetu djecu, za uništeno Kraljvstvo. Za sve odsječene glave, porušene crkve, one čerečene konjima, nabijene na kolac. Osramoćene, ponižene... Za sve one pomorene u logorima, strijeljane po tvojim šumama, znane i neznane. A krivica im bijaše samo u imenu i rodu i želji nasilnika da ti budeš domovina njima a ne nama! Da budeš domovina nasilnicima, barbarima a ne Blagom narodu, tvojoj djeci. Narodu što ima najveće groblje, najveću glavu, vjetar i tminu. Narodu što je rasut, što živi dugo.

Narodu što ima tužnu Kraljicu otjeranu u progonstvo. Gdje im je stid za zločine? Traže, Kraljice, da se tvoja djeca stide, umjesto njih. Da se tvoja djeca kaju jer su ostala u vjeri otaca. Da se stide jer su očevi bili ljuta stijena. Brane da se sjećaju dragih, da žale. Traže da se sjećaju samo zločinaca i da pokažu pseću odanost. Krvave gomile da im budu kulturno nasljeđe. Zborne da zaborave. Traže šutnju a grade luke na tuđim morima. Traže da učimo prepravljenu povijest i iščašenu logiku. Laž za istinu. Prevrtljivost za vrlinu a odlučnost i vjernost za manu. Čude se što tražimo pravo na jezik svoje majke.

Vele, od kuda im drskost da označuju grede gdje im djedovi u tamnicama skapavaše? Od kuda roblju pravo na pravo? Zar je našem roblju rok istekao? A tvoja se djeca pitaju: zar tolike žrtve i takve patnje mogu biti uzaludne? Zar svoju zemlju Kraljica nije zaviještala Bogu na čuvanje? I, gle! Baš kako njen Hum u našoj viziji postade kapelica s okupljenim narodom i kako je svatko čuo romore njene večernje molitve kada je sunce išlo zabosti se u Matokitu, tako je On raširio ruke na svom Križu, pribijene čavlima, da svačiju patnju pretvori u pobjedu. Ne samo neku, već i roba i gospodara. On je onaj kome smo svi jednaki! Njemu je vrlina kada roblje za pravicom žudi. Prvi postade zadnji a zadnji prvi, reče! I vidimo te iste ruke, na trenutak bez čavala, kako grle ono što je iza naše Kraljice patnice ostalo. Njenu tužnu zemlju. I jedna suza. I ushićeni usklik naroda po humovima: Ta zaista te je netko trebao zagrliti, Zemljo moja!

rb-donjahercegovina.ba