(Nepotizam SDP-a) Država za suprugu

Oslobođenje i Nezavisne novine privode kraju zajednički projekat: predstavljanje uspješnih žena u Bosni i Hercegovini. U ovih nekoliko mjeseci nerijetko smo i u Banjoj Luci i u Sarajevu dijelili iznenađenja zbog načina na koji su se žene o kojima smo pisali organizirale: gotovo je svaka priznala novinarima da joj radni dan traje 24 sata, a nekad i duže, da su iza nje godine i godine mukotrpnog obrazovanja, rada, podijeljenosti između obitelji i posla, a nerijetko je ogromno razumijevanje upravo najbližih i dalo onaj potpuni obol uspješnosti poduzetnicama, profesoricama, liječnicama, direktoricama, umjetnicama...

Piše: Vildana Selimbegović-Oslobođenje

Nemali je broj i žena koje su priznale da su morale birati između privatnog života i karijere, no baš svaka je ukazala na problem muškog društva u kojem živimo. Muškarci vladaju, muškarci odlučuju, muškarci su na položajima i muškarci su ti koji kroje sve ovdašnje sudbine. Konačno je, izgleda, i tome došao kraj, ali ne na način o kojem su govorile naše uspješne žene. Nisu one krive: i sama sam, zapravo, bila poprilično iznenađena kako niko od nas novinara (dobro kažu, ipak su novinari za sve krivi) nije prepoznao novoproklamiranu definiciju uspješne žene - supruga političara (ili makar onih koji su im bliski).

Ne bih, vjerujte, ni ja, da mi nedavno ne objasniše koliko je zapravo politika vladajućeg SDP-a naklonjena ženama: do te mjere da su odlučili da sve nezaposlene žene svojih članova - ako nikako drugačije - ono udome na savjetnička mjesta. A one koje već rade, da im posao olakšaju pozicijama u državnim institucijama i(li) javnim poduzećima. Muža, dakle, savjetuje kod kuće, a na poslu njegove stranačke kolege. Zatražih primjer i odmah mi uručiše dva: Katarina Kamočaji i Andrea Selimović. Katarina je po zanimanju supruga Igora Kamočajija, aktuelnog zamjenika gradonačelnika Sarajeva i još aktualnijeg direktora Zavoda za zapošljavanje Kantona Sarajevo. Igor je, inače, mlad političar, vijećnik u Centru još od 2000. i cijela njegova profesionalna karijera je zapravo politika - krenuo je od savjetovanja načelnika Općine Centar, nastavio sa radom u kabinetu gradonačelnika čiji je i zamjenik, član je Glavnog odbora SDP-a BiH, i, eto, smiješi mu se i prvo samostalno profesionalno mjesto - direktora.

U biografiji i imovinskom kartonu Igor suprugu i ne pominje - samo kćerkicu rođenu 2008. No, nedavno su članovi Nadzornog odbora BH Pošte iz reda SDP-a BiH bili vrlo kategorični: nikakva se odluka ne može donijeti dok se Katarina Kamočaji ne zaposli u Odjelu za odnose s javnošću ovog javnog poduzeća. Tako sam saznala da smo Katarina i ja zapravo koleginice - gospođa Kamočaji novinarstvom se bavila na Radiju Stari Grad i sad je odlučila da novinarski kruh od sedam kora zamijeni logističkom pozicijom u hladovini javnog poduzeća. Andrea Selimović je supruga Jasenka Selimovića, šefa Kluba SDP-ovih poslanika u Parlamentu FBiH.

Ni ona se ne pominje u muževljevoj biografiji, ali je odnedavno savjetnica u kabinetu generalnog direktora (opet) javnog poduzeća Elektroprivreda BiH. Jasenko je mlađi od Igora, no političke i profesionalne su im karijere gotovo identične: i Jasenko je stasao u Općinskom vijeću Centra, i on je član Glavnog odbora stranke, i on je profesionalno zaposlen u kabinetu - istina, u njegovom slučaju, kabinet je višeg (partijskog) nivoa; Jasenko, naime, šefuje kabinetom predsjednika SDP-a BiH Zlatka Lagumdžije.

Da Katarina i Andrea nisu izuzeci, već strategija, moji sugovornici mi nastaviše dokazivati radnim mjestima Tijane Kaletović, Aleksandre Jukić i Selme Šabić, supruga novinara, urednika i direktora FTV-a koje su savjetničkim i kabinetskim angažmanima ojačale sam vrh države i Federacije. Uopće nemam dileme: država će sa suprugama konačno dobiti bitku u ravnopravnosti spolova, a ne sumnjam nimalo da će se supruge izboriti za mjesto koje ženama i inače pripada, i to mnogo brže i lakše negoli to polazi za rukom običnim smrtnicama i suprugama istih takvih muževa. Problem je u ovom našem patrijarhalnom društvu: Sebiji Seki Izetbegović se godinama pripisivao neograničen uticaj na svekra i muža i ne znam da li je iko htio priznati da je i u vrijeme dolaska Alije Izetbegovića na vlast njegova snaha bila priznata liječnica, specijalista.

Zanimljivo: njezin najveći napredak u karijeri uslijedio je u vrijeme kada je Bakir Izetbegović bio u najvećoj nemilosti, kako države tako i svoje partije, odnosno netom nakon stranačkih izbora u SDA, kada je Izetbegović mlađi poražen u predsjedničkoj utrci. Ne sumnjam, zaista, da je doktorica Izetbegović žena od stava, kao što uopće nemam dilema da je Amina Lagumdžija, supruga Zlatka Lagumdžije - žena od karijere (završila Ekonomski fakultet, vlasnica agencije Ars Kreativa) koja također drži do vlastitog mišljenja. Iskreno, osobno poznajem samo jednu suprugu viđenijeg političara - Sandu Pudarić, suprugu potpredsjednika FBiH i predsjednika Glavnog odbora SDP-a BiH, i mogu posvjedočiti da je karijeru imala i prije udaje.

A o stavu da i ne govorim. Šta hoću reći? Poučeni iskustvom starijih političara kojima su spočitavane supruge od stava, esdepeovci su očito odlučili da prekrate bračne muke i riješe problem na zadovoljstvo svih - i svojih supruga i društva nam u cjelini, otvarajući im nova radna mjesta, i naprave i iskorak u Evropu koja ne krije koliko drži do ravnopravnosti spolova. I zacrtali još jednu, šestu politiku, državu za suprugu, koja im, za sada, ide najbolje od ruke. Toliko da sam blizu ideji da kolegama iz Nezavisnih predložim da se zajednički bacimo na posao i predstavimo svijetu uspješne supruge, sve s računicom koliko njihovi uspjesi koštaju poreske obveznike BiH.