Nema države za Komšića

Protokol je neumoljiv, a posljednjih sedmica, kako je uglavnom vrijeme provodio na putu od mora do Sarajeva, nakupilo se i tih administrativnih poslova u Uredu člana Predsjedništva, prvo potpiši račun za ovo pa putni nalog za ono...

Piše: Dragan Jerinić, Nezavisne.com

Pogleda na sat - 15.05. Zar već, pomisli, duboko udahnu, ovako stvarno više ne može, pomisli, pa zar se nismo dogovorili prije nekoliko mjeseci, uze olovku i papira i napisa:"Poštovani druže Efendić, obavještavam Vas da sam sa današnjim danom izmirio sve zaostale članarine te Vas ljubazno molim da me odmah izbrišete iz članstva SDP-a. S poštovanjem, Željko Komšić.

" Pametnom dosta, reče više onako za sebe, da se okuraži, izađe u susjednu kancelariju i iznenađujuće blagim glasom šapnu svom savjetniku za medije Damiru Bećiroviću: "Pošalji ovo partiji u Novom Sarajevu na ruke Faruku Efendiću pa dobaci i do onih naših da objave po portalima, a malo kasnije, pred Dnevnik, ću dati i pismenu izjavu Federalnoj.

" Ponovo pogleda na sat. Bilo je 15.10.

Zapali cigaretu i duboko zamišljen pogleda u portert druga Tita, povuče prvi dim, isključi mobilni i sjede u fotelju, pa reče sam za sebe: "Eto im sad i Sejdić i Finci i Čović i Ljubić i Radončić, može ali bez mene." "Država je ostala bez čovjeka", zavapila je uzbuđenim glasom Aida Mijan u drugom Dnevniku FTV-a, prije nego što je pročitala pisanu Komšićevu izjavu:

"Nadam se du će vrh SDP-a odustati od rješenja koja diskriminiraju ogroman broj Bosanaca i Hercegovaca i da će se vratiti favoriziranju rješenja koja garantuju ista prava svim građanima.

Vrijeme je da se SDP vrati na ono što je obećavao građanima 2010. godine. Svi moraju znati da ne mogu postojati partija i osobni interes koji su bitniji od države. Ukoliko ne dođe do promjene, onda je vrijeme za neke nove političke procese i političke činjenice u BiH."

Čitava posljednja epizoda drame s Komšićem počela je još u petak, kada je napustio sjednicu Predsjedništva SDP-a, s obzirom na to da se, kako je rekao, ne slaže s prijedlogom provedbe presude "Sejdić i Finci", koji je usaglasio SDP zajedno sa dva HDZ-a i SBB-om.

"Znate kako kažu: kad tri čovjeka kažu da si lud, onda budi lud. Ja sam ovaj put izabrao da budem lud", rekao je tada Komšić, kojeg je navodno razljutila izjava Damira Hadžića, koji je rekao da bi u slučaju da mora birati između države i partije uvijek izabrao partiju.

Prema tvrdnjama ljudi bliskih Komšiću, svoju odluku da bude brisan iz SDP-a donio je nakon saznanja da su Zlatko Lagumdžija, Dragan Čović i Fahrudin Radončić već dogovorili raspodjelu funkcija nakon općih izbora 2014. godine, kada bi Čović i Radončić trebalo da uđu u Predsjedništvo BiH, a Lagumdžiji bi pripalo mjesto predsjedavajućeg Vijeća ministara, koje i prema rotaciji tada pripada Bošnjacima.

Kako god okrene, Komšića za dvije godine nema ni u jednoj kombinaciji pa je vjerovatno odlučio da, onako čisto jalijaški, kako to u Sarajevu kažu, zakomplikuje stvari. Treba podsjetiti da ovo nije Komšiću prva ostavka iz principijelnih razloga. I prije mjesec dana podnosio je neopozivu ostavku na sve funkcije u SDP-u jer je bio nezadovoljan ukupnim stanjem u državi, partiji i kadrovskim pitanjima. U stvari, niko ga ništa nije ni pitao.

Proteklih mjeseci dosta se spekulisalo da li je Komšić uopšte razgovarao s Lagumdžijom jer je javno najavio i svoju kandidaturu za mjesto predsjednika na sljedećim unutarpartijskim izborima, kada je obrazlagao razlog zašto je podnio pa povukao neopozivu ostavku na stranačke funkcije. Nakon samoinicijativnog isključenja iz SDP-a, u kojem je po vlastitom priznanju dobio i "šifru", nameće se logično pitanje tko je veći gubitnik - država koja je ostala bez čovjeka, kako je javila FTV, ili SDP koji je ostao bez člana koji ni članarinu nije plaćao redovno.

U stvari, bilo bi najbolje, štaviše moralno da Komšić hoće podnijeti ostavku i na funkciju člana Predsjedništva - dobitnici bi bili i BiH i SDP. Prva jer bi konačno Hrvati mogli izabrati, u parlamentu, svog legitimnog predstavnika u Predsjedništvo BiH, a SDP bi se trajno riješio politički nepouzdanog čovjeka. Istina, dogovor koji je SDP postigao sa dva HDZ-a o implementaciji presude "Sejdić i Finci" nema nikakvu podršku ni u Republici Srpskoj, ali iz sasvim suprotnih razloga od onih koje je Komšić naveo u svojoj ostavci, što takođe može usporiti čitav taj proces ispunjavanja uslova koje su lideri dobili prije nekoliko sedmica u briselskoj "mapi puta".

Komšićeva ostavka može i zakomplicirati procese rekonstrukcije vlasti, ali ne bi smjela uticati na politički smjer koji je započeo SDP zajedno s partnerima u Federaciji, a on se prvenstveno odnosi na trajno rješenje hrvatskog pitanja.

Točno je da u toj partiji još nitko nema političke hrabrosti priznati da je podjela Federacije na dvije izborne jedinice najpoštenije i jedino održivo rješenje, kako za izbor članova Predsjedništva, tako i za popunu Doma naroda. U okviru toga bi bila implementirana i presuda "Sejdić i Finci", jer bi i "ostali" imali šansu da budu predloženi i birani.

Ali veoma je bitno, ključno, da je SDP potpuno odbacio dosadašnji model kojim je upravo Komšić instaliran u Predsjedništvo BiH. Što će reći, nema više države samo za Komšića.