NAPUŠTENI PSI SVE VEĆI PROBLEM Građani ostavljaju i odrasle pse, inspektori upozoravaju da je to kazneno djelo

Problem napuštenih pasa predstavlja ozbiljan izazov u gotovo svim dijelovima svijeta, pa tako i u Bosni i Hercegovini. Procjenjuje se da našom državom slobodno luta na desetine tisuća napuštenih pasa, od kojih mnogi žive u izuzetno teškim uvjetima.

Najnoviji incident takve vrste zabilježen je u Radišićima, nedaleko od Ljubuškog, gdje je prije samo nekoliko dana zabilježen šokantan slučaj. Prema kazivanju mještana, netko je iz osobnog automobila doslovce izbacio nekoliko odraslih pasa, prepustivši ih samima sebi. Ovaj nemoralan i neodgovoran čin predstavlja ozbiljnu prijetnju dobrobiti životinja, te dodatno naglašava hitnost suočavanja s problemom napuštenih pasa.

Mještani ovog inače mirnog naselja s razlogom su uznemireni i zabrinuti. Ova situacija ne pogađa samo nesretnu četveronožnu populaciju, već i obitelji koje žive u toj ulici, posebno one s malom djecom. Kako kažu, sada su prisiljeni strahovati za sigurnost svoje djece jer ne znaju jesu li ovi psi agresivni i hoće li predstavljati prijetnju. Dvorišta koja su nekada bila igralište za djecu, sada su postala izvor straha, a roditelji oklijevaju pustiti djecu da se igraju vani.

Osim toga, noći su im postale posebno teške jer se psi osjećaju slobodnije i približavaju se kućama, stvarajući dodatnu dozu nelagode. Uz to, vlasnički psi tih mještana itekako su uznemireni i nesigurni, neprestano laju i zavijaju, otežavajući noćni mir svima.

„Ovo je postalo nepodnošljivo. Djeca ne mogu slobodno igrati u dvorištu, a i mi odrasli se bojimo izlaziti iz kuća. Nije mi jasno kako netko može biti tako nemoralan da izbaci pse i ostavi ih da se snalaze sami. Strahujemo za sigurnost naše djece i sebe. Po noći, ti psi postaju još aktivniji. Laju i zavijaju, stvarajući neprestanu napetost. Osjećamo se zarobljeni u vlastitim domovima. Ne znamo što možemo očekivati kad otvorimo vrata ili kada izađemo vani. Ovo nije način na koji bi trebali živjeti. Očekivali bismo da će nešto poduzeti kako bi riješili ovaj problem. Nama je potrebna pomoć, a ovi psi zaslužuju sigurno mjesto gdje mogu živjeti“, izjavila je za hercegovina.info jedna od zabrinutih majki koja stanuje nedaleko mjesta gdje su psi izbačeni.

Statistički podaci ukazuju na zabrinjavajuće potencijalno brzo razmnožavanje pasa i mačaka. Prema istraživanjima, ženka psa može na svijet donijeti do 67.000 štenaca tijekom šest godina reproduktivnog vijeka, dok mačka u osam godina može imati čak 2 milijuna mačića. Ovo su uistinu zabrinjavajući podaci kad se u obzir uzme činjenica koliko malo se ulaže u samu preventivu.

„Situacija u vezi napuštenih pasa u ZHŽ i HNŽ jednostavno je katastrofalna. Svakodnevno svjedočimo tome kako psi bivaju izbačeni na nepristupačna mjesta oko grada jer ljudima nažalost teško pada sterilizirati ili kastrirati svoje ljubimce zbog nekih apstraktnih moralnih načela. Paradoksalno, ti isti pojedinci sebe doživljavaju kao spasitelje kada odluče psa ostaviti negdje da se brine sam o sebi, iako svi znamo da je to gotovo nemoguće u uvjetima urbanog okruženja. Najgnjusniji od svih su mi oni ljudi koji ostave svog psa pred vrata ljudi za koje znaju da vole pse te ga na taj način skinu sa svoje grbače i zauvijek se riješe svog problema“, izjavila je mještanka.

Unatoč postojanju vrlo jeftinih programa kastracije, ljudi i dalje odbijaju poduzeti korake kako bi kontrolirali populaciju pasa.

„Problematično je što ovdje u ZHŽ ne posjedujemo adekvatan azil. Evo na primjer, Mostar ima azil ali on je navodno pun i izuzetno je teško doći do njega. Svi smo itekako svjesni da se iza ovih „prijateljskih“ djela često kriju mutni poslovi, gdje je ključni cilj što veći financijski profit. Ipak, treba istaknuti pojedince i udruge koji se stvarno brinu o dobrobiti životinja. Oni se trude spašavati živote, gomilajući dugove u veterinarskim stanicama i posvećujući se pronalasku trajnih rješenja za napuštene životinje. U Mostaru postoje iznimne udruge koje zaslužuju podršku, jer je očito da se sva sredstva koja dobivaju ulažu u spašavanje i skrb za životinje, a ne u neke besmislene luksuze“, zaključila je.

Kontaktirali smo i Zorana Zadru, veterinarskog inspektora UIP ŽZH. Evo i dodatnog svjetla na ovu situaciju.

Ukoliko Vi pronađete napuštenu ili izgubljenu životinju kojoj je potrebna pomoć, prema odredbama Zakona o zaštiti dobrobiti životinja propisano je slijedeće: 

1. a) „Napuštenim i izgubljenim životinjama potrebno je osigurati odgovarajući smještaj i osigurati im veterinarsko – zdravstvenu pomoć“.
2. b) „Osoba koja nađe napuštenu i izgubljenu životinju dužna je o tome obavijestiti najbližu veterinarsku organizaciju ili sklonište za životinje“.
3.  

Nadalje, odredbama tog istog zakona propisane su dužnosti vlasnika skloništa za životinje, kao i način osnivanja istih. 

1. a) „Sklonište za životinje osniva fizička ili pravna osoba, jedinica lokalne samouprave, općina, grad, županija ili entitet.“
2.  
3. b) „Nadležno upravno tijelo županije, grada ili općine  izdaje dozvolu za osnivanje skloništa za životinje na temelju uputa koje propisuje nadležno ministarstvo, a na prijedlog Ureda, te vodi upisnik skloništa za životinje.“
4.  

Slijedeći članak tog istog zakona veoma je zanimljiv za spomenuti:

28. c) „Skloništa za životinje iz članka 28. ovog Zakona moraju osnovati u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona.“
29.  

„Isto na području Grada Ljubuškog kao ni Županije Zapadnohercegovačke nije nikada učinjeno“, naglasio je za naš portal veterinarski inspektor Zadro.

Slijedećim člankom navedenog zakona propisano je da:

1. a) „Napuštene i izgubljene životinje sakupljaju djelatnici higijenskog servisa na način kojim životinje nanose najmanje boli i patnji i predaju ih u skloništa za životinje“.
2.  
3. b) „Nadležno tijelo uprave, kantona, grada ili općine izdaje dozvolu za osnivanje higijenskog servisa za životinje, na temelju uputa koje propisuje nadležno ministarstvo, a na prijedlog Ureda.“
4.  

Osim toga, odredbama navedenog Zakona propisan je način financiranja skloništa i higijenskih servisa.

„Na području Grada Ljubuškog kao i na području Županije Zapadnohercegovačke ne postoje registrirani higijenski servisi i skloništa za životinje. Iz toga se zaključuje da su navedene mjere nad predmetnim psima koje nalaže Zakon o zaštiti dobrobiti životinja teško provedive“, dodao je.

Također navodimo kako je Zakonom o načelima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine  propisano kako u vlastite nadležnosti jedinice lokalne samouprave posebice ulazi: „zaštita životinja“.

Pravilnikom o identifikaciji i vođenju evidencije pasa, mačaka i pitomih vretica u Bosni i Hercegovini propisano je da:

1. a) „Svi psi koji se nalaze na teritoriji BiH moraju biti identificirani i evidentirani u skladu s ovim Pravilnikom i uneseni u bazu podataka.“
2. b) „Svi psi podliježu identifikaciji postavljanjem mikročipa u roku od 7 dana od dana stjecanja vlasništva na osnovu Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja.“
3.  

Zakonom o zaštiti dobrobiti životinja u kaznenim odredbama propisane su novčane kazne za imatelje životinja između ostalog i u slučaju napuštanja životinja.

„Veterinarska inspekcija u navedenom slučaju može izdati prekršajni nalog za predmetni prekršaj, ali samo u slučaju ukoliko se stvarno utvrdi zadnje vlasništvo nad napuštenim životinjama, očitavanjem potkožno apliciranog mikročipa. Također napominjem kako je Kaznenim zakonom Federacije BiH propisano da „Tko životinju teško zlostavlja ili izlaže nepotrebnim ili dugotrajnim mukama, ili joj nanosi nepotrebne boli... kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do 6 mjeseci“. Po mom mišljenju napuštanje pasa po ovoj odredbi spada u kazneno djelo“, kazao je.

Na upit kako gleda na cijelu ovu situaciju, inspektor je izjavio sljedeće: „Uvjeren sam da dijelimo mišljenje da važeća zakonska regulativa kao i nedostatak organizacijskih  kapaciteta u ovoj oblasti ne osiguravaju dobrobit napuštenih životinja niti mještana navedenog područja.“

Stoga, kako natjerati lokalne zajednice da rade posao za koje su odgovorne u okviru svojih nadležnosti? Nemamo boljeg odgovora osim onoga da je sve u rukama građana.

Na kraju krajeva, najefikasniji način da se istakne ozbiljnost problema napuštenih pasa jest promovirati ga kao ključni izazov s aspekta sigurnosti. Ovaj pristup postavlja problem ne samo kao pitanje humanosti prema životinjama, već i kao bitan čimbenik koji izravno utječe na opću sigurnost zajednice, a to u konačnici i jest tako.