Nakon što mu je rektor Zoran Tomić povjerio adaptaciju objekta u Rodoču, Mate Rupčić izgradnju Pošte u Rodoču, Matan Žarić i Elektroprijenos izgradnju novog objekta u Rodoču, Ivan Vukoja izgradnju novog objekta HNK, Ante Vidačak ulovio je još jednog kapitalca od Mire Džakule.
Poslije mnogih peripetija za izvođenje radova na izgradnji Graničnog prijelaza Osoje, a uz svesrdnu pomoć Ureda za razmatranje žalbi, izabrana je ponuda grupe ponuđača u kojoj se nalazi Promark Ante Vidačka, posuška Brina, te mostarski Alfa Therm...
Prethodno je Povjerenstvo za odabir izvođača direktoru dalo preporuku da ponuda grupe koju je predvodio širokobriješki Hering zadovoljava zahtjevima ugovornog organa, u ovom slučaju Uprave za neizravno oporezivanje, te da se radi o najpovoljijoj ponudi (3.977.000 KM bez PDV). Grupa ponuđača u kojoj je KTM Brina, Alfa therm i Promark su se žalili, ističući da je ponuda Heringa neprihvatljiva.
Potom je ugovorni organ, odnosno Miro Džakula i Uprava za neizravno oporezivanje sačinio izjašnjenje i proslijedio ga uredu za razmatranje žalbi, s cjelokupnim spisom predmeta.
Potom je Ured za razmatranje žalbi, u ožujku prošle godine, naravno, usvojio žalbu kao utemeljenu, poništio Odluku o izboru najpovoljnijeg ponuditelja, i predmet vratio Ugovornom organu, Miri Džakuli na ponovni postupak.
Povjerenstvo je potom ponovno postupilo preispitivanju ponuda. Nakon što je utvrdilo da je skupina ponuđača na čelu s Heringom najpovoljnija, sada utvrđuju da ponuda ne ispunjava, i nalazi greške u dokumentaciji.
Kao obrazloženje Povjerenstvo navodi “da je na stranicama 87, 88 i 89 izabrana grupa ponuđača upisala jediničnu cijenu za komplet za razvodni ormar(jediničnu cijenu bez PDV i jediničnu cijenu sa PDV), ali nije upisala podatke za “jedinične cijene” za svaku stavku ormara pojedinačno. Ocjenjuju da ne “ne ispunjava” ni treći ponuđač, skupina ponuđača koju predvodi prozorramski “Graditelj svratišta”.
Treba li još navoditi i usku povezanost Promarka i Ante Vidačka i HDZ-a BiH, kao i činjenicu da je Promark većinski vlasnik SOKO zrakoplovstva, koji je zemljište nekadašnjeg Sokola prodavao Čovićevim direktorima – Elektroprijenos, Elektroprivreda(indirektno preko Stanića), UINO, da bi kasnije na zemlji koju je prodao istim tim tvrtkama gradio zgrade, jer je 'najpovoljniji' ponuđač.
Kako je sve dovelo do Promarka pročitajte u prethodnom članku:
Vezani članci