Nakon napada u haustoru, prijatelji Duju čuvaju s pištoljem u ruci!
Tako je, uz puno gorčine i ponešto nade, Duje Šantić, sin nestaloga generala HVO-a Vlade Šantića, govorio tijekom posljednjeg susreta njega i novinara Slobodne Dalmacije prije samo 13 dana. No, umjesto rješavanja pitanja naručitelja likvidacije njegova oca, Duje je u nedjelju, negdje oko 18.20, i sam napadnut od dvojice nepoznatih napadača u haustoru stambene zgrade u kojoj stanuje, a bez većih ozljeda je prošao zahvaljujući svojoj fizičkoj spremi i okretnosti. Uostalom, upravo je dolazio s treninga.
Nema dugova
Duje se ne da, "šljiva" na desnom oku ga ne remeti previše, a nema ni drugih većih posljedica, iako svakako nije ugodno živjeti sa spoznajom da je brutalno napadnut gotovo doslovno ispred stana u kojem živi sa suprugom i dvoje djece. Nema nikakvih dugova ili veza s kriminalnim miljeom, piše Slobodna Dalmacija.
Razumljivo, zbog interesa policijske istrage - do daljnjeg ne želi istupati u medijima, pa su njegovi najbliži prijatelji iznijeli manje poznate detalje napada. Otključavši ulaz u zgradu, zakoračio je prema stubištu i refleksno posegnuo rukom za prekidačem, kako se ne bi sapleo po mraku. Gotovo u istom trenutku začuo je: "Evo ga, drži ga!" i dobio udarac nekakvom palicom, po snazi udarca vjerojatno metalnom. Drugi napadač se na njega divlje obrušio šakama i nogama. Duje se refleksno počeo braniti, sve je trajalo nekoliko sekundi dugih kao vječnost, a kada se uspio othrvati iz klinča, istrčao je iz zgrade i potrčao do svog automobila, odakle je pozvao u pomoć... Napadače više nije vidio. Dobio je po glavi i rebrima, isparali su mu jaknu u naguravanju. Zatim odlazi na policiju, a otamo u mostarsku bolnicu, gdje je zadržan na cjelonoćnom promatranju.
"Sve se to munjevito odigralo, ne mogu točno kazati ni koliko su bili visoki. Nisam relevantan za procjenu visine jer sam prilično nizak, meni su svi viši od mene visoki", sve je što je Duje mogao kazati za Slobodnu tijekom jučerašnjeg kratkog susreta u Mostaru, nalazeći u čitavoj muci i smisla za humor na vlastiti račun.
Uz njega su danonoćno najbolji prijatelji, koji su zadovoljni odnosom policije prema ovom slučaju, ali su na dodatnom oprezu s obzirom da je Duje zadnjih tjedana prozivao državnu vlast zbog zataškavanja ubojstva njegova oca i tražio da se preispita uloga generala Armije BiH Atifa Dudakovića i njegova ratnog asistenta Hamdije Abdića Tigra u čitavoj priči. Podsjećaju da je general Šantić te kobne noći na 9. ožujka 1995. doveden u hotel "Sedra" kod Bihaća upravo po nalogu generala Dudakovića, koji je tijekom noći svojim vojnicima, nakon što je verbalno napao generala Šantića, naložio da ga odvedu "na spavanje".
Znali su kretanje
"Nakon napada na Duju, bilo je raznih teorija, pa i da se radilo o pokušaju razbojstva. Činjenica je da Duji ne fali ni jedna marka kao ni dokumenti koje je imao u unutarnjem džepu sportske jakne. Napadači su očito dobro znali što trebaju činiti jer su ga odmah počeli udarati, dakle očito su imali uvida u raspored njegova kretanja i dolaska s treninga", kaže Mario Dedić, Dujin prijatelj i kolega s posla. Za pasom mu pištolj, Mario je profesionalni zaštitar.
"Duje je u posljednje vrijeme gostovao na različitim medijima, upozoravao na slučaj nestanka svog oca, čak smo primili i jedno upozorenje da se pripazimo, ali naravno da nismo mogli znati za ovakav podmukli napad", kaže Dedić. I on se nada da će makar ovaj događaj potaknuti nadležne institucije da napokon rasvijetle sve detalje nestanka generala Šantića i uloge svih koji su te, sad već pomalo davne, noći bili u kontaktu s njim.
"Duje je odličan momak, duhom pravi sportaš i nije ovo ničim zaslužio. Ako baš hoćete, ja bih volio biti snažan kao on. Jer u tom momku nema nimalo mržnje ni neke želje za osvetom, on je javno oprostio ubojicama svoga oca. Ne znam bih li sam mogao tako, bih li imao snage... On samo želi da zna gdje mu je završio otac, barem jedna koščica, valjda ima pravo na takvo što nakon 21 godinu", kaže Slaven Planinić, Dujin trener iz kluba borilačkih vještina "Slava MMA". Duje trenira dizanje ruskih girji, "nije nikakav agresivac niti ima veze s bilo kakvim sumnjivim poslovima".
"Znaš kako je, prvo vrijeme nisam ni znao tko je taj momak koji dolazi u klub. Za slučaj njegova oca sam znao više-manje usputno, ali s vremenom sam se zainteresirao za to. I ne mogu vjerovati da je to i danas misterij! I zato moram kazati, jer me to izjeda, budući da sam i sam bivši pripadnik HVO-a, želim javno upitati hrvatske generale - zašto i danas šutite? Što ste napravili nakon nestanka generala Šantića?" kaže Planinić. I dodaje:
"Zanimljivo je da se preko društvenih mreža javlja sve više ljudi iz Bihaća i okolice, dakle Bošnjaka, koji i sami govore da događaje iz ožujka 1995. treba konačno rasvijetliti, kako bi se skinula bilo kakva ljaga s njihove borbe za oslobođenje, u čemu je nezaobilazna i uloga generala Šantića. Generala Dudakovića se u hrvatskim medijima često slavi i zbog njegovih zasluga u provedbi osloboditeljske akcije Oluja, za ljude u Bihaću je on heroj, ali sve to nipošto ne znači da ne treba temeljito ispitati što se točno dogodilo sporne noći 1995. godine!"
Potpora branitelja
Podršku napadnutom Šantiću dale su i braniteljske udruge, odnosno Odjel za branitelje i Domovinski rat pri Glavnom vijeću Hrvatskog narodnog sabora BiH. "Naša potpora Duji ujedno je i poruka institucijama koje su dužne provoditi zakone da obave svoj posao u slučaju generala Šantića. Mora se napokon utvrditi tko je odgovoran za njegov nestanak", kazao je Branko Matošin u ime Udruge maloljetnih dragovoljaca Domovinskog rata Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, ujedno i organizator nedavnog mirnog mostarskog prosvjeda u znak podrške obitelji Šantić.
"Nakon napada na Duju, situacija je sad već malo i napeta, ali svi trebaju ugraditi svoju dozu strpljenja i razuma, da istraga pokaže svoje, i da se nađu počinitelji i nalogodavci", svjestan je zapaljivosti situacije ratni veteran koji je u rat krenuo kao 15-godišnjak.
Slobodna Dalmacija
Vezani članci