Najstarija slastičarnica proslavila jubilarni pedeseti rođendan

Vidi originalni članak

Pod nazivom "Sport" živi od 12. svibnja 1968. sve do danas, a sudeći prema dobrom raspoloženju slastičarke Tine Marić, koja nas je dočekala na vratima i voditelja slastičarnice Zvonimira Evića, živjet će još dugo.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Utemeljio ju je Vlado Ević Markanović, danas 82-godišnjak koji se 1968. vratio iz Njemačke i razmišljao o otvaranju lokala u središtu Gruda. - Razmišljao je o lokalu prije nego što se konzultirao s posuškim slastičarom Perom Mrveljom koji mu je predložio da otvori slastičarnicu. Prijedlog se svidio ocu te ga je s majkom Milom izanalizirao i odlučio otvoriti slastičarnicu - govori nam Dobroslav Ević, Vladin sin dok sjedimo u ugodnom interijeru, u objektu napravljenom od hercegovačkog kamena. Slastičarnica je s godinama postala kultna, a Vladi su uz suprugu pomagala i djeca, jedini sin s kojim smo razgovarali te 3 kćeri. - Sjećam se da su sestre ocu stalno pomagale u tim počecima. Tada je vrijedilo pravilo života u zajednici. Obiteljski posao, kakav god on bio, svi su poštivali. Tako je i nama to bio posao koji nas je izgrađivao kao ljude, ali i odškolovavao - prisjeća se Dobroslav. Nakon Vlade, brigu o poslu preuzela je Dobroslavova supruga Marica, a posljednjih godina Vladin unuk te Dobroslavov i Maričin sin Zvonimir. Vlado i s pune 82 godine na leđima svakog dana dođe u slastičarnicu popiti kavu, pojesti kolač i tako na mjestu događaja vidjeti kako posao, kojemu je on udahnuo dušu, napreduje. - Brojne vrste slastica imamo u ponudi i sve se prave u kućnoj radinosti. Baklava, hormašica i domaća torta i danas se rade po originalnoj recepturi. Ništa u receptu nije mijenjano od 1968. Ljudima su se tada svidjele te slastice i ono što je dobro ne treba mijenjati - govori nam voditelj slastičarnice Zvonimir Ević. Slastičarnica "Sport" oduvijek je bila okupljalište mladih, osobito u vremenu kada je kinodvorana Grude preko puta emitirala tri filma tjedno i kada je u njoj nastupala glazbena elita toga vremena od Tereze Kesovije, preko Ane Štefok do Kiće Slabinca. Gledajući kronološki, nakon 1968. i otvaranja slastičarnice važna je i 1972. kada se pojavio aparat za točeni sladoled, a 1976. u slastičarnicu je stigao jukebox, glazbeni uređaj, nešto tada također novo za ovaj dio Hercegovine. Najveće iznenađenje ljudima predstavljala je 1977. dok se nisu naviknuli. Tada se pojavio prvi aparat za kavu u Grudama.

- Ljudi su bili iznenađeni s obzirom na to da su aktualne bile đezva i šalica, a u njima tzv. turska kava. Čak je i Vlado bio skeptičan hoće li ljudi prihvatiti espresso kavu, ali ubrzo su je ljudi zavoljeli i postala im je broj jedan - prisjećaju se Evići. Dobroslav nam kaže da samo 15 dana slastičarnica službeno nije radila i to u jeku rata, kada su Grude bombardirane 1992. godine. Pogođena je duhanska stanica, zgrada u Grudama, privatna kuća... geleri su bili posvuda pa i po slastičarnici. Cilj su, uz civilne objekte u središtu, bile institucije Herceg Bosne i ratna bolnica. Ali zbog vojnika koji su tu bili smješteni i vjernih gostiju unatoč bombardiranju i stalnim zračnim opasnostima, slastičarnica je ubrzo otvorila svoja vrata i više ih nikada nije zatvorila. Danas kao ponosni 50-godišnjak nastavlja, uz vrijednu obitelj koja ju vodi, ići dalje, pružajući ljudima najbolje okuse kolača i slastica.•

 

 

Vezani članci