NAJNIŽA U EUROPI O povećanju satnice od 3,50 KM nitko ne razmišlja

Poskupljenja u Bosni i Hercegovini ne jenjavaju, a sve ih više osjećaju i oni koji imaju sigurne poslove, jer njihove plaće više ne mogu pokriti iznos potrošačke korpe. I dok dužnosnici sebi povećavaju plaće, naša zemlja se svrstava među one s najnižom satnicom rada u odnosu na druge europske zemlje. Uz bijedne radničke satnice, život u Bosni i Hercegovini je, kažu iz brojnih sindikata, postao umjetnost preživljavanja, piše BHRT.

Plaće radnika u Bosni i Hercegovini više nisu dovoljne da pokriju ni trećinu potrošačke korpe koja u ovom trenutku iznosi više od 3000 KM. O povećanju cijene satnice koja je tri i pol KM nitko i ne razmišlja, a ona je prema ocjenama svih relevantnih sindikata bijedna.

"Ovo je zaista vrijeme kada se preživljava. Znate kako, rudar ide 300 metara pod zemlju i osam sati je za strojem. Kada dođe kući, on vrlo teško može da doprinijeti obitelji, baviti se poljoprivredom i gubi radnu sposobnost, i kući i na poslu. Tako da je ovo jedan vrlo težak trenutak za rudare što se tiče inflacije", rekao je Zijad Lacić, predsjednik Samostalnog sindikata rudara FBiH.

Borba za minimalnu plaću od 1.000 KM

Kada je odnos prema radnicima u našoj zemlji u pitanju, država je tu odavno zakazala. To je jasan pokazatelj sve većeg odljeva radne snage u zapadno europske zemlje čija cijena rada je za 300 posto veća nego u BiH. Već dvije godine sindikati se bore s institucijama vlasti u BiH da minimalna plaća bude tisuću maraka, iako više ni to ne bi bilo dovoljno za osnovne životne potrebe.

"Mi u Sindikatu smo stajališta da treba donijeti Zakon o minimalnoj plaći koja ne smije biti manja od tisuću maraka, a onda ćemo u tijeku godine vršiti analize i povećavati najnižu plaću s troškovima života", kazao je Fahrudin Šahović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata TŽ.

Samo 20 posto zaposlenih dobilo pomoć

Rješenje, smatra Šahović nije u preporuci poslodavaca, da se kao i prije nekoliko mjeseci radnicima podijeli samo vid pomoći od 1080 KM.

"Mi smo sagledali tu situaciju i negdje oko 20 posto ukupno zaposlenih u Federaciji BiH je dobilo tu pomoć, dok 80 posto radnika nije dobilo. Također, i ovaj prijedlog poslodavaca da to bude od 100 do 400 maraka, nije obveza, nego se kaže da poslodavac isplati ako može i koliko može, od 100 do 400 da poveća. Mi smatramo da to nije dobro", poručio je Šahović.

Umirovljenici traže pomoć

Baš kao što se i radnici stalno nadaju povećanju plaća, tako i umirovljenici gledaju u povećanje mirovine. U Sindikatu umirovljenika Grada Tuzle kažu da im ljudi svakodnevno dolaze i traže pomoć, jer su ih institucije napravile socijalnim slučajevima.

"Mirovina najniža bi trebala sada biti najmanje tisuću maraka. Oni mirovinu dižu isto i najmanjem i najvećem. Onaj tko je imao 2 400 KM mirovine i sada kada mu je dao 15 posto povećanje, dobio je 350, 400 maraka. Dobio je jednu minimalnu mirovinu. Ovaj s najnižom, on je dobio 60 maraka povećanja. To su ogromne razlike", smatra Muhamed Ramić, predsjednik Sindikata umirovljenika Tuzle.

Mentalno zdravlje i iseljavanje

Razna poskupljenja i plaće koje su ravne umijeću preživljavanja i sve više utječu na mentalno zdravlje radnika. Sve je to dovelo do sve prisutnijeg tihog otkaza među radničkom populacijom. To znači da radnici rade samo koliko moraju i nadaju se boljem životu izvan granica ove zemlje.

"Već dugo oni nemaju zadovoljštinu ni zadovoljene potrebe ni u životu ni na poslu. Ustvari ranije smo imali tiho otkazivanje i neuključivanje u posao i pojedinačne slučajeve, a sada već možemo pričati o pandemiji. I to jedan obrambeni mehanizam na stvari koje se događaju dugi niz godina. Dakle, radnik na poslu je neprimijećen. Od njega se samo očekuje da radi onako kako je netko zamislio", rekla je Nurka Pranjić, medicina rada za JI Europu, WHO.

I kada se vratimo na početak ove priče, na rudare koje je najteže pogodila inflacija, upada u oči podatak da velik broj rudara odlazi na rad u Sloveniju, u Velenje gdje su plaćeni trostruko bolje nego u svojoj matičnoj zemlji, da im je osigurana hrana i za njih se grade zgrade u kojima će stanovati. Najvažnije im je da su kao radnici daleko više cijenjeni. Kada čovjek malo bolje razmisli, u ovom vremenu kada je svijet postao jedno globalno selo, ni jedna zemlja više nije daleko.