NAJGORA IM NOĆ I STUBIŠTE Stanari cijele zgrade žive u strahu i piju apaurine, nitko im ne želi pomoći

Stanari jedne od zgrada Ulice Stjepana Radić obratili su nam se pismom u kojem kažu da u njihovoj zgradi već sedam godina živi osoba s dijagnozom šizofrenija, kojem je grad Mostar dao gradski stan na korištenje, a zbog kojeg žive u strahui i piju tablete za smirenje. Traže od nadležnih organa, posebno od Centra za socijalni rad, policije i Grada Mostara da smjeste bolesnika gdje mu je mjesto, jer će sigurno i njemu biti lakše uz neku terapiju i osnovnu higijenu i hranu, što sada nema.

Pismo stanara

“U stan su doselili dva brata i majka. Drugi brat je bio invalid koji je umro prije par godina, a majka je prošle godine preminula nesretnim slučajem, vidno potresena nakon što ju je sin pretukao i to jutro i izbacio iz stana. Nakon smrti brata postao je sve gori, ispočetka po cijele je noći izbacivao stvari kao što su ormari, kreveti i razne teške predmete iz stana, što je naravno stvaralo ogromnu buku i smetalo svim stanarima”, pišu nam stanari i stanarke ove zgrade. 

Dodaju da već dugi niz godina slušaju njegovu galamu, pjesmu i hodanje po stubištu, što onemogućuje normalan život svim stanarima, posebno starijim osobama kojima je potreban mir. 

“Par puta je napao neke osobe u zgradi uz prijetnje nožem, što možete provjeriti u policiji jer je podnesena prijava, međutim odgovor policijskih službenika je bio citiramo: „To nije naše, ne možemo mi tu ništa, obratite se socijalnom i gospođi Ljubici.“ Takve izjave od policijskih službenika slušamo kad god potražimo njihovu pomoć, isto tako i od Centra za socijalni rad koji su jednom došli u našu zgradu, ali njihov odgovor je da oni ne mogu ništa bez njegovog potpisa. Dosta puta i sami smo zvali Hitnu pomoć u nadi da će ga odvesti bar na jedan dan što je nama itekako veliko, međutim i oni naravno ‘ne mogu ništa’ jer očito On nije ničiji problem”, navodi se dalje u pismu.

“Djeca koja žive u zgradi, ne smiju sami od silnog straha prolaziti stubištem, nego uz pratnju roditelja, kojima isto tako nije svejedno što mogu zateći posebno u noćne sate. Kada se desi neko zlo kasno će im biti poduzeti bilo što, samo ne znam tko će nositi nekoga na savjesti. Posljednjih dana dotični On od stanara zahtijeva novac i naravno hranu jer nema nikakvih primanja, a da ne govorimo o uvjetima u stanu, gdje nema struje, s groblja donosi upaljene svijeće i ostavlja ih po podu. Iz stana se širi nesnosan smrad koji traje od kada su oni došli u zgradu jer nemaju nikakvih uvjeta za život, da ne govorimo o higijeni. Možete zamisliti kako je nama posebno koji živimo na istom katu gdje i on”, ističu dalje stanari.

“Vraćajući se kući (10.9.2020. oko 21:00) zatekla sam majku vidnu preplašenu, kada je izlazeći iz stana u mraku jer se svjetlo ugasilo ispred nje iskočio On uz galamu tražeći novac. Cijelu noć nije od šoka mogla spavati, kao što ne spava već duži vremenski period što naravno utječe na njeno zdravlje, a i zdravlje moje bake, koja godinama ne može izlaziti iz kuće zbog bolesti i godina. Svi u kući moramo piti tablete za smirenje ukoliko želimo provesti koliko toliko mirnu noć, što je nemoguće i uz bilo kakve tablete”, dodaju stanati iz Ulice Stjepana Radića.
Iz Centra za socijalni rad Mostar kažu da su upoznati s ovim slučajem, ali da je ovdje moguća samo prisilna hospitalizacija. 

Odbija liječenje

“Obitelj je Centru poznata već duži niz godina kao korisnici prava i usluga iz socijalne zaštite.  Zbog bolesti,  starosti  i nemogućnosti zadovoljenja  životnih potreba u krugu vlastite obitelji,  majka je  rješenjem  Centra bila smještena  u Centar za stara i iznemogla lica/osobe Mostar, gdje je boravila oko pola godine, do smrti", objasnili su iz Centra za socijalni rad za hercegovina.info.

"Spomenuti je osoba sa psihičkim oboljenjem  i za liječenje njegovog zdravstvenog stanja, koje je uzrok i stvaranju problema sa susjedima i građanima, nadležan je zdravstveni sektor. Poznavajući zdravstveni i socijalni status spomenutog, isti odbija odlazak i liječenje odgovarajućem liječniku. Obzirom da odbija dragovoljno liječenje isti se može samo prisilno hospitalizirati, što nije u nadležnosti ovog Centra, a što je regulirano Zakonom o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama ("Sl.novine F BiH" br.37/01)", objasnili su. 

"Člankom 24. istog Zakona je određeno "da osoba sa duševnim smetnjama za koju se osnovano sumnja da može neposredno ugroziti vlastiti život ili zdravlje ili život ili zdravlje drugih osoba, u posebno hitnim slučajevima mogu ovlaštene službene osobe nadležnog MUP dovesti u zdravstvenu ustanovu, nadležnu prema prebivalištu ili boravištu osobe odnosno prema mjestu na kojem je osoba trenutno zatečena bez prethodnog lječničkog pregleda".    

"Smještaj u neku od ustanova socijalne zaštite putem Centra se može realizirati samo ukoliko se osoba sa duševnim smetnjama treba otpustiti iz zdravstvene ustanove, a ona zbog svog psihofizičkog stanja i uvjeta u kojima živi nije sposobna brinuti se o sebi, niti ima osobe koje su po zakonu dužne i mogu se brinuti o njoj, premjestit će se iz zdravstvene u socijalnu ustanovu po postupku određenim Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite obitelji s djecom" (članak 41. istog Zakona)”, zaključili su iz Centra za socijalni rad. 

U policiji pak kažu da ovo nije njihov teren. Glasnogovornik MUP-a Ljudevit Marić kaže da policija te 'slučajeve' proslijedi nadležnim medicinskim ustanovama, koje bi trebale djelovati u skladu sa svojim nadležnostima. 

Ukratko, sustav u kojem živimo omogućava ovakvim osobama da u svojoj bolesti narušavaju život susjeda, a da ujedno i pate bez osnovnog za život, pravdajući se potpisima i nadležnostima.