FOTO  Na Zagrebačkoj 8 živi Konzulat, a par stotina metara Zagrebačka 8 je stambena zgrada i to nije sve...

K. Perić/Hercegovina.info
Vidi originalni članak

Grad Mostar čiji se čelnici vole pohvaliti da se radi o kulturnoj prijestolnici, nadaleko traženoj turističkoj destinaciji, grad kojega se, bezuspješno, na svaki način u posljednjih 20-ak godina pokušavalo svrstati uz bok onih europskih gradova koji drže do svoga identiteta, urbane kulture, kulture življenja i ponašanja, ni danas nema riješeno jedno od osnovnih pitanja snalaženja kroz grad!

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Iako se proteklih dana razgovaralo, pa i na Gradskom vijeću donosilo kojekakve odluke vezane uz označavanje naseljenih mjesta, naselja, ulica i trgova nazivima te zgrada brojevima, tom se problemu, nažalost, nikad nije htjelo ni željelo pristupiti korjenito ni sveobuhvatno. Uvijek su i redovito na sceni tek kozmetičke promjene.

Grad u kojem se i poštari teško snalaze

Uz sve apsurde s nazivima gradskih ulica, koji godinama opterećuju građane Mostara, kao i potrebe da ovaj grad konačno dobije imena ulica, trgova, šetališta po osobama koje su ovaj grad u proteklim vremenima itekako zadužile, a današnja vlast ostala gluha na sve vapaje da barem dio njih konačno dobije zasluženo mjesto u gradu, ipak postoje i apsurdi nad apsurdima. Radi se o tome da je preimenovanjem ulica i trgova sredinom 90-ih godina došlo do kojekakvih spajanja ulica, a da oni koji su o tome odlučivali nisu vodili brigu o kućnim brojevima. Također, nastajali su kojekakvi trgovi (koji to i ne mogu biti, jer se primjerice radi o običnom raskrižju) koji uopće i nemaju kućnoga broja.

Apsurdno stanje u gradu koji je na svaki mogući način ne tako davno želio postati “europskom prijestolnicom kulture” možda ponajbolje pokazuje današnja Zagrebačka ulica, u srcu grada, koja ima duple brojeve, jer su stari kućni brojevi ostali i u Kalemovoj, odnosno do rata Kragujevačkoj ulici, kao i s njom u jedinstvenu, danas Zagrebačku, ujedinjenoj Ulici Husinske bune. Tako primjerice imamo, na adresi Zagrebačka 8 – Generalni konzulat RH, u bivšoj Kalemovoj, dok istodobno, opet na adresi Zagrebačka 8, samo stotinjak metara sjevernije, u bivšoj Husinske bune ulici - stambenu zgradu. Hoće li manje upućeni, koji u ovo diplomatsko-konzulatno predstavništvo RH u Mostaru dolaze iz drugih krajeva Hercegovine uzaludno tražiti u stambenoj zgradi, stotinjak metara dalje od Konzulata!? Jednako je i sa svim drugim kućnim brojevima u Zagrebačkoj.

Ista je stvar i s Ulicom kralja Tomislava. Naime, dio bivše Ulice Mahe Đikića i Avenije 14. februar postao je Ul. kralja Tomislava, a zadržani su stari brojevi, tako da, naprimjer, s obzirom na to da imamo sve duple brojeve u Kralja Tomislava, iste brojeve imamo, iako je razlika u više stotina metara, i u naselju Eksperiment i na Strelčevini, odnosno na starom igralištu. Slično i s Ulicom nadbiskupa Čule, koja je nastala od dijela nekadašnjeg Šetališta JNA i dijela Ulice Mahe Đikića.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Međutim, ipak je najpogubnije s onim ulicama čiji kućni brojevi počinju tek s 94, ili u blažem slučaju s brojem 12. Naime, današnja Ulica fra Didaka Buntića (zapadni dio bivše Ulice Matije Gupca), počinje zapravo tek s kućnim brojem 94-A, jer su svi manji brojevi ostali u dijelu Gupčeve ulice koja je nazvana Franjevačkom (istočni dio bivše Ul. Matije Gupca). Istodobno, u gradskom naselju Pothum, istočno od podvožnjaka je Ulica Muje Bjelavca, dok je zapadni dio te ulice (zapadno od podvožnjaka kroz Podhum) danas Ulica fra Ambre Miletića, međutim, kako su ostali stari brojevi, Ulica fra Ambre Miletića počinje tek kućnim brojem 12.

No, kad smo već u Podhumu važno je spomenuti još jedan apsurd: Franjevački samostan sv. Petra i Pavla, koji se nalazi s parne, sjeverne strane ulice, a do posljednjega je rata bio na kućnom broju 14, a sljedeći mu je kućni broj (kao i danas) susjedni stambeni soliter na broju 16. Međutim, nakon rata – iako je samostan ostao na istoj strani ulice, zapravo je “prešao” na neparnu stranu i postao kućni broj 1 (Franjevačka ulica br. 1), kako stoji i na adresnoj pločici i na službenim dokumentima Samostana i župnog ureda. Tako u ovoj ulici, na istoj strani, ide slijed: Franjevačka br. 1 pa Franjevačka br. 16.

Parni i neparni nered

Dok pojedine ulice imaju duple kućne brojeve, druge počinju brojanjem tek od 94, treće su sa specifičnim brojanjem neparni broj 1 iza kojeg slijedi parni broj 16, u gradu Mostaru postoje i ulice koje su sastavljene od samo parnih, odnosno od samo neparnih brojeva. O čemu se radi? Središnja gradska ulica, u kojoj se čak nalazi i Gradska vijećnica, sa svoje istočne strane naziva se Bulevar narodne revolucije i ta ulica ima samo neparne brojeve, dok se sa svoje zapadne strane ona naziva Ulicom hrvatskih branitelja. Tako Ulica hrvatskih branitelja ima isključivo parne brojeve.

Gradom čijim su vlastodršcima puna usta Europe, europskih trendova i vrijednosti, danas vlada posvemašnja pustoš kad je riječ o snalaženju u samom srcu grada. Istina, da gradskoj vlasti i nije puno stalo do toga, kao ni do potrebe da ima nazive ulica i trgova čijim se nazivima može svugdje i pred svakim dičiti, a građanima biti na ponos, pokazuje aktualna stvarnost: najzaslužniji za to da se kako-tako, nakon svih turbulencija, gradski čelnici mogu dičiti ovim gradom i njegovom bogatom poviješću, do današnjega dana nemaju zaslužena mjesta u nazivima gradskih ulica ili trgova. S pravom se pitamo imaju li možda današnji gradski čelnici zapravo strah da ne bi pali u sjenu svojih prethodnika!?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Vezani članci