MOSTARSKA KLJUČARKA I EKONOMISTICA 'Ljudi su ponekad tražili muškog majstora, na kraju ih je oduševila naša preciznost'

Godine 1997. sadašnji 87-godišnji zanatlija Omer Kolukčija iz jedne bezazlene oklade sa kolegom na poslu odlučuje da pokrene svoj vlastiti ključarski biznis, koji će, ispostavit će se, postati jedna od boljih odluka u njegovom životu. Već iste godine u posao uključuje i svoje dvije kćerke, tada studentice, Almu i Elmu, a njih dvije, korak po korak uz oca, kako i danas idu, počinju da se pronalaze i savladavaju posao koji, kako nam kaže Alma, često važi za „muški posao“, što dokazuje i činjenica da je Alma danas jedina žena koja zna izrađivati ključeve u gradu na Neretvi. Iako Almi to trenutačno nije primarno zanimanje, pa ga često naziva i hobijem, vrlo rado slobodan sat ili dan provodi i dalje uz oca, a planovi su joj svakako da firmu održi i u budućnosti na svojim nogama.

„Moj otac je po struci diplomirani strojarski inženjer, a prije rata je radio u 'Sokolu', poznatoj tvornici aviona. Kako je počelo sa radnjom – on se sa svojim tadašnjim kolegom u tvornici kladio da može otvoriti jedan cilindar i od njega napraviti više cilindara na jedan ključ. To je zapravo bio okidač i tada je sve počelo“, započela je svoju priču za Hercegovina.info vlasnikova kćerka Alma Žujo.

Kako kaže, njen otac i dalje, od 1997. godine, predstavlja glavnog zanatliju u radnji, ali ona mu i danas, kao i prije više od 20 godina, vrlo rado pomaže kad god ima vremena za to, sa željom da nekada u budućnosti i sama nastavi obiteljski posao.

„Sjećam se da je majka u početku bila skeptična jer je mislila da to nije neki unosan posao i da 'ljudi ne gube ključeve', međutim, ova radnja je u prošlosti uspjela prehraniti našu porodicu. Već poslije rata je radnja po imenu 'Mikron' otvorena, uz nama upućene očeve riječi: 'Bez obzira čime ćete se baviti u životu i šta ćete završiti, treba da imate neki zanat u rukama'. Mi smo odlučile da poslušamo oca i bez obzira na završene škole, ljubav prema zanatu je ostala“, kazala je Žujo.

U početku, to je bio rad na jednostavnim mašinama, a kasnije, kako je posao rastao i tehnologija dolazila do vrhunca, svojim radom su dobili mogućnost da nabave suvremeniju opremu.

„Sjećam se, kada smo dobili jednu njemačku mašinu za graviranje, to je bila velika sreća, a onda smo i nju vremenom zamijenili, jer posao je rastao i tražio je modernizaciju. Sestra i ja smo svaki dan uspjevale savladati ponešto novo“, rekla je Žujo za naš portal.

Tada je bilo čudno što jedna djevojka radi ovakav posao gdje se „prljaju“ ruke, a ni danas nije rijetkost da dobije poneki komentar iako je već, kako kaže, izgrađena žena. Često čuje da je ovo muški posao, ali kad nešto volite i želite da učite, onda je i za vas.

„Žena i zanat – netko to prihvaća, a netko ne. Ljudi su bili skeptični, bilo je onih koji bi, kada bi ušli u radnju i vidjeli nas dvije, rekli vama dvjema svaka čast, ali možete li pozvati majstora, a mi smo samo osmijehom odgovarale. Imali smo zaista raznih slučajeva, od ljudi koji izađu iz radnje jer nema muškog majstora, do onih koji se obraduju jer tvrde da su žene preciznije od muškaraca. Ipak, tko je odlučio da nešto napravi u našoj radnji, sigurna sam da nije otišao nezadovoljan kući i to je ono što je bitno“, izjavila je Žujo.

Svim silama će se truditi da zadrži i održi ovu radnju na čvrstim nogama.

U svojoj radnji imaju u ponudi razne ključeve, od kućnih do auto-ključeva, cilindre, katance, gravirane pločice za vrata, a može i da kaže da su jedni od rijetkih koji i cijenu ključeva zadržavaju na 3 KM.

„Nažalost, kodirane ključeve još ne radimo jer nismo nabavili adekvatan stroj, ali moji i očevi planovi su konstantno unaprijeđivanje, tako da se nadam da ćemo doći i do toga. Obični ključ košta 3 KM, auto-ključ je 7 KM, ključevi za blindirana vrata su 20 KM, pločice za graviranje idu od 10 KM, zavisno od veličine i ukrasa", objasnila je Žujo.

Za kraj, kazala je Alma, greške u ovom poslu postoje, ali one nikako nisu nerješive.

"Zanat je takav da to nikad nije isključeno, ali ono što je dobro kod zanata jeste da se svaka greška vrlo lako može i ispraviti, a ja sam imala tu sreću da imam najboljeg učitelja kojem sam beskrajno zahvalna“, zaključila je Alma.