MLADA UMJETNICA ODUŠEVLJAVA Iako svi misle da se radi o fotografijama, radovi su nastali olovkom

Kada gledamo izložbene radove Ane-Emilije Krunić, to izgleda kao izrađena fotografija u crno-bijelom formatu. Ali to ustvari nije, to su radovi rađeni grafitnom olovkom, ali s tolikom preciznošću nacrtani, da djeluju kao fotografija. Ana-Emilija iz Pala je redovna učenica srednje skole u Istočnoj Ilidži i u svoja četiri zida redovna umjetnica. Svoj dar njeguje od ranog djetinjstva, kada je prvo počela s crtanjem likova iz crtanih filmova, a kako je sazrijevala ona, tako je sazrijevao i njezin talent. Danas, grafitna olovka, blok, precizno oko i po potrebi mašta bez granica, njen su glavni alat.

"Najčešće slikam osobe koje me inspiriraju u raznim aspektima života ili me jednostavno privuku crte njihovog lica. Portrete svrstavam u posebnu umjetnost, jer se tu teži ka perfekciji, a mašta i emocije su isključene", kaže ova mlada djevojka za Hercegovina.info.

Ana-Emilija se slaže s velikim slikarima kroz povijest koji su smatrali da su portreti najteži, ali i najzanimljiviji kada je slikaratvo u pitanju. Pa i velika Frida Kalo je najviše pažnje posvećivala portretima i to svojim. Ali ona se tu ne zaustavlja. Možda je dostigla savršenstvo kada su portreti u pitanju, uspjevši da prenese svaku emociju koju ima osoba koju crta, ipak njenim godinama priliči veselost ideja i razigranost motiva. Apstrakcija.

Upravo je apstrakcija njena velika ljubav i strast.

"Najviše uživam u izradi apstrakcija. Tada mašta čini svoje i tu se osjećam baš kao na svom terenu."

Povezivanje kirurške preciznosti na jednoj strani i "mašta može svašta" na drugoj, svrstavaju Anu-Emiliju u mlade slikare pred kojima je svijetla budućnost.

Ona ističe da joj je za dobar rad, od izuzetne važnosti doživljaj osobe s kojom radi. Kao i u svakom poslu i ovde je važno da se energije poklope. Zato u svaki rad ulaže svoj maksimum, a da na predanost dolazi uspjeh, dokaz je i to što se jedan njen rad, točnije digitalni crtež Emilije Clarke, prenesen na papir i platno nalazi u stanu u Londonu. Narudžbe stižu, a ona se sa svakim novim radom sve više pronalazi.

Ana-Emilija je svoj talent naslijedila od oca Aleksandra, koji je također slikar, pa dom Krunića odiše blokovima, bojicama i paletama. Iako je naslijedila njegov talent, imaju različiti umjetnički izražaj.

"Moj otac i ja se nismo pronašli u istim sferama umjetnosti. Ne koristimo iste motive, ja sam na jednoj strani, on na drugoj."

Planovi za budućnost su joj u bliskoj vezi za njenim darom. Od povijesti umjetnosti koja je privlači do samostalne izložbe koja će predstaviti nju.

Snovi ove mlade djevojke su šaroliki, veseli, puni boja i najljepših želja. Njen dar ne smije ostati samo za probrane oči, već se svi trebaju upoznati s raskošnošću talenta mlade Paljanke.