MALVERZACIJE OKO PARCELE Sudski postupci i 40 000 KM za zemljište koje danas vrijedi milijune
Bogosav Đajić, brat predsjednika banjalučkog SNSD-a Vlade Đajića, zaključio je ugovor o prodaji nepokretnosti (radilo se o placu) u Banja Luci u naselju Ada, katastarska čestica k.č.487/1 i kupuje zemljište koje je označeno kao bašta i upisano u posjedovni list 1405 K.O. Banja Luka.
Navedene nepokretnosti su prodane za 200 000 novih dinara 5.2.1998. godine u Banja Luci, a kao prodavac je označen Vojislav Pavlović, iz banjalučkog naselja Ada, navodi Infoveza. Interesantno je da je Vojislav Pavlović još 1991. godine odselio u Australiju, a navedeni ugovor je ovjeren u Osnovnom sudu u Banja Luci pod brojem 14-133-122/98.
Ovjera istog ugovora u Osnovnom sudu Banja Luka 24.02.1999.godine
Na osnovu tog ugovora Bogosav se obraća RUGIP-u, točnije Draganu Gruloviću, koji donosi rješenje na osnovu ugovora o prodaji. Prilikom donošenja rješenja Grulović konstatira da je navedenu nepokretnost Vojislav Pavlović prodao Đajiću 15.5.1985. Međutim, prilikom izdavanja posjedovnog lista i zemljišno-knjižnog izvadka 26.9.2017. područna jedinica Banja Luka konstatira da je navedeno zemljište općenarodna imovina.
Nakon što se uknjižio u zemljišne knjige kao vlasnik zemljišta u društvenoj svojini, Bogosav Đajić na osnovu, kako objašnjava izvor Infoveze, krivotvorene dokumentacije 27.9.2010. godine isto zemljište prodaje Radoslavu Šebiću za 40 000 KM, ali izbjegava izvršiti prijenos vlasništva, kako se pretpostavlja, zbog toga što je znao da je dokumentacija o prodaji krivotvorena.
2017. godine Đajić uspijeva da se uknjiži kao 1/1 vlasnik na tu parcelu, a u tome mu 'pomaže' šef područne jedinice RUGIP-a Dragan Grulović.
Nakon toga, angažira odvjetnicu Rajku Savić iz Banja Luke da mu pomogne da izvrši novo prometovanje nekretnine, što Savić odrađuje, praveći ugovor da je navedenu nepokretnost kupio njen brat Branko Savić, za iznos od 50 000 KM, piše Infoveza.
Ugovor je sačinjen 2017. godine, a u vrijeme sklapanja ugovora tržišna vrijednost tog zemljišta iznosila je 300 KM po kvadratnom metru, odnosno kompletna parcela od blizu četiri dunuma cijenjena je na preko milijun KM. Tada je na snazi bio regulacijski plan koji je baš na navedenoj parceli predvidio izgrađivanje osnovne škole u naselju Ada.
Dokaz da je kupoprodajni ugovor između Đajića prodavca i Savića kupca fiktivan, jeste taj da nikada nije plaćen porez na promet nepokretnosti, a ugovor nije ni ovjeren, čime su i Đajić i Savić oštetili narodni proračun. Na osnovu notarske isprave sačinjene u notarskom uredu Milenka Delića izvršen je prijenos vlasništva nepokretnosti sa Bogosava Đajića na Branka Savića, zbog, kako se pretpostavlja, namjere da se financijski namiri od grada Banja Luka.
Tijekom 2017. godine Radoslav Šebić je putem Osnovnog suda u Banja Luci pokrenuo parnični postupak protiv Đajića, sa prijevremenom mjerom zabilježbe u katastru i gruntovnici da se navedeno zemljište ne može prometovati do okončanja spora između dvije strane.
Kada je otvoren parnični postupak u OS u Banja Luci, na pripremnom ročištu pojavio se Đajić u pratnji odvjetnice Rajne Savić. Tada je prihvatio sudjelovanje u postupku. Na zakazanom glavnom pretresu 13.2.2018. Bogosav Đajić upućuje podnesak OS u Banja Luci sa prijedlogom da ne sudjeluje u daljem postupku zbog psihičkih smetnji i da mu sud oduzme poslovnu sposobnost zbog bolesti demencije.
Za to prilaže potvrdu od zdravstvene ustanove Neurološke klinike Banja Luka gdje mu je konstatirano da je liječenje započeo u Banja Luci, a nastavio u institutu za kardiovaskularne bolesti na Dedinju u Beogradu. Nakon toga, sud određuje da Đajić više ne sudjeluje u postupku.
Bez obzira na upisanu zabilježbu kao teret u zemljišnim knjigama područne jedinice Banja Luka, Đajić putem Grulovića dobiva posjedovni list u kojem su obrisani tereti o neprometovanju nepokretnosti, a navedeni list daje notaru Milenku Deliću prilikom sačinjavanja notarske isprave o prometu nepokretnosti. Ovdje se napominje da je notar Delić bio dužan pribaviti posjedovni list sam, ne stariji od osam dana, a ne da isti prihvati donijet od stranke.
Šebić tijekom parničnog postupka pred osnovnim sudom zahtijeva izuzeće Dejana Trivića iz Jošavke (općina Čelinac, odakle su i braća Đajići), koji je bio postupajući sudac u prvom stupnju. Ipak, Trivić je nastavio suditi u tom procesu, pa je odbio prihvatiti sve Šebićeve dokaze.
Predugovor sačinjen između Bogosava Đajića i Radoslava Šebića proglašava pravno ništavnim dokumentom, na osnovu kojeg sud ne može izvoditi dokaze i zasnovati presudu, ali nakon vještačenja donosi se rješenje kojim se nalaže Đajiću da vrati Šebiću 40 000 KM. U međuvremenu, Đajić je prometovao sve nepokretnosti, tako da se Šebić nije ni uspio naplatiti. Da stvar bude još gora, Šebiću je naloženo da plati sve sudske troškove!
Na osnovu Zakona o obligacijskim odnosima, sudac Trivić je bio dužan primijeniti odredbe tog zakona i da navedeni iznos koji je Šebić trebao dobiti uveća za dva puta po odredbama kapara. Sama kapara predstavlja osnovicu za obračun zakonom utvrđene zatezne kamate, koja je u to vrijeme bila 17 posto godišnje, kao i kaznene kamate koje su ugovorena predugovorom u mjesečnom iznosu od tri posto.
Zbog svega navedenog, Šebić ulaže žalbu Okružnom sudu u Banja Luci, a isti potvrđuje presudu Dejana Trivića, a sve druge navode i dokaze Šebića odbija. Nakon što je presuda postala pravosnažna, Šebiću su blokirani svi računi kako bi se naplatili sudski troškovi, piše Infoveza.
U međuvremenu, Šebić podnosi zahtjev Vrhovnom sudu za reviziju obje presude, a odlučujući po njegovom zahtjevu, Sud tada uvažava reviziju i donosi presudu kojom se iznos od 40 000 KM uvećava za duplo, a tom presudom se uvažavaju i zatezne kamate.
U razdoblju čekanja Šebić je izvršio određene provjere i pokušao na miran način da izvansudskim poravnanjem od Đajića dobije obeštećenje ili da mu prepiše zemlju koju je kupio. Đajić to odbija! Nakon posljednjeg razgovora u rujnu 2021. Bogosav Đajić je, prema riječima Šebića, obećao da će isplatiti Šebiću novac, a nakon toga otišao u PU Banja Luka i podnio prijavu protiv Šebića za ugrožavanje sigurnosti.
Zbog sumnje u nelegalan promet nekretninama, i Šebić je podnio krivičnu prijavu protiv Đajića, nepoznate osobe zaposlene u RUGIP-u, Branka Savića i Rajke Savić, ali i notara Milenka Delića, koji je u međuvremenu preminuo. Sa druge strane, Đajić za Infovezu kratko navodi da nije točno da je ikada prodao zemlju Šebiću, te da je spreman izaći pred kamere i to demantirati.
"On nema nikakvih dokaza o kupoprodaji zemlje izuzev tog predugovora, evo, ako nađete bilo koji dokaz recite mi. Ja sam njemu nudio 40 000 KM, a on to nije prihvatio. Radoslav Šebić je moj dugogodišnji prijatelj i ja se nadam da će tako i ostati. Međutim, da sam mu ikada prodao zemlju – to nije točno", kategoričan je Đajić.
Radoslav Šebić za Infovezu je izjavio da je upravo taj predugovor dokaz koji je i sud na kraju prihvatio i presudio u njegovu korist.
"Ja ne želim ništa više osim da se ispoštuje presuda. Točno je da mi je Đajić nudio novac, ali zašto bih ja taj novac prihvatio, kada danas zemljište koje sam kupio vrijedi minimalno 10-20 puta više nego tada", ističe Šebić i dodaje da se potpuno osnovano borio za ono što mu zakonski pripada, a da Đajić prvo treba pročitati presudu, pa onda da komentira.
Iako ne postoje konkretni dokazi, javnost u Banja Luci spekulira da je Bogosavu u navedenim radnjama pomoć pružao brat – Vlado Đajić.
Vezani članci