MAKEDONAC, POLITIČKI GEOGRAF NAKON 8 GODINA U MOSTARU 'Sad imate novog gradonačelnika i asfalt na Aveniji'

Kišni Mostar nam je podario slučajnog, ali zanimljivog sugovornika. Goran Kitevski je profesor političke geografije na Institutu za geografiju Sveučilišta u Skoplju. Rođen i odgojen uz ljepote Ohridskog jezera, zadnjih 15-ak godina živi i djeluje u glavnom gradu Makedonije. Obzirom na profesiju, ali i bez nje, uvijek traži način kako bi se vratio na područje Hercegovine koja je izvorište mnogih tema kad se vrati kući. Trenutačno smješten pored, njemu jednog od glavnih simbola grada - Staklene banke, a prozor mu gleda na sad već kultni grafit "zavadi pa vladaj" po kojem ipak ne pamti ovaj grad i građane. Naš sugovornik je trenutačno na razmjeni na Sveučilištu u Mostaru koja će, kako kaže, itekako obogatiti njegovu docenturu na matičnom fakultetu.

Nije imao nikakvih problema s prilagodbom.

"Razumijem dobro i pričam srpsko-hrvatski, odnosno više hrvatski jer sam tu na SUM-u, a i dosta obilazim Zapadnu Hercegovinu. Makedonci su jugoslaviziran i srbiziran narod, prošla država nam je uradila nešto što nas je udaljilo od makedonske kulture i onda zato mi znamo hrvatski, srpski, bosanski i sve što treba. Gledamo dosta filmove, glazbu na tim jezicima, pa svi to znamo pomalo iako se nigdje u školama više ne uči", počeo je razgovor Kitevski.

Volim Mostar makar 'vaki.

"Doktorirao sam političku geografiju, bavim se procesima i odnosima između naroda, raspadi država, pomjeranja granica...", priča nam.

Pa je došao u državu koja se raspada...

"Ne, ne, nemoj tako (smijeh). Ja sam, zapravo, došao iz države koja se raspada. Makedonija ide prema onome što je Bosna i Hercegovina sada, podjele su očite i velike", nastavlja.

"Pazi, očigledno je da je grad podijeljen. Ja sam politički geograf pa možda odmah to primijetim, to se i vidi i osjeti. Skoplje je podijeljeno, Belfast je, to su činjenice. Evo jedan najbolji primjer jer sam bio više puta u Mostaru, ne samo jednom. Bio je Bajram i ja sam bio smješten tu na istočnom dijelu grada i ništa ne radi, ništa se ne čuje, a prijeđem u zapadni dio grada i potpuno druga slika, kao da je druga civilizacija, sve radi, svi su vani. Ako si u Mostaru duže i poznaješ grad, ne možeš ne primijetiti te stvari“, priča nam svoje doživljaje grada na Neretvi.

„Primjer je i Bulevara. To je sad, nažalost, neka prirodna granica. Dovodio sam svoje studente iz Makedonije u Mostar i oni kažu da je razlika, kao da su dva grada. Identitet grada je u istočnom dijelu, a to je dio koji je i turistički dio, suveniri itd. Onda s druge strane osjetna razlika kad se prijeđe u zapadni dio, sve je nekako drukčije i življe u odnosu na istočni dio", kazao je.

Od zadnjeg posjeta Mostaru, promijenile su se dvije bitne stvari.

"Dobili ste gradonačelnika. Da, još ste dobili asfalt na Aveniji (smijeh). Mostar je dobar i lijep grad, ima ogroman potencijal, volim ovaj grad", ističe.

Bivši premijer Gruevski imao je previše mana, ali po pitanjima korupcije i nepotizma na sveučilištima bio je oštar.

"Istina je da je jednu stvar uradio beskompromisno. Naime, na pozicijama visokog obrazovanja poput sveučilišta, ne može raditi rodbina. Ja sad radim na fakutetu i onda tri koljena moje rodbine se ne mogu zaposliti u istoj ustanovi. Nakon toga dalja rodbina može, ali prva tri koljena ne mogu. Nekima to zvuči kao diskriminacija, nekima je jedini način borbe protiv korupcije i nepotizma kojih, barem za razliku od ostalih javnih institucija, na sveučilištu nema. Druga slika je u osnovnim i srednjim školama, to je slično kao svugdje u regiji, prvenstvo ima stranačka iskaznica", tvrdi naš sugovornik.

Makedoniji, a ni Sjevernoj Makedoniji ne ide baš u zadnje vrijeme.

„Situacija je komplicirana. Premijer Zaev je specifičan lik, on je velik demokrat koji je dopustio previše demokracije, pa i u svojoj stranci i onda rade ljudi protiv njega. Narod koji nije rastao u demokraciji, ne može okusiti odjednom toliko demokracije i slobode. Zaev je htio to sve odjednom napraviti, a nije dozirao to. Treba je to učiniti pomalo, ali on je htio potpunu slobodu govora i svega ostalog, očito ne ide to tako u našim društvima“, navodi te nastavlja dalje o pitanju novog naziva države: "To je škakljivo pitanje. Bio je referendum i ja sam glasovao za promjenu imena samo iz razloga jer se to moralo dogoditi kad-tad, nismo imali izbora i Grčka je tu morala pobijediti. Puno Makedonaca je glasovalo za promjenu, ali to nije prirodno nikome, svi i dalje govorimo Makedonija, Sjeverna Makedonija piše samo na službenim dokumentima, kao npr. putovnica, osobna i sl."

Moguće je da osoba koja ima 15 godina, rodila se, živi i školuje u Makedoniji – zapravo ne zna ništa makedonskog.

"Albanci čine više od 25%. Za 50 godina omjer stanovništva bi mogao biti 50-50. Iseljavaju se svi, naravno, nema razlike, ali više iseljavaju Makedonci nego Albanci iz Makedonije. Natalitet Makedonaca je puno manji negoli kod Albanaca. Mi imamo veći problem nego Bosna i Hercegovina, mi se razlikujemo kulturološki, ne pričamo istim jezikom i nemamo isti mentalitet. Hrvati, Bošnjaci i Srbi su, ajde, više-manje slični u tim stvarima, ali mi smo potpuno različiti po tim pitanjima, a živimo skupa. To je kao neki Kineski zid", nastavlja dalje.

„Ja znam, u priliku, albanski. Ali to je na moju želju, ostatak Makedonaca ne zna, ne razumije niti igdje uči. Albanci, koji žive u Makedoniji, ne pričaju makedonski. Oni uče samo albanski u albanskim školama, nešto malo izborno makedonskog, ali ove mlađe generacije ne znaju makedonski“. To je moguće i to je ta neka segregacija u društvu. Vidio sam par slučajeva da mladi Albanci u trgovinama po Makedoniji pričaju engleski jer se ne mogu sporazumjeti", priča nam pomalo razočaran, ali ipak optimističan po pitanju mantre "One Society for All".

Budući da prati sport, a posebno nogomet, razgovor smo završili u ležernijim tonovima jer se Premijer liga BiH uvelike zakuhava, otkrio nam je i njegov omiljeni klub.

„Ne mogu reći da sam navijač, mora se napraviti razlika tih pojmova, ali ja sam ljubitelj Širokog Brijega. Gore su mi rekli da ne spominjem to u Mostaru (smijeh). Pratim i mostarske klubove, vidim da je Zrinjski jako dobar i da je Nemanja Bilbija ikona kluba i grada. Možda mi je ipak draži Zrinjski jer sam pratio kad su igrali u Makedoniji protiv Akademije Pandev i bio sam tu na par utakmica pod Bijelim Brijegom."