Kompanija Adriatic Metals koja se bavi rudarenjem metala u Varešu krajem siječnja je objavila posljednje financijsko izvješće za zadnji kvartal 2024. godine, a koje sadrži i puni izvještaj za prvu godinu proizvodnje. U posljednja tri mjeseca u rudniku Rupice kod Vareša iskopala je 73.215 tona rude, što je više od dva prethodna kvartala kombinirano (drugi kvartal: 8.284, treći kvartal 63.053). O prethodnom izvještaju smo pisali ranije. Dakle, protekle godine je ukupno iskopala 145.755 tona. Prema izvješću, tek 76.402 tone je samljeveno, što je nešto više od polovice iskopane rude. Brojke koje slijede odnose se na samljevenu rudu, a ne na ukupno iskopanu, piše Naratorium.
Ekstrakcija srebra je značajno porasla u posljednjem kvartalu. Ukupno su u prošloj godini ekstraktirali 481.245 unci srebra, što iznosi 13.635 kilograma. Zlata je dobiveno 3.961 unca, što iznosi oko 112 kilograma. Dobili su i 3.226 tona cinka i 2.240 tona olova.
Ako za referentnu vrijednost cinka uzmemo cijenu koja se u posljednja dva mjeseca na burzama kreće od oko 2.700-2.850 dolara po toni i uzmemo srednju vrijednost 2.775 dolara po toni, dođemo do vrijednosti od 8,9 milijuna dolara. Cijena srebra se kreće oko 30 dolara po unci. Kalkulacija kaže da je vrijednost ekstraktiranog srebra u prošloj godini oko 14,4 milijuna dolara. Cijena zlata se od kolovoza do danas kreće od 2.400-2.800 dolara po unci. Ako uzmemo srednju vrijednost od 2.600, dođemo do iznosa od oko 10 milijuna dolara. Cijena olova se u posljednjih pola godine kreće od 1.900-2.100 dolara po toni, pa vrijednost ovog proizvedenog metala izađe oko 4,8 milijuna dolara, ako za srednju vrijednost uzmemo 2.000 dolara po toni. Zanimljivo je da se u ovom izvješću, za razliku od prethodnih, ne spominje bakar, ali o tome ćemo poslije.
U izvješću se navodi da je kompanija protekle godine od prodaje metala zaradila 27 milijuna dolara (što ne znači da su prodali sve što su ekstraktirali). Uzmemo li cijenu koncesijske naknade od 3.9 KM po toni, znači da je za 145.755 iskopanih tona Varešu i Zeničko-dobojskom kantonu (u omjeru 70 posto općini, 30 posto kantonu) uplaćeno oko 568.444 KM kontinuirane koncesijske naknade (ponavljamo, tek nešto više od polovice iskopane rude je prerađeno). Iako nemamo sve brojke, jasno je da je koncesija niža od jedan posto, što je ispod najgorih neokolonijalnih praksi. Naratorium je premijeru ZDK Neziru Piviću (SDA) pisao tražeći da odgovori kada će biti utvrđena nova cijena koncesije, kako je najavio u ožujku prošle godine, ali do danas nam nije odgovorio.
Nova direktorica Adriatic Metalsa Laura Tyler najavljuje da će tek ove godine rudnik ući u komercijalnu proizvodnju i da je plan za ovu godinu samljeti između 625-675 tisuća tona rude, što je preko osam puta više nego prethodne godine. Kompanija procjenjuje da će operativni troškovi za ovu godinu iznositi 75 milijuna dolara.
“Osim toga, objavili smo smjernice za proizvodnju za 2026. i prosjek LOM-a (eng. Life of mine - životni vijek rudnika op.a.), naglašavajući izvanredan potencijal Vareš Silver Operation (Vareške srebrne operacije). Naši planovi za proširenje ostaju prioritet, a Ausencova studija pokazuje mogućnost povećanja proizvodnog kapaciteta u tvornici za preradu Vareš sa 0,8 Mtpa na 1,3 Mtpa (megatona po godini op.a). Veselimo se ažuriranju dioničara u nadolazećim mjesecima o potrebnom proširenju podzemnog rudnika da podrži ovaj rast”, dodala je Tyler u komentaru u izvješću. Cijeli izvještaj je dostupan na ovom linku.
Zanimljivo je sagledati kako se vremenom mijenjala karakterizacija ovog rudnika. Prvo se govorilo o rudniku cinka, olova, barita i pratećih metala, a kasnije je dodano i srebro u opis. Kod nas se u javnosti još uvijek koristi ovaj opis, čime se kamuflira njegova stvarna priroda. Tako se barit, na primjer, uopće ne ekstraktira iz rude zbog neisplativosti prerade, nego se odlaže s ostalom jalovinom. Na engleskom jeziku iz Adriatica uvijek pišu kao o Vareš Silver Operation. Iz gornjih kalkulacija jasno je da je srebro (pa i zlato) najvrijedniji resurs na kojem je fokus ove “operacije”. “Prateći metali” su zapravo plemeniti metali koji donose najveći profit.
Kao što rekosmo, ovaj dragocjeni metal je izostavljen iz posljednjeg izvješća. U prethodnom izvješću je zabilježeno da je u drugom i trećem kvartalu ekstraktirano 105 tona bakra. Teško je povjerovati da je odjednom iz depozita nestalo ovog metala ili da ga više ne ekstraktiraju. Objašnjenje treba potražiti u partnerstvu između Adriatica i Orion Mine Finance. Ova kompanija koja se bavi ulaganjem u rudnike metala, sa sjedištem u New Yorku, 2021. godine je ušla u posao s Adriaticom. Inicijalni paket s Orionom iznosio je 142,5 milijuna dolara, od čega je 120 milijuna posudba Adriaticu, a 22,5 milijuna je dogovor o isporuci bakra. 120 milijuna posudbe je stariji osigurani dug, što znači da bi ova kompanija u slučaju likvidacije Adriatica imala prioritet pri naplati duga. Iako nije poznato koja količina bakra je dogovorena za spomenuti iznos, ovaj dogovor predviđa da će Adriatic dogovorenu količinu prodati Orionu po unaprijed dogovorenoj cijeni. Pored ovoga, u cijeli financijski paket su uložena još 102 milijuna dolara.
Međutim, u svibnju prošle godine Orion je svoja prava na bakar prodao kompaniji Gold Royalty Corp. za 50 milijuna dolara. Ova kompanija sa sjedištem u Kanadi ne ulaže direktno u rudnike, nego svoj poslovni model temelji na ulaganju novca u naknadu za postotak od budućih prihoda od rudarenja. Drugi model koji koriste je tzv. “streaming”, što podrazumijeva da kompanije ulažu značajan kapital unaprijed i zauzvrat stječu pravo da kupuju metale po nižim cijenama, a to im daje mogućnost većeg profita, ali znači i veći rizik, jer im je prihod ovisan o proizvodnji rudnika i tržišnim cijenama metala. Tako su otkupili i “streaming” ugovor između Oriona i Adriatica. Zašto je Gold Royalty dao 50 milijuna dolara za nešto što je Orion kupio za 22,5 milijuna samo dvije godine prije toga? Prosječna cijena bakra se u prethodne četiri godine gotovo udvostručila, a predviđanja su da će potražnja nastaviti rasti, a time i cijena.
Moguće je da zbog ovog “streaming” ugovora bakar više ne ulazi u izvješća dok se ne isporuči dogovorena količina. Ne možemo sa sigurnošću reći.
Ono što sa sigurnošću znamo jest da Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije ne zna koliko čega se rudari u Varešu, što su nam potvrdili u našem prošlom dopisu kada su nam odgovorili da je “najbolje da to pitamo samu kompaniju”. Bez obzira na to, ekspresno su izdali novu dozvolu za podzemnu eksploataciju Adriatic Metalsu nakon što je Kantonalni sud u Mostaru 30.12.2024. poništio prethodnu.
Vezani članci