KUĆNA NJEGA U HNŽ Luksuz ili pravo, što pacijenti zaista dobivaju?

Unatoč brojnim inicijativama i zakonima koji naglašavaju prava osoba s invaliditetom, stvarnost na terenu često odražava drugačiju sliku – neispunjene standarde, nedostatak suradnje među sektorima i ograničene resurse.

Međutim, iskustva iz prakse, poput pružanja fizikalne terapije u kućnim uvjetima, pokazuju da su promjene moguće kada sustav stavi pacijenta u središte.

Možemo li prevladati izazove organizacije, financiranja i međusektorske suradnje kako bismo osnovne potrebe osoba s invaliditetom, poput prava na kućnu njegu, pretvorili u realnost? Na ova pitanja pokušali su odgovoriti panelisti koje je sinoć u Mostaru okupila Udruga paraplegičara i oboljelih od dječje paralize „Marko Ravlić“ pod nazivom „Inkluzija ili iluzija“.

Kućna njega je najpametniji i najlagodniji način pružanja usluga

Jedna od sudionica bila je ravnateljica Doma zdravlja Mostar Kristina Bevanda, dr. med., spec. Epidemiolog koja je okupljene upoznala s informacijom da u sklopu ove zdravstvena ustanova već deset godina djeluje Odjel kućne njege u kojem svoje usluge korisnicima pruža tek deset tehničara. Istaknula je kako je s obzirom na broj stanovnika, broj tehničara kućne njege nedostatan.

Iako postoje već deset godina i velika su potreba našim građanima prema riječima dr. med., spec. Bevande tek od prošle godine Zavod za zdravstveno osiguranje HNŽ priznao njihovo postajanje i tek djelom ga počeo financirati. Ono što ga ograničava da ustupi puni iznos su standardni normativi.

''Ono što nas ograničava da bismo dobili puni iznos za kućnu njegu su ti famozni standardi normativi koje je nekada netko napisao i procijenio da nam na toliko i toliko stanovnika potrebno toliko i toliko radnika. Međutim oni su važeći i Zavod po njima doznačuje sredstva za kućnu njegu. Tu leži korijen naših prepreka zbog kojeg mi nismo u mogućnosti organizirati veći broj ljudi unutar kućne njege'', upozorila je dr. med., spec. Bevanda.

Posebno je ukazala na potrebu fizioterapeuta i fizijatara za liječenje u kućnim uvjetima jer u sklopu Odjela kućne njeguje trenutno djeluje samo jedan fizioterapeut koji radi na principu naručivanja termina, dok fizijatra za sada još nemaju. Kazala je kako je trenutno jedna doktorica na specijalizaciji iz fizijatrije.

''Mi imamo flotu vozila i ljude koji imaju uhodan sustav naručivanja i odlazaka. Kućna njega je najpametniji i najlagodniji način pružanja usluga ovoj populaciji pacijenata. Sada, s jednim fizioterapeuta je to minimum koji obavljamo na terenu. Bilo bi idealno kada bismo mogli imati fizijatra koji bi također mogao obaviti kućnu njegu kako bi ti ljudi mogli obaviti tretman i mi ih ne bi morali maltretirati da oni sami dolaze unutar zdravstvenih ustanova'', istaknula je.

Kućni uvjeti za rehabilitaciju su jako bitni za potpuni oporavak pacijenata

Da su fizikalna medicina i rehabilitacija, nakon ozljede i osnovnog oporavka ono najpotrebnije pacijentima složila se i Vesna Miljanović Damjanović, doc. dr. sc., spec. fizikalne medicine i rehabilitacije.

''Uz bolničko i banjsko liječenje kućni uvjeti za rehabilitaciju su jako bitni za potpuni oporavak pacijenata. Kućni uvjeti za rehabilitaciju gdje će naši terapeuti doći u kućne uvjete i pomoći ljudima da se rehabilitiraju i potpuno uključe u cjelokupnu društvenu zajednicu su ključni'', kazala je.

Dr. med., spec.  Bevanda naglasila je da ukoliko ne dođe do promjene normativa, teško da će se išta po ovom pitanju promijeniti na bolje. ''Već dugo godina se obećavaju promjene tih normativa, ali se ništa po tom ne poduzima. S toga teško da može doći do proširenje usluga u tom polju''.

Rješenje postoji, ali ništa se ne poduzima

Da rješenje postoji okupljenima je pojasnio Marin Bago, predsjednik udruge Futura. Istaknuo je kako Zavod za zdravstveno osiguranje naše županije je taj koji ništa ne poduzima po tom pitanju.

Istaknuo je kako su zakoni koji pokrivaju oblasti zdravstva u našoj županiji su jako dobri i vrlo jasni. Oni su, objašnjava, izričiti gdje je pacijent u fokusu, naši zakoni definiraju da novac prati pacijenta.

Problem je, tvrdi Bago, samo u tome što se oni ne poštuju.

"Hercegovačko-neretvanska županija je posebno kritična po tom pitanju. Svake godine Zavod mora napraviti plan i program mjera. To je Zakon, to je obveza i preduvjet da se planiraju sredstva ali to nikada u ovih 18 godina nije napravljeno. Naš Zavod nikada nije snimio situaciju koliko nas ima, kakvih nas ima, koje probleme imamo. Naš zavod bez ikakve kontrole i planiranja plaća paušalno. Po novcu kojeg imamo i zakonima koje imamo mi jednostavno funkcioniramo van zakonskih okvira, a nikakvih razloga za to nema da bilo tko čeka na zdravstvenu uslugu '', istaknuo je.

Kao posljedice svega ovoga, tvrdi Bago, rezultat su nezadovoljni pacijenti, ogromne liste čekanja, i deseci milijuna maraka nepotrošenih sredstava na računima županijskog zavoda na kraju svake godine.

''Samo ove godine Zavodu, od novac koji nije porez nego koji mi plaćamo direktno, ostalo je oko 20 milijuna. Zamislite koliko je doktorica mogla dobiti novca ili ljudi za ovaj novac. Novca imamo i prema zakonima koje imamo, a koji su odlični samo mi funkcioniramo van zakonskih okvira, nema nikakvih razloga da bilo tko čeka na zdravstvenu uslugu'', zaključio je Bago.

Ne znamo ni koje su potrebe pacijenata

Janja Milinković inspektorica socijalne dječje skrbi pri Ministarstvu zdravstva, rada i socijalne skrbi HNŽ kao ogroman problem u našoj županiji navela je nepostojanje socijalne karte, odnosno analize stanja te se zapravo ne zna koje su potrebe korisnika.

Navela je kako se po prvi put u našoj županiji u Zakonu o socijalnoj skrbi predvidivi i pružatelji socijalnih usluga dok je pomoć u kući na čekanju.

''Kada je riječ o socijalnoj skrbi, to više ne moraju biti javne, mogu biti i nevladine organizacije koje će se registrirati za pružanje usluga i naravno po našim standardima moći će pružati i naplaćivati usluge. Mi smo planirali u ovom zakonu i pomoć u kući, naravno nismo još donijeli to pravo iz razloga što ćemo kroz programe vidjeti koje su to potrebe. Mi nemamo socijalne karte, zaista nemamo neke analize stanja i ne znamo koje su potrebe korisnika. Ne znamo ni koji im stručnjaci trebaju. Tek na temelju toga možemo planirati usluge'', istaknula je.

Upozorila je kako je vrlo bitna međusektorska suradnja koja, istaknula je, ne funkcionira na području naše županije.

Novca ima, za svaku uslugu

Panel „Inkluzija ili iluzija“ jasno je ukazao na ključne prepreke u ostvarivanju inkluzivnih zdravstvenih i socijalnih usluga u Hercegovačko-neretvanskoj županiji. Unatoč postojanju dobrih zakonskih okvira i financijskih sredstava, problemi leže u neadekvatnoj implementaciji propisa, nepostojanju socijalnih karata i neusklađenim standardima koji ograničavaju dostupnost kućne njege i rehabilitacije.

Predsjednik Udruge Futura Marin Bago jasno je pojasnio okupljenima, novca u zdravstvu za svaku uslugu pacijentu ima dovoljno, samo nije dobro raspoređen. Ono što je po njegovim riječima, skandalozno, to je da nitko od nadležnih ne zna koliko ljudi treba pomoć.

''Možete misliti na kojoj smo razini poštivanja zakona, kada nismo napravili ni prvi korak. Hajmo napraviti taj prvi korak, hajmo vidjeti koliko nekoga ima, a onda drugi -  što im sve treba i koliko je to u novcu. Tek onda možemo treći koji bi bio – izvoli i uradi", zaključio je.