Komšićev DF, kao reinkarnirani SDP, u odnosu prema Hrvatima i dvama ključnim europskim zadatcima

...prema Hrvatima, koja će biti glavni "kamen smutnje" u učešću DF-a u kaoliciji SDA-HDZ BiH.

Slično kao i SDP, Komšić, naime, ne pristaje da se njegov DF smatra "isključivo bošnjačkom strankom", te će, neizravno je nagovijestio lider DF-a, na temelju toga, tražiti pozicije u hrvatskoj kvoti u Federalnoj vladi, ali i u ostalim institucijama vlasti.

Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis

Podsjetimo, upravo je na tome da SDP ne može prihvatiti da ga se smatra "isključivo bošnjačkom strankom" insistirao lider ove stranke Zlatko Lagumdžija, prilikom formiranja Platformaške vlasti 2011., tražeći jedno ministarsko mjesto u hrvatskoj kvoti Federalne vlade za SDP. Kao što je poznato lideri dva HDZ Čović i Ljubić takav zahtijev su odbili, pa je SDP formirao vlast s HSP-om i Lijanovićevom Narodnom strankom "Radom za boljitak". Te stranke, sa zanemarivom podrškom hrvatskih birača, bez dvoumljena su prihvatile SDP-ov uvijet, prepuštajući SDP-u jednu od, ustavom definiranih, pet hrvatskih pozicija u Vladi F BiH

Razlika između Lagumdžije i Komšića samo je u tome što Komšić priznanje potencijalnih koalicijski partnera da DF nije "samo bošnjačka stranka" postavlja kao uvijet za učešće u koaliciji s HDZ i SDA, dok je Lagumdžija to postavljao kao uvijet da dva HDZ-a sudejeluju u vlasti.

"Ako bilo tko misli da DF može napraviti isključivo "bošnjačkom strankom", onda neka zaboravi na nas u priči o sudjelovanju u vlasti, izjavio je Komšić u intervju Dnevnom listu.

Pravo predstavljati Hrvate DF po Komšićevom shvatanju stječe na osnovu tog što u članstvu ove stranke ima i Hrvata, što on kao predsjednik stranke nije Bošnjak i što "nitko racionalan ne može vjerovati da za DF nisu glasali i Hrvati". Komšić svoj stav ovako obrazlaže:

-Zar postoji itko tko može reći da su samo Bošnjaci glasovali za DF. Pa samo u Predsjedništvu DF-a je 40 posto Hrvata. Sudeći po takvim, ipak krajnje površnim pokazateljima, ispada da je DF, uvjetno rečeno, dominantno hrvatska, a ne bošnjačka stranka. Ali to je tzv. obratna politička logika za koju neki kažu da proističe iz naše "političke pragme". Logika ljudi DF-a, a sigurno i naših birača, jest drukčija, veli Komšić i nastavlja:

-A nekako je i smiješno da se DF karakterizira kao "bošnjačka" stranka, a predsjednik stranke nije Bošnjak. To što netko misli da ima metar ili subler kojim se mjeri hrvatstvo, bošnjaštvo, srpstvo i sl., to već nije moj problem i ne tiče me se. Neka tim "metrom" ili "sublerom" mjere ono sto se njima i može mjeriti, a tko je od nas što... pa valjda se mi pitamo o tome tko smo i što smo, a ne "oni". Ni mi sebi ne dajemo pravo "njima" govoriti tko su i što su, obrazložio je Komšić svoj stav.
No, zanemario je kako se pravo zastupanja Hrvata i bilo kojeg drugog suverenog naroda ne stječe na temelju Komšićevih kriterija; koliko u članstvu ili vodstvu stranke imate članova Hrvata, je li vam predsjednik Hrvat, a sasvim je irelevanto, što Komšić potencira, "koliko je tko veliki Hrvat". Kada bi se legitimitet, ili pravo zastupanja jednog naroda, u ovom slučaju hrvatskog, stjecao na taj način, onda izbori ne bi bili potrebni.

Onom, naime, tko poznaje i prihvaća demokratske standarde da narod, a Hrvati su suveren narod u BiH, može predstavljati samo ona stranka ili koalicija koja dobije nadplovičnu podršku pripadnika tog naroda izašlih na izbore, jasno je kako Komšić nije stekao pravo zastupati Hrvate u BiH. To pravo stekla je, naime, jedino koalicija Hrvatskog Narodnog Sabora, predvođena HDZ BiH,jer je dobila nadpolovičnu podršku hrvatskih birača. I to im se pravo ne može osporiti, sve da su u toj koaliciji, što bi rekao prof. Lasić, Eskimi

Ako su Čović i Ljubić 2011. odbili pristati da koaliciji dva HDZ-a pripadnu četiri, umjesto pet ministarstava, koliko po Ustavu, revidiranom od strane visokog predstavnika Petritscha (daytonskim ustavom predviđeno je da Hrvatima pripada polovica ministarskih pozicija u Federalnoj vladi), teško je vjerovati da će lider HDZ BiH, DF-u prepusti ono što nije SDP-u, prije četiri godine.

No, to što će DF insistirati i na hrvatskim pozicijama u Federalnoj vlasti nije jedino po čemu ova stranka liči na SDP. Iako njezin lider Komšić tvrdi kako su za njegovu stranku glasali i Hrvati, zanimljivo on ne pristaje da Hrvati budu ravnopravni u F BiH, odnosno BiH, time što odbija da se presuda u predmetu Sejdić- Finci implementira na način da Federacija BiH bude organizirana kroz dvije izborne jedinice, većinski hrvatsku i većinski bošnjačku, što bi osiguralo institucionalno jamstvo Hrvatima da mogu izabrati svog predstavnika u Predsjedništvo BiH, bez dominantnog utjecaja drugih naroda, ali i svim građanima BiH, uključujući i pripadnike nacionalnih manjina da se mogu kandidirati za Predsjedništvo BiH i Dom naroda Parlamenta BiH.

za Komšića i njegov DF, baš kao i za njegovu bivšu stranku SDP, uspostava većinski hrvatske izborne jedinice znači "podjelu BiH", "treći entitet", i njih "nema u toj priči". Komšićevo odbijanje uspostave većinski hrvatske jedinice, međutim, ne čudi zna li se da je upravo on zahvaljujući postojećem izbornom zakonu bio sredstavom majorizacije Hrvata, kada je u dva navrata, kao kandidat SDP-a, dominantno bošnjačkim glasovima, izabran na poziciju koja pripada predstavniku Hrvata u Predsjedništvu BiH.

I nije DF sporna samo većiski hrvatska izborna jedinica, već i mehanizam koordinacije BiH s EU, u kojem bi participirali predstavnici županija. -Ako je to riješenje "DF-a nema u toj priči", izjavio je nedavno u emisiji "Pošteno" Federalne televizije član Predsjedništva Demokratske fronte Emir Suljagić.

Demokratska fronta zalaže se za europske integracije BiH, ali na načelima da se presuda Sejdić- Finci implementira tako da se svi iz F BiH mogu kandidirati na izborima za dva člana Predsjedništva BiH, uključujući i pripadnike nacionalnih manjina, a da odluku o tome tko će biti izabaran, praktično, donese većinsko biračko tijelo- Bošnjaci.

Uostalom, član Predsjedništva Demokratske fronte Emir Suljagić i ne krije kako su DF zalaže za građansku državu i načelo jedan čovjek, jedan glas, što je u predizbornoj kampanji više puta isticao. Problem je što to načelo u praksi znači da najbrojniji narod vlada u ime druga dva malobrojnija, pa i onog Komšićevog.

No da ne bude zabune. Nije sporno pravo DF-a i Željka Komšića na politički stav, ma kakav on bio, sporno je moželi li s Komšićevim pristupom koalicija u kojoj bi bio njegov DF svladati dvije glavne prepreke na europskom putu BiH.