Kome glancate puške, stari ne mogu ratovati, a zlatna vam mladež neće

Ako bi bosanskohercegovački živalj bio mentalnog sklopa da opljačkan, devastiran, ponižen, ekonomski poharan i prognan u zemlje EU ustane i uzme pušku da bi Dodikova, Čovićeva i Izetbegovićeva rodbina imala sutra još više nego što ima danas, nade tu više ne bi bilo. Kada bi bh. živalj izašao na ulicu jer ga po noći guši, jer ne zna kako će, jer stišću i pritišću cijene, krediti, novi nameti, to bi bilo opravdano i logično, ne sutra, ili danas, nego jučer i prekjučer i preklani. 

Međutim, jasno je da toga neće biti. Sav naboj i elektricitet, već godinama žitelji BiH ispoljavaju tabanima, pa sve što vrijedi i misli ode u zemlje budućnosti. Ostaju stari roditelji i zlatna privilegirana mladež, i rijetki koji su opstali u realnom sektoru. Ni jedni ni drugi, ni treći nisu za rata. Prve su ubili u miru, drugi se probijaju uspinjanjima, a ne borbama, a treći su izmučeni višegodišnjom borbom za opstanak, a moraju kupiti i nove fiskalne kase. Dakle džaba je politici glancati puške. 

Domaća politika toliko se odnarodila i osilila da više uopće ni u primisli nema da joj je posao služiti narodu, već je u službi da ga sustavno muze. Kada se ogoli kriminal, nepotizam, nesrazmjerna primanja i život visokih političkih dužnosnika u BiH onda "počinju" ratovi. Izvlače se svi resursi nedavne prošlosti, potenciraju konfrontacije, da sakriju lagodni paralelni životi koji se rugaju onim realnim, svakodnevnim. Golim, sirovim, surovim životom politika se ne bavi. 
Išli smo u šoping sa sto maraka, zamalo trećinom bh. minimalne mirovine.

Nasuli smo malo benzina, kupili kilo-dva mesa, malo krompira, bocu plina, pola kila kave. Imamo četveročlanu obitelj. Potrošili smo sve to u jednom danu, ostalo nam malo plina i kave za sutra i ništa više. Što danas, sutra, prekosutra, narednih 29 dana. Kuda? U međuvremenu politika se zabavlja. Kupuju se grbovi, razvlače harmonike, leti helikopterima na rođendane, a ne na požare u kojima nam gore štale, kuće i košnice, udaju kćerke u haljininama koje koštaju koliko godišnja plaća prosječnog građanina. Felge na automobilima pojedinih ministara koštaju po 10 tisuća maraka, a pričamo o ratovima. Politika nam se debelo ruga.