Koja je fora s minihidroelektranama i zašto su investitorima odjednom zanimljivi obnovljivi izvori energije

Građani Bosne i Hercegovine svaki mjesec uz račun za struju plaćaju i naknadu za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora. Za šest godina uplatili su najmanje 207 milijuna maraka koje su entitetske vlasti podijelile uglavnom privatnim tvrtkama kao poticaj za proizvodnju tzv. čiste struje. Ove tvrtke su vlasnice 525 malih hidroelektrana (MHE), vjetroelektrana, solarnih te elektrana na biomasu i bioplin i proizvode oko dva posto ukupne proizvodnje električne energije u zemlji, ali ostvaruju velike prihode od poticaja.

Iako je ppoticanje rada ovakvih postrojenja trebalo zaštititi prirodu, velike sume novca koje svaki mjesec osiguravaju građani pretvorile su proizvodnju struje iz obnovljivih resursa u unosan posao sa malo ulaganja i još manje brige za okoliš, prenosi CIN.

Većina građana BiH ne zna da uz struju plaća ovu naknadu niti kako se taj novac dalje raspoređuje. 

Mala postrojenja, velika dobit

Bosna i Hercegovina je 2005. godine potpisala Ugovor o uspostavi Energetske zajednice s Europskom unijom (EU) i još sedam zemalja: Albanijom, Bugarskom, Hrvatskom, Sjevernom Makedonijom, Crnom Gorom, Rumunjskom i Srbijom. Ugovorom se obvezala na provođenje EU Direktive o upotrebi energije iz obnovljivih izvora. Cilj je bio da se povećaju strana i domaća ulaganja u obnovljive izvore i proizvodnja čiste energije te osiguraju nova radna mjesta i zaštiti okoliš.

Kako bi obveze sprovele u djelo, Federacija BiH (FBiH) i Republika Srpska (RS) su izglasale zakone i akcijske planove. Obvezale su se da do 2020. godine 40 posto planirane potrošnje struje bude iz obnovljivih izvora, a odlučile su da će to ostvariti pogodnostima i poticajima za proizvođače.

Tako su FBiH i RS počele potpisivati ugovore s, uglavnom, privatnim firmama na 12, odnosno 15 godina za proizvodnju struje u MHE, vjetroelektranama i solarnim elektranama, a na pet godina u ostalim elektranama.

„Ja ne znam, stvarno, nijedan drugi primjer biznisa gdje vam neko 15 godina unaprijed garantira tržište i cijenu“, kaže ekonomist Damir Miljević, autor analize ekonomsko-društvene koristi i šteta koje nastaju u sistemu podsticaja MHE.

Ovim ugovorima se entitetske elektroprivrede obvezuju da će svu struju otkupljivati po zagarantiranim cijenama koje neće biti mijenjane bez obzira na tržišne promjene. Uz to proizvođači dobivaju i novčani poticaj čiji iznos ovisi od količine proizvedene struje. To plaćaju građani kroz mjesečnu naknadu za obnovljive izvore energije, a raspoređuju entitetski operatori sustava poticaja. Zahvaljujući ovakvom sustavu, proizvođači zarađuju duplo više od elektroprivreda.

Istovremeno, njihovi troškovi prema državi se svode na plaćanje koncesijske naknade za koju ne postoji jedinstven obračun, a kreće se od 1 do 15% ukupnih prihoda od prodaje struje i o tome se diskrecijski odlučuje u svakom pojedinačnom ugovoru.

U 2020. godini investitorima je isplaćeno deset puta više poticaja u odnosu na 2015. godinu. Najveći broj odobren je za izgradnju MHE.

Vlasnicima malih hidroelektrana u RS-u su u 2019. godini isplaćeno skoro 34 milijuna maraka poticaja. Istovremeno, oni su lokalnim zajednicama, u kojima su izgradili MHE, dali jedanaest puta manje novca.