KNJIŽNICA IZ TOMISLAVGRADA IMA ŠTO PONUDITI Prošle godine posuđeno preko 5.000 knjiga, a imaju i 43.000 katalogiziranih

U Španjolskom gradu Córdobi nedavno je održana 51. konferencija udruge BETH (Bibliothèques Européennes de Théologie – Europske teološke knjižnice). Konferencija je privukla stručnjake iz područja europskih teoloških knjižnica i bibliotekara iz različitih dijelova svijeta, a  sudionici su imali priliku sudjelovati u bogatom i raznovrsnom programu. No, ono što je najzanimljivije je činjenica da je posebno predavanje bilo posvećeno Franjevačkoj knjižnici u Tomislavgradu.

„Naš prvi korak za odlazak na konferenciju BETH dogodio se sasvim slučajno: nekada u veljači na službeni e-mail knjižnice došla je poruka u kojoj se spomenula ovogodišnja konferencija u Cordobi. Ta poruka došla je doslovno posljednjeg dana prijave govornika. Uz potvrdu ravnatelja, poslao sam prijavu s prijedlogom izlaganja toga petka pred mrak i na nju zaboravio. Nekoliko tjedana kasnije, stigao je mail da je izlaganje prihvaćeno i da će naša knjižnica biti predstavljena u Španjolskoj“, kazao je za Hercegovina.info Vinko Šarac.

Osim predavanja, organizirana je čak i izložba koja je predstavila vrijedne knjižnične kolekcije, rukopise, stare tiskane knjige i druge artefakte povezane s teološkim studijama i religijskom poviješću.

„Ova konferencija, kao i svaka druga, za svrhu je imala razmjenu iskustava, učenje o drugim i drugačijim načinima funkcioniranja u istoj struci. Osim što sam predstavio našu knjižnicu, naučio sam mnogo o tome što i kako drugi ljudi rade. Predavanja su bila iznimno tematski raznolika i obuhvaćala su štošta: od naizgled banalnih, ali iznimno važnih stvari kao što su, na primjer, načini kako spriječiti miševe i moljce da ne oštete stare knjige, do istraživanja i metoda koje se primjenjuju u knjižničarstvu i arhivistici u zemljama koje su mnogo naprednije od nas. Volim banalne primjere pa ću se zbog toga ovdje poslužiti jednim od njih: kada radite sa starim knjigama, insekti pojavljuju kao čest problem. Na internetu ćete pronaći razne, više ili manje skupe načine da se njih riješite – ovo su najčešće specijalizirani kemijski tretmani. Jedna knjižničarka „izmislila je“ nešto toliko jednostavno da sam ostao šokiran: koristi uređaj za vakumiranje hrane da bi se riješila insekata. Zvuči iznimno banalno, ali ovo je genijalan primjer kako se s malo kreativnosti može uštedjeti i vrijeme i novac. Ali treba postojati netko tko će se toga sjetiti i prenijeti svoje iskustvo drugome. Ipak, vjerojatno najvažnija stvar, za mene osobno i za funkcioniranje knjižnice, bilo je upoznavanje novih ljudi. Osim na međuljudskoj razini, ovo je iznimno važno za knjižnicu, zbog toga što sada znamo koga možemo pitati kad ne znamo što raditi s nečim“, ispričao nam je.

Priprema za sudjelovanje na konferenciji, s obzirom na prisustvo izlagača iz drugih knjižnica koje su poznate po svojoj bogatom povijesti i obiljem resursa, za većinu izlagača koji dolaze iz manjih mjesta kakav je Tomislavgrad nije niti malo lak zadatak.

„Samo jedna od knjižnica koje su predstavljene na konferenciji ima šest stotina, da još jednom naglasim  šest stotina inkunabula. A mi, naravno, nemamo nijednu. I upravo to što su ostale knjižnice toliko stare i bogate, što ljudi imaju toliko iskustva i s knjižnicama i s konferencijama bio je najveći uzrok treme. A s njom sam se nosio iskrenošću, tako što sam u uvodu u predavanje priznao da imam tremu upravo zbog naše skromnosti i poviješću i građom. Upravo zbog toga, odlučio sam pričati o onome čime smo bogati, a to su naši čitatelji“, dodao je.

Prije nego što zaronimo dublje u povijest i zbirku Franjevačke knjižnice u Tomislavgradu, važno je razumjeti da ova knjižnica nije samo prostor ispunjen knjigama. Ona je rezultat više od desetljeća predanog rada i truda, te čitavog niza čimbenika koji su se morali savršeno uklopiti kako bi se stvorila ova posebna institucija.

„Ova knjižnica postoji od kad postoji i samostan u Tomislavgradu – u smislu da postoji prostorija u kojoj su se čuvale knjige. Nije ni samostan, da se razumijemo, pretjerano star. Prije nego što je knjižnica otvorena javnosti, ovdje se dogodilo više od desetljeća rada. Mnogo stvari moralo se poklopiti da bismo imali ovakvu knjižnicu: od toga da je ispod knjižnice prenapregnuti beton jer knjige su iznenađujuće teške, preko postojanja „Naših Ognjišta“. Časopis, izdavačka kuća i lanac knjižara koje su utemeljene upravo u samostanu u Tomislavgradu, u kojem se i knjižnica nalazi, pa sve do nabave arhivskih polica, godine rada na katalogizaciji knjiga, ali i postojanje Franjevačkog muzeja Tomislavgrad. Knjižnica je, naime, službeno odsjek muzeja. Starih stvari, koje sam spominjao uz druge institucije, u usporedbi s njima imamo malo, ali to ne znači da ih nemamo nikako. Imamo čak i nekolicinu rukopisa, kao i nekoliko djela važnih za povijest BiH, kao i postojanje hrvatskog jezika u BiH. Ali o tim stvarima saznat ćete više kada posjetite sami muzej“, kazao nam je Šarac s osmijehom na licu.
 
Iako možda nije uobičajeno da u ruralnom kraju poput ovog toliko mnogo ljudi dolazi posuđivati knjige iz samostanske knjižnice, to je upravo ono što čini ovu knjižnicu iznimnom. U drugim dijelovima, knjižnice često su smještene u većim gradovima, povezane sa sveučilištima i fakultetima, dok je ova knjižnica u mjestu koje bi u mnogim drugim zemljama bilo tek malo veće selo.

„Franjevačka knjižnica Tomislavgrad nije tipična samostanska knjižnica, kakve već zamišljamo iz popularnih filmova. Već sam nekoliko puta spomenuo da nemamo mnogo starih stvari. Ali zato imamo novih. Budući da smo franjevačka knjižnica, tako imamo manje-više sve što je objavljeno o religiji na hrvatskom jeziku. Osim literature s religijskom tematikom, imamo knjige koje se bave povijesti, umjetnosti, iznimno smo bogati popularnom književnosti – kako stranom, tako i domaćom. Imamo također mnogo knjiga koje se bave psihologijom, filozofijom i politikom. Ljudi, kada im se pruži mogućnost, žele svašta čitati. Osim toga, u knjigama, u fizičkim knjigama s mirisom i opipom ima, čini se, nešto čega su ljudi željni, a što se ne može dobiti čitanjem na mobitelu ili laptopu“, dodao je.

Važno je naglasiti da se knjižnica ne zaustavlja samo na tradiciji, već hrabro kroči prema budućnosti. Cijeli tim ljudi koji stoji iza nje okreće se k dosljednom praćenju suvremenih trendova. Laganim, ali istovremeno upornim korakom, ova knjižnica usmjerena je na budućnost te se posvećuje i digitalizaciji starijih knjiga i novina. U skladu s tim, ova inicijativa omogućuje pristup svim sugrađanima, istraživačima i studentima, osiguravajući da prošlost ostane živa u suvremenoj eri digitalizacije.

„Trenutno je na našim računalima katalogizirano preko 43 tisuće knjiga, a postoje još nebrojene tisuće koje čekaju da dođu na red. Digitalizacijom se nismo počeli sustavno baviti, jer je to proces koji će zahtijevati desetljeća, ali povremeno digitaliziramo starije knjige ili novine koje trebaju studentima i istraživačima. Naime, osim knjiga, u našoj knjižnici nalaze se stotine tisuća časopisa, magazina i novina, koje su uvezane u velike knjige. Kao ni u drugim knjižnicama, njih nije moguće iznositi iz same knjižnice, ali za potrebe istraživačkih radova, pojedine časopise ili članke digitaliziramo kako bismo omogućili njihovo korištenje“, kazao je.

Važno je naglasiti da knjižnica uspješno surađuje s lokalnom zajednicom i ima značajan doprinos kulturnom i obrazovnom životu Tomislavgrada. 

„Knjižnica je dio muzeja pa sudjeluje u svim kulturnim i obrazovnim sadržajima koje muzej nudi, kako lokalnom stanovništvu, tako i posjetiteljima iz drugih mjesta. Činjenica da nas desetci ljudi svakodnevno posjećuju i posuđuju knjige, čini upravo knjižnicu mjestom gdje se lokalno stanovništvo susreće s pisanom riječju, koja je glavni prenositelj kulture i obrazovanja od kad je pismo izmišljeno“, osvrnuo se.

Kao što smo saznali iz razgovora s našim sugovornikom, glavninu korisnika čine ljudi koji jednostavno vole čitati. Ova knjižnica privlači širok spektar čitatelja, od učenika koji traže lektire, preko studenata u potrazi za literaturom, pa sve do akademskih istraživača. Ipak, najveći broj posjetitelja ovdje su entuzijasti koji cijene čitanje i žele se uroniti u svijet knjiga.

„Čini mi se da se ovdje jednako ugodno osjećaju penzioneri i djeca koja još ne znaju čitati, nego dolaze kako bi se igrali s pomičnim policama. Jer ovo i jest, na neki način, poanta knjižnice i priče koja se ovdje događa prethodnih godina – da je ovo knjižnica za sve vas, bez obzira na to radite li u frizerskom salonu ili na fakultetu, u banci ili na baušteli“ prokomentirao je Šarac.

U Franjevačkoj knjižnici Tomislavgrad postoji velika otvorenost za suradnju i doprinos zajednice, a postoji niz načina na koje građani ovog grada mogu podržati rad knjižnice osim da postanu njezini članovi.

„Velik broj stanovnika Tomislavgrada i okolice već je učlanjen u knjižnicu, ili bar ima nekoga u obitelji tko je učlanjen. A mogućnosti za volontiranje do sada su bile nuđene u drugim odsjecima muzeja, dok zbog same prirode knjižnične građe, u knjižnici još uvijek nismo nudili takve programe. Donacije knjiga primamo oduvijek i mnogi su na taj način doprinijeli knjižnici. Na primjer, jedan čitatelj nedavno nam donese knjigu na pergamentu: rukopis na kozjoj koži, uvezan u drvo, koji je došao čak iz Etiopije. Drugi ljudi donose nam popularnu literaturu, knjige koje su im godinama stajale u podrumima ili na tavanima i samo zauzimale prostor, a sada u knjižnici dobivaju nove živote tako što postaju dostupne svima“, zaključio je.

Iako Tomislavgrad nije velik grad i broj stanovnika ovdje zasigurno ne može konkurirati velikim urbanim središtima, neosporno je da građani ovog grada gaje iznimnu strast prema čitanju i obrazovanju. Izuzetno intrigantan podatak leži u činjenici da u proteklih šest godina, otkako je knjižnica postala dostupna javnosti, čak 814 osoba postalo je njezinim članovima. Upravo na ovom mjestu prošle godine posuđeno je impresivnih 5000 knjiga. Kad ovo čuje,  većina ljudi ostane zatečena, jer nekako je pomalo i nevjerojatno da se u ovom mirnom gradu, čiji je broj stanovnika skroman u odnosu na metropole, posuđuje tako velik broj knjiga. Osim toga, ono što čini ovu situaciju još pohvalnijom jest to što se čini da čitatelji doživljavaju samostansku/muzejsku knjižnicu kao svoju vlastitu. Na kraju, to nas podsjeća na srž cijelog „projekta“, jer knjižnica postoji upravo zbog čitatelja, a ne obrnuto - čitatelji nisu tu zbog knjižnice.