KLAĐENJE U HERCEGOVINI Roditelji su ga doveli u 2. razredu srednje škole, pronašli su mu veliku svotu novca

"Roditelji su ga doveli kada je bio u drugom razredu srednje škole. Majka mu je u džepu hlača pronašla prilično veliku svotu novca. Znali su da dječak te dobi takav novac ne može sam zaraditi ni imati. Na kraju su otkrili da ga je posudio od ujaka, tvrdeći kako su ga roditelji poslali po novac. Trebao mu je kako bi vratio dug koji je prethodno prokockao," prepričava za Hercegovina.info psiholog Marko Romić, govoreći o slučaju jednog od svojih najmlađih pacijenata koji su se kod njega liječili od ovisnosti o kockanju.

Ističe, maloljetničko kockanje u Bosni i Hercegovini postaje sve češće, a dobna granica dječaka koji započinju svoje prve kladioničarske korake sve je niža.

"Dječaci obično počinju igrati sportsku kladionicu u sedmom razredu osnovne škole, ali, nažalost, imali smo slučajeve gdje su prve korake napravili već u šestom razredu. Djevojčice, pak, počinju nešto kasnije, oko devetog razreda osnovne ili početkom srednje škole i, za razliku od dječaka, igraju bingo," dodaje Romić.

Osmero na liječenju, ali broj ovisnika znatno veći

U Mostaru se trenutno liječi osmero izrazito mladih osoba, no Romić upozorava da je broj onih kojima bi bila potrebna terapija znatno veći.

"Trenutno radim s desetak mladića iz BiH, u dobi od 18 i 19 godina, koji su na liječenju. Od toga, osmorica su iz Mostara. Srećom, njihovi roditelji su na vrijeme prepoznali u kojem smjeru njihova djeca idu i doveli ih na terapiju. Nažalost, mnogi roditelji ne pokazuju interes za probleme svojih sinova niti poduzimaju ikakve korake da ih spriječe. Jave mi se tek kada je šteta već učinjena," objašnjava Romić.

Prvi koraci u kockanju obično počinju iz znatiželje i zabave u društvu, no, ističe Romić, nažalost mnogi taj obrazac ponašanja usvajaju kod kuće.

"Utjecaj okoline ključan je čimbenik u razvoju svake ovisnosti, pa tako i kockanja. Djeca brzo prelaze iz te faze radoznalosti u fazu ovisnosti i patološkog ponašanja. Svjedoci smo, nažalost, da mnogi očevi vode svoju djecu u kladionicu dok uplaćuju listić ili ih šalju da im uplate, što je pogrešno i štetno," upozorava.

Obitelj kao podrška

Romić trenutno uspješno vodi nekoliko terapijskih grupa za liječenje ovisnika o kockanju, među kojima su i online grupe, u kojima sudjeluju pojedinci iz različitih zemalja regije. U Mostaru trenutno vodi Klub liječenih ovisnika o kockanju (KLOK-Mostar). Preferira grupni rad, gdje sudjeluju i osoba koja se liječi i član njezine obitelji.

"Prvo obavim inicijalni razgovor s osobom, gdje joj jasno dam do znanja da može sudjelovati u grupama za liječenje samo ako prihvaća sva naša pravila. Drugačije nema smisla. Svaki tjedan imamo redovite sastanke na kojima analiziramo kako je prošao tjedan, koji su problemi bili prisutni i kako su ih rješavali. Tako idemo, tjedan po tjedan, dok ne učvrstim apstinenciju i ne razvijem drugačiji obrazac ponašanja u odnosu na vrijeme ovisnosti," objašnjava.

Prvi korak prema liječenju je podrška obitelji. Ona ima najvažniju ulogu u tom procesu.

"Kao roditelj, treba biti vrlo čvrst i ultimativan. Nikada ne treba djeci, tinejdžerima ili bilo kome tko kocka, dati da odlučuje hoće li ići na liječenje ili ne. Treba ih staviti pred zid. Ako to prepustite kockaru, u 99.9 posto slučajeva reći će 'ne'," objašnjava Romić.

Uplata jedne marke ili dvije nije problem?

Klađenje, kockanje, igre na sreću postali su dio našeg naslijeđa, tu su oduvijek, i u raznim oblicima, dostupni su svima. Ne trebamo se zanositi idejama da ćemo ih ikada uspjeti iskorijeniti, ali možemo i moramo raditi na osvještavanju svih, a osobito mladih.

Slučaj mladića s početka naše priče završio je sretno, uspješno je završio svoje liječenje. Ali ovo je samo jedan takav slučaj. Prema riječima psihologa Romića, broj šesnaestogodišnjaka koji kockaju i kojima bi trebalo liječenje iz dana u dan sve je veći.

''Nažalost, svi vjeruju da uplata jedne marke ili dvije nije problem. Vjeruju i da mogu prestati kada god požele.  Ali u konačnici, zbog te 'uplate koja nije problem' stradavaju mnogi pojedinci i obitelji'', zaključuje Romić.