Kako su siromašne vehabije pokupovale cijela srpska sela u bosanskim zabitima?
Piše: S. Mijatović, Slobodna Bosna
Nakon što je uspostava izolirane vjerske zajednice, uređene prema strogim šerijatskim pravilima, u selu Gornja Maoča uspješno testirana, u „vehabijskoj centrali" u Beču donesena je odluka o osnivanju još jedne selefijske komune u BiH, također na području Tuzlanske županije; novinarka Slobodne Bosne eksluzivno otkriva kako su vehabije, predvođene radikalnim vođom Nusretom Imamovićem, za samo nekoliko mjeseci, u napuštenom selu Gornja Dubnica, nadomak Kalesije, od prijeratnih stanovnika srpske nacionalnosti pokupovale desetke kuća i više od 20 dunuma zemlje.
Radikalni vjerski vođa iz Gornje Maoče Nusret Imamović uskoro bi trebao preseliti u selo Gornja Dubnica nadomak Kalesije, gdje je već formirana nova vehabijska zajednica, u kojoj je prpošnom Imamoviću ponovno povjerena uloga lidera. Kako Slobodna Bosna eksluzivno otkriva, odluka da se u Gornjoj Dubnici, prema modelu koji je u Gornjoj Maoči ranije uspješno testiran, uspostavi još jedna selefijska komuna, donesena je 2010. godine, u vehabijskoj centrali u Beču, ali je realizacija tog projekta započela proljetos, kada su Imamović i njegove pristalice krenuli u potragu za vlasnicima napuštenih imanja srpske nacionalnosti. U roku od samo nekoliko mjeseci (do rujna ove godine), vehabije su u Gornjoj Dubnici od predratnih vlasnika otkupile desetke kuća, više od dvadeset dunuma zemlje i sagradile mesdžid. Navodno je u „projekt Gornja Dubnica" do sada iz Beča investirano više od 30.000 eura, što je samo dio planiranih sredstava, budući da su „braća" iz Austrije obećala kako, nakon što je ogledni pokus u Gornjoj Maoči u cijelosti uspio, neće žaliti para.
DONACIJE U KUFERIMA
U jesen 2009. godine „SB" je objavila da su prvaci iz Gornje Maoče: Nusret Imamović, Safet Barčić i Izet Hadžić zvani Žara, dakako, po nalogu njihovih pokrovitelja iz Beča, počeli tragati za napuštenim seoskim imanjima, na kojima bi uspostavili nove radikalne vjerske zajednice, ustrojene prema strogim šerijatskim pravilima. Pisali smo i da su Imamović, Barčić i Hadžić tada boravili u Pazariću kod Sarajeva, selima Radić (na obroncima Grmeča), Okruglica (kod Vareša), Gračanica (u blizini Živinica) i Gornjoj Dubnici (Kalesija). Poslije višemjesečnog izviđanja po svim krajevima Federacije BiH, odlučili su se za Gornju Dubnicu, koja je odabrana kao najbolja destinacija iz nekoliko razloga. Ovo je selo, naime, od Kalesije udaljeno svega dva-tri kilometra, nalazi se na jugoistočnim padinama planine Majevice i, što je bilo presudno, iza Gornje Dubnice nema drugih naselja, ni nastavka seoskog puta. Baš kao i u Gornju Maoču, i u Gornju Dubnicu dolaze samo oni koji tu borave, što stanovnicima pruža mogućnost da žive potpuno izolirani od ostatka svijeta, daleko od znatiželjnih prolaznika.
Nusret Imamović, radikalni vođa vehabija iz Gornje Maoče
Potom je u travnju u BiH doputovalo izaslanstvo iz Beča, na čelu s Al Rudinyjem Abdelom Basetom, švedskim državljaninom iračkog porijekla, koji je Nusretu Imamoviću prenio konkretna zaduženja. Kako doznajemo, Imamović je najprije od „braće" iz Austrije dobio sve pohvale za dosadašnji angažman, a onda i novi zadatak- da u Gornjoj Dubnici izgradi novu Gornju Maoču, za što su odmah osigurana i financijska sredstva. Mjesec dana kasnije u Gornju Maoču su istim poslom iz Njemačke doputovali Seid Emrani zvani Ebu Dujana i Sayfudin Ciftici zvani Ebu Enes, koji su, također, donijeli novac za kupovinu napuštenih devastiranih kuća i zemljišta u Gornjoj Dubnici. Seid Emrani je, zajedno s El Emrahom Jakarijem, u BiH ponovno boravio početkom lipnja, kada je posjetio i Gornju Dubnicu, kako bi se na licu mjesta uvjerio u kojoj je fazi realizacija njihovog najnovijeg projekta. Urađenim je poslom, po svoj prilici, bio zadovoljan, budući da ni ta posjeta nije prošla bez obilate donacije. Pare su u Gornju Dubnicu stigle u kuferima.
Seid Emrani i Sayfudin Ciftici su, pojasnimo, lideri kontroverzne islamske organizacije simboličnog naziva „Poziv u raj" čije se sjedište nalazi u Njemačkoj, a ispostave diljem Europe. Pored Emranija i Cifticija, u rukovodstvu te organizacije nalaze se dvojica Nijemaca: Pierre Vogel i Klaus Hutll, navodni konvertiti u islam, Austrijanac Herbert Peisther i Grk Efstatioss Tsionis (koji su, također, prešli na islam), što im nije predstavljalo smetnju da uspostave bliske veze s više radikalnih islamskih udruženja u Europi, između ostalih, i vehabijskom centralom u Beču, ali i na Bliskom istoku, Jemenu i u Somaliji. Ranije smo pisali da bosansku vehabijsku zajednicu u Beču predvodi hafiz Muhamed Porča, rođeni Sarajlija, koji od dolaska u Austriju 1993. godine radi kao predavač u bečkom ogranku Visokog saudijskog komiteta. Uz hafiza Porču, predvodnik pristalica radikalne tekfir-ideologije sa prostora bivše Jugoslavije koji žive i rade u Beču je i Nedžad Balkan, rodom iz Tutina, koji je među vehabijskom braćom poznat kao Ebu Muhamed.
No, kako je Nusret Imamović jedini stanovnik Gornje Maoče s vjerskom naobrazbom (Imamović je, podsjetimo, Gazi Husrev-begovu medresu završio u Sarajevu, a studije u Ujedinjenim Arapskim Emiratima) njega bi, prema instrukcijama iz Beča, nakon preseljenja u Gornju Dubnicu naredne godine trebao zamijeniti Bilal Bosnić, jednako ekstremni vehabijski šejh iz Bužima. Budući da je Bosnić proteklih godina na području bosanske Krajine formirao tri jake selefijske zajednice: u Bihaću, okolici Bužima i Cazina, i nametnuo se kao neprikosnoveni duhovni vođa, za njegovog je nasljednika već određen Emir Kovačević iz Goražda. Kovačević se, opet, izvjesno vrijeme školovao u Kairu, ali studije nikada nije završio, jer je zbog svojih selefijskih uvjerenje morao napustiti Egipat.
KADROVSKA KOMBINATORIKA IZ BEČA
I mada je odluka o preraspoređivanju vehabijskih duhovnih vođa u BiH donesena u Austriji, njihova je kadrovska kombinatorika u Gornjoj Maoči naišla na žestoko protivljenje najbližih Imamovićevih pristalica. Prema informacijama našeg lista, među najozbiljnijim pretendentima na Imamovićevo mjesto bili su Hajrudin Ribić, jedan od osnivača vehabijske zajednice u Gornjoj Maoči, Jasmin Mustajbašić, koji jedini u selu ima fakultetsku diplomu (istina, završio je studije kriminalistike) i Džemsad Mehmedović, koji se prije nekoliko dana žestoko sukobio s Bilalom Bosnićem u mesdžidu Čande kod Brčkog. Izvori bliski vehabijama u Gornjoj Maoči tvrde da su zbog svađe među „braćom" oko izbora vjerskog lidera u BiH iz Njemačke morali doći Seid Emrany i Sayfudin Ciftici, kako bi posredovali u njihovom pomirenju, zarad „viših interesa".
Sukob oko izbora novog duhovnog vođe u Gornjoj Maoči, koji će biti dostojan nasljednik Nusreta Imamovića, nije, međutim, i jedini razlog nezadovoljstva selefija. Navodno da je do raskola došlo nakon što je Zahim Mujkić, koji živi i radi u Austriji, veću svotu novca, čije porijeko nije poznato, namijenjenog za kupovinu kuća u Gornjoj Dubnici, predao Damiru Huremoviću, vehabiji iz sela Prnjavor kod Kalesije. Prema podacima iz Općine Kalesija, Huremović je u selu najprije od Branislava Jovića kupio devastiranu kuću i pomoćnu zgradu s okućnicom, koja je kasnije proširena i preuređena u mesdžid. Ubrzo je Huremović od lokalnih Srba kupio još četiri imanja, ukupne površine oko petnaest dunuma (?), koje je uknjižio na svoje ime. No, kako je Damir Huremović skromnog imovnog stanja, pretpostavlja se da su mu vođe skrenule pažnju da bi kupovinom napuštenih srpskih kuća mogao privući pozornost obavještajnih i policijskih agencija, jer su ista imanja, u samo nekoliko mjeseci, ponovno promijenila vlasnike. Tako se, prema zvaničnim podacima iz kupoprodajnih ugovora, kao novi kupci kuća koje su ranije prodate Huremoviću, pojavljuju izvjesni Adin Arifović (trenutačno posjeduje oko 13 dunuma zemlje), Samir Šehić (vlasnik je kuće i parcele površine četiri dunuma, iako je ratni vojni invalid čija su primanja jedva dostatna za puko preživaljavanje), Sakib Softić (više od četiri dunuma) Hakija Kanurić (četiri dunuma), Elvis Okić (kuća i dva dunuma okućnice), Adnan Skelić (kuća i četiri dunuma zemlje), te još nekolicina vehabija koji rade u zapadnoeuropskim državama. Navodno da se među vlasnicima kuća u Gornjoj Dubnici nalaze i Nusret Imamović (u jednoj već živi Imamovićeva majka), koji je posljednjih mjeseci često viđen gost u selu, ali i njegov brat Nedim i rođak Nedžad Imamović.
VEHABIJE U GONJOJ DUBNICI PLANIRAJU IZGRADNJU TVORNICE ZA PRERADU MESA
Premda se još ne zna koliko će vehabijska zajednica u Gornjoj Dubnici u konačnici koštati, čini se kako bi to, u narednoj godini, mogla biti značajnija inozemna investicija u BiH. Prilikom nedavnog boravka u selu austrijski vehabija Zahid Mujkić, koji se pojavljuje kao jedan od posrednika između „donatora" iz Austrije i lokalnih mještana, obećao je kako će u Gornjoj Dubnici biti izgrađena tvornica za preradu mesa. Mujkić je, pored toga, najavio i preseljenje radikalnih vehabija iz Austrije, porijeklom iz Sandžaka, Makedonije i sa Kosova, koji bi život u selu trebali urediti prema „pravom šerijatu".
PROPALI PROJEKAT VEHABIJSKE ZAJEDNICE U BOČINJI KOD MAGLAJA ISLAMSKE ORGANIZACIJE KOŠTAO 20 MILIJUNA KM
Selefijska zajednica u Gornjoj Maoči formirana je potkraj '90-ih godina, nakon što je pod pritiskom međunarodne zajednice propao prvi pokušaj da se u selu Bočinja kod Maglaja uvede šerijatska država, iako je u taj projekt, prema nekim procjenama, uloženo oko 20 milijuna KM. Bočinju su, podsjetimo, osnovala „muslimanska braća" iz Sirije, Egipta, Kuvajta i Alžira, pod pokroviteljstvom tadašnje SDA-vlasti u Zeničko-dobojskoJ županiji, ali se zajednica raspala nakon što su njezini samoproglašeni lideri preselili u Zenicu i Sarajevo. Preseljenje vehabija u Gornju Maoču, od kojih većina nije imala državljanstvo BiH, projektirano je u Beču, u krugovima bliskim Visokom saudijskom komitetu, s tim da je uspostava izolirane vjerske zajednice na obroncima Majevice trebala predstavljati test za druge slične projekte. Nakon što se pokazalo da je eksperiment u Gornjoj Maoči polučio dobre rezultate, vehabijska braća iz Austrije krenula su u okupaciju Gornje Dubnice.
Vezani članci