KAKO SU ISPARILI MILIJUNI MARAKA DONACIJA Srebrenica, grad žednih, izvaranih i očajnih ljudi

Srebrenica, gradić obilježen najstrašnijim zločinom poslije Drugog svjetskog rata, kao i druge lokalne zajednice u BiH, iščekuje lokalne izbore. No, Srebreničani su jedini u BiH koji su predizbornu kampanju dočekali - žedni. Lokalni vodovod je u kolapsu: neka naselja nemaju vodu, a neka je dobivaju samo dva sata dnevno.

Dok se u drugim općinama i gradovima presijecaju crvene vrpce i toče pivo i sokovi, Srebreničani žele samo jednu stvar – vodu.

Tako završava vladavina načelnika općine Mladena Grujičića iz SNSD-a, koja je trajala punih osam godina. Jedno je sigurno: Grujičić više neće biti načelnik Srebrenice, jer nije ni kandidiran, prenosi Mapa istraživačkih sadržaja.

Za Marinka Sekulića Kokezu, srebreničkog novinara veterana, to je jedna od rijetkih dobrih vijesti u ovom tužnom gradiću.

„U Srebrenici je svakim danom sve tužnije i ružnije, sve manje je ljudi, a velika većina ovih što su ostali jedva čeka da Grujičić i njegovi poltroni napuste općinu. Tko god da dođe umjesto njega, ne može biti lošiji“, kaže Sekulić za Impuls portal.

Mnogi njegovi sugrađani složili bi se s njim, jer su prošli kroz mnoge nevolje, ali nisu očekivali da će, uz sve druge probleme, ostati i bez vode.

„Voda dolazi samo dva sata dnevno, ali najgore je što ne znamo kada su ta dva sata. Raspored koji objavi Komunalno poduzeće nitko ne poštuje“, kaže jedna Srebreničanka.

Na Facebook profilu lokalne RTV Srebrenica ovih dana najčitanija rubrika je raspored dolaska cisterni s vodom. No, građani u komentarima navode da im ni taj raspored nije od koristi jer tvrde da voda iz cisterni nije pitka.

Je li ovaj problem samo posljedica suše i (ne)predvidivih klimatskih promjena ili je za žeđ u Srebrenici odgovorna i odlazeća lokalna vlast?

Još uvijek aktualni načelnik Grujičić, koji se ovih dana ne javlja na pozive novinara, prije dvije godine je na lokalnim medijima, a potom i na RTRS-u, najavio da će Srebrenica dobiti sportsku dvoranu s bazenom vrijednu pet milijuna KM, koju će „financirati Vlada RS-a“.

Najavljeni sportski bazen nikada nije izgrađen, a u međuvremenu su presušili i bazeni lokalnog vodovoda.

Grujičić je „zaboravio“ svoje obećanje, pa je nedavno u posljednjem javnom obraćanju za lokalne medije rekao da je privremeno rješenje krize s vodom „spajanje Srebrenice na vodovod iz Bratunca“.

Za trajno rješenje, koje također podrazumijeva dovođenje vode iz Bratunca, potrebno je 11 milijuna maraka, kazao je Grujičić.

Srebrenička novinarka Mediha Smajić tvrdi da su to „Grujičićeve fantazije“: kao i s bazenom, tako i s „trajnim rješenjem“ za vodovod.

„Ni Grujičić ni direktorica Komunalnog poduzeća 'Polet' Biljana Kandić, koju je Grujičićeva vlast postavila na tu poziciju, nisu kompetentni davati takve procjene. Uostalom, čak i da vodovod košta 11 milijuna KM, koliko je novca prošlo kroz ovaj grad, da se mogao napraviti vodovod od zlata“, kaže Smajićeva.

I zaista, koliko je donacija, grantova, kredita, proračunskog novca prošlo kroz Srebrenicu u proteklih osam godina vladavine SNSD-a?

Je li dio tih milijuna mogao biti usmjeren na vodoopskrbu, jer, kako tvrde upućeni, problemi s vodom u Srebrenici nisu od jučer.

„TV Žurnal“ je u prosincu 2016. objavio da je od kraja rata do kraja te godine u Srebrenicu stiglo najmanje pola milijarde maraka te da su „prikupili dokaze o najmanje 15 milijuna kriminala“.

Ali to je bilo prije vladavine SNSD-a. Kada su Grujičić i ekipa prije osam godina preuzeli vlast, zlatno doba je prošlo, no to ne znači da su donacije potpuno presušile.

Samo Srbija je, prema pisanju sarajevskog „Oslobođenja“, u četiri godine donirala više od šest milijuna eura ili 12 milijuna KM. A 2017. stigla je i donacija Saudijskog fonda od milijun eura. Istina, Saudijci nisu novac dali za infrastrukturne projekte, već isključivo za obnovu kućanstava stanovnika koji ranije nisu koristili donacije.

Je li to moglo „rasteretiti“ lokalni proračun? Možda.

Proračun Srebrenice nije velik, ali je u posljednje četiri godine bilježio blagi rast i od 11,2 milijuna stigao je do skoro 12,8 milijuna KM.

Međutim, prije pet godina počinje zaduživanje. Po prvi put nakon rata, općina Srebrenica se 2019. zadužila kreditom od 2,5 milijuna KM.

Najviše tog novca bilo je namijenjeno za rekonstrukciju lokalnih puteva i za „oživljavanje banjskog turizma“ u banji Guber. Banja nije obnovljena i danas je okružena minama zaostalim iz rata, a novac je potrošen: vjerojatno „namjenski“, tijekom izbornih 2020. godine, kada je Grujičić, kao zajednički kandidat svih „srpskih“ stranaka, osvojio drugi mandat.

Ali 2023. uslijedio je novi kredit od dva milijuna KM; opet je planirano asfaltiranje lokalnih puteva, izgradnja gradske garaže teške 900.000 KM, ali i 123.000 KM za izgradnju vodovodne mreže. Međutim...

Načelnik općine Mladen Grujičić tada je, kako je prenijela agencija „Srna“, izjavio da se „kreditna sredstva neće odmah koristiti za navedene projekte već za saniranje dugova, dok će se kreditom planirani projekti realizirati kako se bude punio proračun“.

Općina je već tada imala 1,8 milijuna KM dugova, navodno „uglavnom za prijevoz učenika“.

Natječaji za prijevoz učenika nekoliko su puta raspisivani pa poništavani. A vodovod nije došao na red, osim u jednom natječaju, kada je za posao „izrade vodovoda u Gornjim Potočarima“ 30.000 KM dobila tvrtka „Mark Miltex d. o. o.“, u vlasništvu Miloša Mihajlovića iz Srebrenice.

Mihajlovićeve tvrtke „Mark Miltex“ i „Euromiks“ u posljednje četiri godine dobile su na natječajima i u izravnim pogodbenim poslovima od općine još nekoliko ugovora, ukupne vrijednosti od skoro milijun KM.

Potočari i dalje nemaju vode. A Miloš Mihajlović bio je među petoricom „uspješnih gospodarstvenika“, kojima je tijekom njegove posjete Srebrenici 2021. godine „zahvalnost izrazio“ osobno predsjednik Vlade RS-a Radovan Višković.

Jesu li svi ti „uspješni gospodarstvenici“ uspjeli zaposliti Srebreničane? Očigledno nisu, jer unatoč milijunskim ulaganjima Vlade RS-a i Vlade Srbije, danas u Srebrenici, kako tvrde sugovornici Impuls portala, ima manje zaposlenih nego prije osam godina.

„Sve što ovoj sirotinji u Srebrenici treba je voda i kruh. Voda iz vodovoda i posao da mogu sebi zaraditi kruh“, kaže Mediha Smajić.

Vlada Srbije je do 2017. godine uplatila pet milijuna eura općini Srebrenica: kako je navedeno, dio za „direktnu potporu proračunu“, dio za „infrastrukturne projekte, uključujući i vodovod“, a dio za gospodarske projekte i zapošljavanje.

To je bio povod da Mladen Grujičić 2020. godine, uoči „juriša“ na drugi načelnički mandat, postavi bilborde s likom srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića i porukom „Zahvalna Srebrenica“.

Vučić se nije naljutio, iako je godinu dana ranije izbila afera koja je potresla regiju.

Beogradski list „Afera“ 2019. godine objavio je da je Grujičić, uz pomoć rođaka sudskog vještaka, „napumpao“ cijenu hale u Potočarima, koja nije imala ni prozore ni vrata, a kojoj se srušio krov, te je kupio za 850.000 eura umjesto stvarnih 500.000 eura. U tu transakciju navodno su uloženi milijuni koje je Srbija donirala za zapošljavanje Srebreničana.

I drugi mediji su pisali da je od novca koji je Srbija prethodno uplatila na račun općine Srebrenica, Grujičić od Slovenca Mihe Živeca kupio halu u kojoj je otvoren azil za pse, gdje je umjesto planiranih 300 radnika zaposleno samo pet, koji cijepaju drva.

Optužbe medija da je dio tog novca „uzeo Grujičić i njegovi suradnici“, načelnik Srebrenice je demantirao, tvrdeći da je kupovinu hale odobrila Skupština općine Srebrenica i da je „sve bilo transparentno“.

Službena istraga o ovom slučaju nije provedena.

Što se dogodilo iza kulisa, javnost, naravno, ne zna.

Jedino je sigurno da Mladen Grujičić nije kandidiran, iako se javno nudio da po treći put bude „kandidat svih srpskih stranaka“ za načelnika Srebrenice. Nije uspio.

„Sve srpske stranke“ kandidirale su novu osobu - Miloša Vučića, doseljenika iz Bugojna, koji je navodno rođak predsjednika Srbije.

A „sve bošnjačke stranke“ kandidirale su zajedničkog kandidata Hamdiju Fejzića, Bošnjaka s osebujnom ratnom i poratnom biografijom.

Hoće li načelnik općine, koji dođe nakon Grujičića, zaista biti okružen manjim brojem poltrona? I tko će biti Grujičićev nasljednik: Srbin Vučić ili Bošnjak Fejzić?

Izbori u Srebrenici već su desetljećima takvi da je važno samo jedno - etnička pripadnost kandidata: svi ostali identiteti, uključujući stranačku pripadnost i kompetencije, apsolutno su nevažni.

Ni ove godine u Srebrenici neće biti pravih izbora, samo etničko svrstavanje i brojanje.

Odluku će opet donijeti „autobusi“. Ključno je pitanje hoće li Srbi, okupljeni oko SNSD-a, dovesti više autobusa iz Srbije i Republike Srpske, s građanima koji imaju osobne iskaznice s rubrikom „prebivalište Srebrenica“, ili će Bošnjaci dovesti više autobusa iz drugih gradova Federacije BiH te iz dalekog inozemstva, s dokumentima u kojima piše „moj adresni podatak: Srebrenica“.

Ni ove godine o tome neće odlučivati oni koji zaista žive i svaku noć prespavaju u Srebrenici. Njih je malo. I žedni su. I očajni.