Kako se montirao udruženi zločinački poduhvat i zašto će ideja Herceg Bosne nastaviti živjeti
Ne, to nije uvod u neki fikcijski roman, nego u grubim crtama opisane teze Haaškog tužiteljstva koje tereti vojni i politički vrh Herceg Bosne za udruženi zločinački poduhvat, s ciljem stvaranja etnički čistog teritorija u BiH, koji su tobože namjeravali pripojiti Republici Hrvatskoj.
U sedam dana koliko je trajala Žalbena rasprava pred Haškim tribunalom u slučaju Prlić i ostali, ponovljene su teze optužbe i obrane.
Tužiteljstvo svoj slučaj temelji na svega nekoliko događaja: granatiranje kuće Envera Šljive u Uskoplju u siječnju 1993. godine kada je poginulo sedam civila, postojanje zatvora za ratne zarobljenike i puštanje Bošnjaka da pobjegnu od rata u BiH u treće zemlje. Također, Tužiteljstvo tvrdi kako se HVO koristio zločinom kao sredstvom ratovanja. Recimo, optužba smatra kako je kuća Envera Šljive granatirana samo zato što su u njoj bili i civili. Zanemaruju da je ispred kuće Envera Šljive postojala zemunica iz koje je pucano na postrojbe HVO-a.
Upravo taj primjer najbolje pokazuje kako je tužiteljstvo formiralo svoj slučaj. Činjenica jest da su civili poginuli, ali je isto tako činjenica da je u samom dvorištu kuće postojala zemunica iz koje je pucano na HVO, što kuću čini legitimnim vojnim ciljem.
Obrana je navela činjenice da je HVO naružavao ARBiH, da je humanitarna pomoć Bošnjacima stizala preko Hrvata, da su stotine tisuća bošnjačkih izbjeglica spas pronašle u Hrvatskoj, da su Hrvati spasili Bošnjake organiziravši obranu na početku rata protiv JNA, da su Bošnjaci izdali svoje suborce iz HVO-a, da su doveli mudžahedine (originalni ISIL) kako bi protjerali Hrvate iz središnje Bosne...
No, to su sada detalji kojima će se baviti Žalbeno vijeće. Konačna presuda Jadranku Prliću, Slobodanu Praljku, Valentinu Ćoriću, Bruni Stojiću, Milivoju Petkoviću i Berislavu Pušiću bit će izrečena najkasnije u studenom ove godine. Tad ćemo vidjeti hoće li proći teza Tužiteljstva da su se Hrvati u Hrvatskoj i u BiH udružili u „monstruoznu kriminalnu organizaciju" koja je napadala sama sebe i vlastiti puk kako bi ga raselila, raseljavala Bošnjake, pokušala otcijepiti teritorij, dok su istovremeno pristajali na sve i jedan mirovni plan.
Kakva god da bude presuda, političko Sarajevo će je pokušati iskoristiti u dnevnopolitičke svrhe i to kako bi do kraja proveli proces ukidanja političkih prava bosanskohercegovačkim Hrvatima.
Naime, političko Sarajevo već sad borbu Hrvata za vlastita politička prava predstavlja kao nešto što dovodi opstanak BiH pod znak pitanja, tj. kao „udruženi zločinački poduhvat".
Tako će se ova presuda (ne)vješto povezati s pravom Hrvata kao konstitutivnog naroda na legitimno političko predstvljanje i pravom na suupravljanje ovom zemljom.
Tekuća godina će nam dati odgovore na mnoga pitanja, a jedno od njih je i hoće li Hrvati opstati kao politički faktor u BiH. Ako se ne izmijeni Izborni zakon tijekom ove godine, na sljedećim izborima bošnjačka politička elita će zasigurno ponovno pripremiti avanturistički projekat tipa „fenomen Komšić". Izvjesno je i kako će ga usješno provesti zbog same činjenice da već znaju kako se to radi - dva puta su to usješno „odradili".
No, tad Hrvati više neće biti nijemi promatrači vlastitog obespravljivanja, kao što su bili u više navrata od početka milenija.
Ideje koje stoje iza Herceg Bosne su časne i vrijeme njena postojanja je vrijeme istinske ravnopravnopravnosti i slobode Hrvata unutar BiH. Od njena utapanja u FBiH do danas, bh. Hrvati su politički obespravljeni.
Dakle, uskoro ćemo se možda morati vratiti na „početne položaje".
Izvor teksta i fotografije: Dnevnik.ba
Vezani članci