KAKO REĆI HUMANOST NA 450 NAČINA 'Pješice u Hercegovinu za prijevremeno rođene blizance'

Kako reći humanost na 450 načina, danas najbolje znaju Aleksandar Gudelj i Slobodan Dujić, koji su se iz najčistijih razloga zaputili na put od Beograda do Trebinja, dug 450 km i to pješice, s jednim jedinim ciljem. Da animiraju ljude i da svojim primjerom pokažu da udruženi sve možemo. Njihova ideja je što više SMS poruka za prijevremeno rođene blizance Strahinju i Stefana.

Aleksandar i Slobodan su prijatelji iz Beograda, koji se na pomalo neobičan način bave humanošću. Oni pješače, voze bicikl i sve to zbog viših ciljeva i onih koji trebaju našu pomoć. Svaki njihov pređeni metar je nova nada za nekoga i oni su toga svjesni te se ne daju pokolebati i trude se maksimalno kako bi uspijeli u svakom svom naumu. I pored zime i kiše ili jakog sunca, oni ne odustaju.

„Na ovom našem putu, zaista je bilo svega. I kiše i sunca i znoja i u jednom trenutka i krvi, ali evo nas, uspjeli smo. Stigli smo u Trebinje. Koliko god da je na početku izgledalo nemoguće, došli smo do cilja. Nadam se da smo zahvaljujući ovoj našoj šetnji aktivirali još više ljudi da se uključe u akciju i da pomognu ovim mališanima“, kaže Saša za Hercegovina.info, jedan od ovih humanih maratonaca.

Saša je porijeklom Hercegovac, pa i ovo kamenito tlo “krivi“ za svoju ustrajnost , jer kako je i sam rekao: “Da bi opstao u Hercegovini, to je jedna velika avantura.“

Njima ovo nije prvo putovanje ovakvog karaktera. I ranije su se znali odvažiti i krenuti na duga putovanja, ako bi zauzvrat to neko prepoznao i kupio svaki pređeni kilometar. Žive za avanturu, pa je  ovo, svojevrsno, postao način života.

Slobodan Dujić, kroz smijeh kaže da nije Hercegovac, ali da ima hercegovačku želju i volju da uspije u onome što je naumio.

„Potreba za izazovom i avanturom bi možda i najbolje opisala ovaj naš čin. Želja za uspjehom i osobnim dostignućem u kombinaciji s nečim što bi moglo nekome pomoći je najbolji pokretač i vjetar u leđa.“

Obojica se slažu da se nisu htjeli medijski isticati, ali da su svjesni činjenice da kako je odjeknuo njihov gest i njihovo putovanje, tako se sigurno povećalo i interes ljudi za ono zbog čega sve ovo rade.

A uradili su veliku stvar. Koliko god to djelovalo lagano ili beskorisno, ova dva čovjeka su humanost podigla na veću razinu. Da se ugledamo i da slijedimo. Svako u svome domenu mogućnosti.