Kako je država problem s migrantima prebacila građanima
Tako su ovaj tjedan praktički iznuđeni brojni potezi vlasti, na koje su ih natjerali protesti građana u Bihaću, koji su mjesecima sami nosili teret krize na svojim plećima. Mnogi od stanovnika grada na Uni od početka ove godine pomagali su onima koji su u njihov grad pristigli s nadom da će im biti posljednje odredište prije nego što se domognu zapadne Europe.
Prebacuju odgovornost
Upravo na odnosu prema migrantskoj krizi na području Unsko-sanske županije (USŽ) pokazala se sva nesposobnost vlasti i još jednom je ogoljena istina da država i birokratski aparat, koji nas koštaju godišnje više od 14 milijardi maraka na svim nivoima, nisu u stanju odgovoriti svom poslu i obvezi.
Taj državni aparat koji u ekonomskom i smislu demonstracije sile i moći jača samo pojedince u vlasti, a desetljećima na svaki način udara na integritet „običnog" građanina, kao i u mnogim slučajevima do sada, prebacio je teret odgovornosti i brige za još jedan problem na narod.
Nakon mjeseci trpljenja i šutnje, ukazali su na to Bišćani prošlotjednim protestima kada su zatražili hitnu i konačnu reakciju vlasti.
Ukazali su da mjesecima žive u strahu od pojedinaca među migrantima, od kojih mnogi ne prezaju ni od napada na policiju koja je samo nekoliko dana uoči protesta ukazala na ugroženu sigurnost na tom području.
I, dok mnogi, daleko od Bihaća i prizora s kojima su građani tog grada bili svakodnevno suočeni proteklih mjeseci s distance i sigurnog okruženja osipaju „paljbu" po društvenim mrežama optužujući Krajišnike za nehumanost i bezosjećajnost, istovremeno amnestiraju vlast, koja je jedini krivac za ono što se dešava.
Jer, još od 2015. godine, kada su nevoljnici iz ratom zahvaćenih zemalja otkrili balkansku rutu za proboj, uglavnom do Njemačke, govorilo se o mogućem scenariju koji danas uživo pratimo u BiH.
Međutim, bh. vlasti nisu uradile ništa da prvo spriječe ulazak nelegalnih migranata u zemlju, a kada je već do toga došlo, nisu se pobrinule da provedu ni Zakon o azilu, ni Zakon o strancima, a što je posao onih koje mjesečno plaćamo sa svim njihovim privilegijama i više od 7.000 KM!
Prvenstveno je zakazalo Vijeće ministara s Denisom Zvizdićem na čelu. Oni su tri godine imali pred sobom Akcioni plan operativnog djelovanja u slučaju masovnog priliva migranata u BiH, ali su ga ignorirali. Također, od Vijeća ministara BiH do Parlamenta BiH je kružila informacija o migrantskoj krizi u kojoj se upozorava na opasnost da naša zemlja može postati baza za nezakonite migrante i da to može dovesti do velikih humanitarnih, ali i sigurnosnih problema.
Godinama je Granična policija (GP) upozoravala da je za uspješnu borbu BiH protiv nezakonitih migracija neophodno jačanje kapaciteta GP-a i da 33 kilometra granice osigurava samo jedan policajac. Ali, ni tu ništa nije poduzeto. Vlast je zapošljavala podobne u administraciju umjesto policije da čuva granicu.
Na eskalaciju migrantske krize upozoravala je i Zajednička komisija za obranu i sigurnost Parlamenta BiH. Na srpanjskoj sjednici ove komisije izneseni su alarmantni podaci o broju migranata i o poroznosti naših granica. Komisija je tad čak zatražila da se formira parlamentarno tijelo koje će istražiti ko je odgovoran i koje institucije nisu radile svoj posao, te je došlo do ovakve situacije. Tada je ocijenjeno da je Vijeće ministara potpuno nespremno dočekalo krizu, te da su iznosili netačne informacije o svojoj spremnosti da se nose s ovim problemom.
Predloženo je i da se rebalansom budžeta osigura novac za zapošljavanje graničnih policajaca.
Jedini način
Iznesene su sumnje članova Komisije da se migranti iz Srbije, Crne Gore, ali i iz Grčke i Bugarske planski i dogovorom prebacuju u našu zemlju.
Tada je postavljeno i pitanje postoji li i namjera da se na Balkan „uveze novih 20 milijuna stanovnika", od kojih bi mnogi trebali završiti u BiH.
Danas, gotovo tri mjeseca nakon te sjednice, nijedan od usvojenih zaključaka nije ispunjen, a pitanja su ostala bez odgovora.
Sifet Podžić (DF), predsjedavajući Komisije, upozorio je tada da postoji opravdan strah da BiH postane migrantska baza na Balkanu!
Podžić je tada ocijenio, a smatra to i danas, da se ovaj problem može riješiti samo potpunom blokadom granice, na koju, prema njegovom mišljenju, što prije trebaju izaći pripadnici Oružanih snaga BiH.
- Mi smo vidjeli što će se desiti, ja sam na konferenciji i u Skoplju i u Beču i u Sofiji rekao da je jedino rješenje hermetičko zatvaranje granica. I predlagao sam da se Oružanim snagama BiH da nalog da budu ispomoć Graničnoj policiji i da se granica zatvori. To je bio jedini način da se ovaj problem donekle prevenira i riješi. Međutim, tu je počelo takvo filozofiranje i izmišljanje nadležnih, počevši od ministrice obrane pa nadalje, da se to ne može učiniti. Tvrdim da u Zakonu o Oružanim snagama postoji osnov da se vojska može upotrijebiti u te svrhe i ne znam zašto to nije urađeno i sad smo u problemu. Jednostavno, Vijeće ministara nije radilo kako treba, ministar sigurnosti Dragan Mektić pokušavao je neke stvari, ali na Vijeću ministara nije se ozbiljno prišlo tom problemu i to je ono što nas je dovelo u situaciju u kojoj jesmo - kaže Podžić.
On je podsjetio da je još dok je Srbija bila suočena s valom izbjeglica, BiH slala svoje timove da se upoznaju sa situacijom na terenu. Nažalost, kaže, nismo ništa naučili iz tuđih iskustava.
Moramo biti jako obazrivi
Komentirajući aktualnu situaciju u Krajini, naročito sa sigurnosnog aspekta, Podžić kaže da moramo biti obazrivi.
- Mi smo na sve što se dešava sada u USŽ upozorili ranije na Komisiji. Jer logično je bilo da je u tom prvom valu otišla ekonomska emigracija, a u ovom drugom, pogotovo nakon raspada ISIL-a, vjerujte upravo sada je vrlo bitan taj drugi moment. S obzirom na ta krivična djela koja oni rade po USŽ, trebamo biti sve obazriviji. Nadam se da nismo zakasnili da se još nešto može uraditi, ali tvrdim da se osim hermetičkim zatvaranjem granice sa Srbijom i Crnom Gorom ovaj problem drugačije neće uspjeti riješiti - kaže Podžić.
Međutim, iako zemlju trese neviđena kriza, Parlament BiH nije održao nijednu sjednicu o ovom problemu. Opravdanje im ne mogu biti izbori, jer oni su do potvrđivanja izbora još izabrani dužnosnici. Koji su za to dobro plaćeni.
Samo za tri posljednja mjeseca, tijekom kojih su održali tek dvije redovne sjednice, naprimjer poslanici Predstavničkog doma, njih 42, pojedinačno su u prosjeku uzeli po 15.000 KM. Otprilike istu sumu uzelo je i Vijeće ministara BiH koje zbog nedolaska ministara iz reda HDZ-a BiH ne može ni da zasjeda.
Još početkom prošle godine iz Ministarstva sigurnosti BiH u Vijeće ministara otišla je informacija da može doći do povećanja krivičnih djela na rutama kretanja migranata. Ta činjenica je ignorirana, a u konačnici Bišćani su ostavljeni na milost i nemilost da se iznesu sami s ovim problemom.
- Realno je očekivati da može doći i do porasta vršenja krivičnih djela na rutama kretanja migranata, prvenstveno obijanja kuća i vikendica na pravcima kretanja radi smještaja, pronalaska hrane, pića, garderobe... - navedeno je, između ostalog, u informaciji Ministarstva sigurnosti još prije skoro godinu, na šta se niko nije obazirao.
Što je govorio Galić: 99 posto migranata nema nikakve dokumente
Direktor Granične policije BiH Zoran Galić, osim na nedostatak policajaca na granici, o čemu uzalud priča godinama, ukazivao je parlamentarcima i da su migranti dobro informirani, jer čim granični policajci zatvore jedan dio granice, oni odlaze na drugi. Također, i on je ukazao na to da migranti nemaju dokumente.
- Naši susjedi Srbija i Crna Gora, pa i Hrvatska, igraju se s nama kao s ping-pong lopticom. Hrvatska je potpuno zatvorila granicu prema Europskoj uniji, a nama migranti dolaze iz zemalja EU Bugarske i Grčke preko Srbije i Crne Gore. Čak 99 posto migranata nema nikakve dokumente pri ulasku u našu zemlju i uništavaju svaki trag da su bili u susjednim zemljama, kako ne bi bili vraćeni po osnovu readmisije.
Galić je upozoravao da se stotine migranata prijavljuju pod istim imenom, te da među njima ima veliki broj osoba sklonih činjenju krivičnih djela i da mogu ugroziti sigurnost u BiH, te da se mora mijenjati zakon kako bi migranti mogli biti u strogo kontroliranim centrima.
Nije ksenofobija, nego opravdan strah
Pored svih problema s kojima su građani BiH suočeni, pokušava se problematizirati i svaki kritički odnos prema migrantima. On se odmah karakterizira kao ksenofobija ili mržnja, a svi koji ukažu na neko neprimjereno ponašanje migranata brzo se nađu na meti onih koji samo vrebaju neku takvu ocjenu i žigošu ih najpogrdnijim imenima, uz obvezno predbacivanje da „iako su i sami prošli rat i bili izbjeglice, nemaju suosjećanja".
No, istini treba pogledati u oči. Uz sve suosjećanje koje u nama bude migranti, ne možemo zatvarati oči da među njima ima onih koji krše zakone ove zemlje u koju su nelegalno ušli, da među njima ima onih koji udaraju u ovoj zemlji na imovinu i živote ljudi, da ima onih koji nas gledaju neprijateljski i kada im uputimo najtopliji i najsuosjećajniji pogled.
I, na kraju, iskusili smo toliko toga da niko nema pravo osuđivati ovdašnje građane i kada osjećaju strah i nelagodu zbog toga jer nam zemljom „maršira armija" ljudi za koje ni naše vlasti ne znaju tko su i koliko je među njima onih koji su, bježeći iz svoje zemlje i ostavljajući prošlost, ostavili i krivični dosje. Nisu ove pretpostavke rezultat nikakvih predrasuda, nego su one ocjena naših policijskih agencija koje su došle do takvih saznanja. Uz sve ovo, naravno da i dalje moramo i trebamo biti humani, ali ne možemo „oslijepiti" od te humanosti i ne vidjeti da imamo i problem.
Za potrebe jednog migranta država je dužna dnevno izdvojiti 30 KM. Znamo da BiH nema taj novac, pogotovo sada, kada se broj migranata mjeri tisućama, ali na pitanja što su radile institucije da se u ovaj problem agilnije uključi međunarodna zajednica i zašto kriju koliko je novca došlo za migrante neko mora odgovoriti
Vezani članci